Ivan Ožegović otkriva kako on i supruga Marija Benedikta ‘hendlaju‘ dvije djevojčice i dječaka, zašto su im dali dva imena te koja mu je neostvarena profesionalna želja.
Službeno objavljujem kandidaturu za stručnog savjetnika u Ministarstvu demografije i useljeništva - šali se glumac Ivan Ožegović (35), koji je ponovno ušao u najizazovniju, ali i najdražu životnu ulogu: treći put u samo dvije godine i osam mjeseci postao je tata. Nakon što su on i supruga Marija Benedikta (37) dobili dvije djevojčice u siječnju 2022. Rutu Anu, a lani u srpnju Lotu Mariju - 11. rujna na svijet je došao sin Bartol Zvonimir. Nije bilo lako okupiti "veliku petorku" na jednom mjestu, no ispred fotoobjektiva bila je uigrana zahvaljujući glavnom redatelju Ivanu premda su djevojčice poput živog srebra. Ruta je postavljala brojna pitanja i plesala poput balerine (čini se da je talentirana za scenu poput tate), Lota nam je pokazivala igračke i pozirala kad i kako ona želi (Ivan kaže da teško pristaje na kompromise), a Bartol je uglavnom spavao.
"Pošto i supruga i ja dolazimo iz velike obitelji, svi su prema tome blagonakloni. Moja supruga je najmlađe od petero djece, a ja sam najstariji od četvero. Kod nekih prijatelja vidim nepotreban strah i pitanja kako uspijevamo. Kao da se zaboravlja kako je nekad bilo normalno imati više od petero djece. Jedan prijatelj koji ih ima četvero rekao mi je da je s više djece lakše jer se lakše zabave, a i možeš starijima zadati da čuvaju mlađe. Moj mentor Zijah Sokolović često govori: "Samo se bolje organiziraj". No, velika je pomoć to što je moja majka od rujna u mirovini, a i Benediktina mama je blizu, tako da imamo dva bakaservisa nadohvat ruke. Često i stričevi i tete priskoče u pomoć", govori glumac iz mjesta Ivanska pokraj Bjelovara, dodajući kako se s troje djece uspiju naspavati. Ruta je već dovoljno velika da se ne budi noću, a Lota je vrlo rano počela spavati "u komadu".
"Zbog dojenja Benedikta spava s Bartolom, a ja s Rutom i Lotom u sobi. Podijelili smo se u dva tabora", zafrkava se Ivan, koji je svaki put bio uz suprugu na porođaju. U njenoj obitelji je običaj da svi imaju dva imena pa su nastavili tu tradiciju. Ivan priznaje da je bio mali problem uskladiti imena tako da dobro zvuče pa su svako dijete išli upisivati trideseti dan nakon rođenja, što je zakonski maksimum. Bartol Zvonimir je bila jedna od posljednjih želja Ivanova punca Ivana Zvonimira Čička, istaknutog političara i borca za ljudska prava, koji je nedavno preminuo. "Dok smo vijećali o imenima, on nam je pomogao odabrati ime Bartol između nekoliko završnih dilema. A njemu u čast je Zvonimir", govori Ivan, kojeg možda i u profesionalnom smislu očekuje velika promjena. Kandidirao se za ravnatelja Bjelovarskog kazališta, želeći gradu u kojem je rođen ponuditi svoje znanje.
"Moj glavni i neskriveni motiv je da Bjelovar dobije kvalitetno profesionalno kazalište. Okupio sam sjajne ljude oko sebe koji su mi pomogli izraditi program. Imam puno ideja i napravio sam detaljan plan, a dvadeset profesionalnih kazališta iz Hrvatske i susjednih zemalja napisalo je pisma preporuke. No, teško je pričati o viziji i programu kad se natječaj od lipnja ne raspisuje, bez ikakvog obrazloženja. Jednom je i poništen, što me rastužilo jer je pokazalo da je politika ispred struke. U tome je uvijek najveći gubitnik kazalište", kaže Ivan, suorganizator BOK festa (Bjelovarski odjeci kazališta), koji je s timom ljudi pokrenuo njegov sugrađanin i kolega Goran Navojec za kojeg Ivan kaže da je majka i otac Bok festa. Prošle godine je Erna Rudnički odradila sjajan posao kao selektorica, a ove godine je za to zadužen Ognjen Milovanović i jako mi se sviđa dosadašnji dio predstava koje je odabrao. Bit će i noviteta, a jedan od meni najzanimljivijih je da ćemo uvesti i komornije predstave u 18 sati pa će publika imati priliku gledati i po dvije predstave u danu", otkriva Ivan koji bi se, iako je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i tu izgradio privatni i poslovni život, mogao vratiti u Bjelovar. Smatra da je primjereniji za obiteljski život od metropole, ali nema ništa ni protiv mora.
"Imam sreće da sam ženidbom postao brački zet, tako da je lijepo i to što velik dio ljeta možemo provesti na Braču. Tamo mi je jedini problem naglasak. Mislim da će mi trebati još mnogo godina da shvatim razliku između pražničkog i selačkog naglaska te da shvatim zašto Sutivan i Bol nisu pravi Brač", smije se Ivan, dodajući kako ga je sa suprugom Benediktom, zagrebačkom odvjetnicom koja se bavi zemljišnim knjigama, u kinu Europa upoznao zajednički prijatelj Ivan Magud. S Benediktom je, naime, studirao pravo, a kad se prebacio na glumu, postao je Ivanov kolega s godine.
"Vjenčali smo se 2020. u Zagrebu tijekom pandemije, a moglo je biti samo tridesetak članova najbliže rodbine, i to samo do ponoći. U prvi mah mi je bilo žao što nismo mogli imati veće svatove, ali jedna prijateljica mi je rekla da smo time uštedjeli godinu dana planiranja. Zaručili smo se u svibnju, a vjenčali u rujnu pa se cijelo planiranje svelo na rezervaciju restorana", govori Ivan, čija supruga uglavnom surađuje s odvjetničkom uredom Zvjezdane Znidarčić Begović i, kako kaže, ima najbolju šeficu na svijetu. "Ne znam mnogo ljudi koji bi s takvom srećom gledali na to da netko ide s porodiljnog na porodiljni.
Ako postoji "dream job", onda je Benediktin blizu tome. Ima sjajnu ekipu na poslu, a i gospođu Snježanu koja im kuha i koja bi mogla pobijediti u bilo kojoj "Večeri za 5", tvrdi Ivan, dodajući kako Benedikta nije sasvim izvan umjetnosti. "Godinama je plesala i imala velike uspjehe na europskoj razini, a uz to s njim dijeli ljubav prema filmovima, izložbama, muzejima i glazbi. Išli su zajedno i na radionicu poezije. "Jedino što ona više voli serije nego ja i što mora pogledati film do kraja, čak i ako je loš. Tako je jednom dva sata gledala kineski film "Slijepi detektiv", dok sam ja odustao već nakon prvih deset minuta", priznaje Ivan, koji je glumio u domaćim filmovima i serijalima kao što su "Područje bez signala", "Crnobijeli svijet", "Počivali u miru" i "General", ali i u njemačkoj produkciji "Winnetou". Najponosniji je na ulogu u ratnom filmu "Broj 55", redatelja Kristijana Milića.
"Zahvaljujem agentici Anili Gajević što mi omogućuje audicije za odlične međunarodne projekte. Često su to uloge Rusa na rubu zakona, ali zanimljivo je. Volio bih raditi Čehova, Shakespearea ili Dostojevskog. Mislim da bih se dobro snašao i u nekim Krležinim likovima, a jedan profesor je govorio da sam rođen za ulogu Jaga u "Otelu". No, općenito mi je od uloga važniji redatelj, što je davno izjavila i Nicole Kidman. Kao i da ne radim samo površne i isključivo komercijalne projekte. Nisam se počeo baviti umjetnošću zbog toga", kaže Ivan, priznajući da je glumačke poslove sveo na minimum jer ne želi da mu jednog dana bude žao što nije više vremena provodio s djecom. "Jedan vic kaže da kod prvog djeteta slikaš sve, kod drugog rođendane, a kod trećeg samo kukove. No, oduvijek sam htio imati puno djece, tako da je zasad sve po planu", zaključuje Ivan Ožegović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....