Ključna scena druge sezone hvaljenog serijala "Dnevnik velikog Perice", čije se emitiranje očekuje najesen, snimljena je u zagrebačkom hotelu Esplanade.
Kasnih šezdesetih, u vrijeme kad se odigrava radnja druge sezone serijala "Dnevnik velikog Perice", koji je svojevrsni nastavak kultnog filma "Tko pjeva zlo ne misli", u Smaragdnoj dvorani zagrebačkog hotela Esplanade su se redovito održavali zagrebački plesnjaci, koncerti i zabave, pa je u njoj pedeseti dan snimanja provela ekipa Real grupe, predvođena redateljem Vinkom Brešanom. U njoj je snimljen Peričin nastup uživo, jedna od ključnih scena druge sezone "Dnevnika velikog Perice", čije se emitiranje na Hrvatskoj radioteleviziji planira najesen.
Dok Perica izlazi na pozornicu u pratnji pratećeg benda da odabranoj publici otpjeva šlager "Ljubav i moda", legendarni hit Đuze Stojiljkovića iz istoimenog filmskog hita i prvog filma u boji u povijesti jugoslavenske kinematografije koji je proslavio Bebu Lončar, u dvoranu sa šeširom na glavi i sa štapom u ruci ulazi sjedokosi menadžer Eddy Fuller, koji se iz Amerike vratio u Zagreb. Igra ga legendarni glumac Rade Šerbedžija koji za prvim stolom susreće poznata lica svojih prijatelja. S njima se srdačno pozdravlja, dami ljubi ruku i potom žurno sjeda za svoj stol da napokon uživo čuje pjevača o čijim nastupima te 1967. bruji cijeli grad.
U ulogama Fullerovih prijatelja pojavljuju se poznata lica, legendarni pjevač Miro Ungar, te Krešimir Renzo Prosoli, vlasnik Real grupe i producent serijala, i Slavica Markulin account director Real grupe, agencije koja potpisuje produkciju serijala za Hrvatsku radioteleviziju.
"Pjesmu "Ljubav i moda" preslušao sam proteklih dana stotinjak puta kako bi mi ušla u uho i kako bih što bolje upamtio njezinu atmosferu, a na dan snimanja sam je otpjevao sigurno petnaestak-dvadesetak puta", govori glumac Živko Anočić, kojem je redatelj Vinko Brešan dodijelio glavnu ulogu Perice. Plesnjaci su se u to doba, kaže Anočić, održavali kasno poslijepodne i predvečer, te su završavali najkasnije u deset, a publika je na njih dolazila sređena po tadašnjoj posljednjoj modi.
To je bilo vrijeme vrlo urednih i pažljivo dotjeranih ljudi, koji možda nisu živjeli u izobilju i imali svega previše kao današnje generacije, ali su sve što su posjedovali čuvali i jako pazili na izgled.
"Na frizuru su gospođe, primjerice, išle jedanput tjedno, ali su je čuvale, čak i kad su išle u krevet, pa su spavale poput princeza na zrnu graška da je ne pokvare. Muškarci su s druge strane bili pažljivo očešljani i obrijani, a tu i tamo pojavio se i poneki brk, što je tada bio zadnji krik mode. Zato ga i Perica nosi", kaže slikarica maske Ana Bulajić Črček koja je sa svojim timom od deset ljudi za snimanje morala pripremiti stotinjak glumaca i statista.
"Ustala sam u dva ujutro, a na snimanju ostajemo do deset navečer, jer na kraju dana sve treba pospremiti i pripremiti za sutra. Posla je mnogo, ali na sreću nije svaki dan snimanja toliko zahtjevan kao današnji", govori Ana Bulajić Črček i dodaje da svaki povijesni period ima svoje zakonitosti, te da zbog toga priprema glumaca i statista uoči izlaska pred kameru - dugo traje.
"Danas na setu imamo veliku količinu dotjeranih ljudi koji su stigli na Peričin koncert u Esplanadi, pa je i mnogo posla. Tada su ljudi nosili dužu kosu i voluminoznije frizure, to je općenito vrijeme s mnogo više kose, i kod muškaraca i kod žena, pa su frizure bile mnogo zahtjevnije, ima se na njima što raditi. Jako se držalo do urednosti i uljuđenog izgleda, čak i doma, a posebno na poslu ili za izlaske. Žene koje su držale do sebe niti po kući nisu hodale s kosom svezanom u rep, kao što je, primjerice, danas moja", govori Ana Bulajić Črček i dodaje kako je što se šminke tiče - tuš za oči (eyeliner) jedan od specifikuma tog vremena. Kosa se s druge strane frkala i tapirala s mnogo laka koji je dobro i dugo držao traženu formu, a što se nakita tiče nosio se obiteljski, koji se generacijski nasljeđivao, ali i bižuterija, koja se pojavila baš u to doba.
U hotelu Esplanade toga dana svjedočili smo i emotivnom susretu starih poznanika, legendarnog glumca Rade Šerbedžije i pjevača Mire Ungara. "Nas dvojica smo se upoznali baš te 1967. godine, čini mi se, i to na Akademiji ili na Šalati, gdje je Rade igrao mali nogomet i tenis, a ja vaterpolo", kaže Miro Ungar, koji je tada bio u svom prvom braku s kolegicom Terezom Kesovijom, te žario i palio scenom s Kvartetom 4M.
Rade Šerbedžija je, pak, bio student glume i tada se intenzivno družio sa svojim velikim prijateljom Arsenom Dedićem, na čije koncerte je dolazio i Miro Ungar.
"Jako sam volio i kazalište, čak sam jednu godinu pokušavao paralelno studirati glumu i nastupati... Ali to jednostavno nije funkcioniralo, pa su mi profesori s Akademije preporučili da se držim pjevanja i glazbe, što sam i učinio", govori Miro Ungar kojeg je zadimljena atmosfera u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade na snimanju podsjetila na to da se tada posvuda pušilo. Ne samo u hotelima i restoranima, nego i u tramvajima i autobusima, pa i u televizijskim studijima.
"Ne ponovilo se! Ali bilo je to svejedno jako lijepo i zanimljivo razdoblje", kaže Ungar kojeg je na setu zadivila Radina kajkavština kakvom se tada govorilo u Zagrebu.
"Znate kaj, zeznuto je to, spremajući se za ulogu sve mi se vratilo, pa sad i doma tak pričam.. I kajkanjem sam zarazil celu obitelj", kaže Rade Šerbedžija koji se u slučaju ikakvih jezičnih nedoumica, baš kao i svi drugi glumci za savjet može obratiti kolegici Biserki Ipša, savjetnici za govor.
"Jedna od velikih dilema bila nam je, primjerice, je li se tada koristila poštapalica "kužiš" ili je ta riječ novijeg datuma. Definitivna potvrda da se redovito koristila bila nam je predstava "Kužiš stari moj" koja je tada bila jedna od najpopularnijih u Zagrebu", govori Ipša. Glumac Pjer Meničanin, koji u drugoj sezoni igra Peričinog i Žnidinog vozača, u Esplanadu je stigao za upravljačem Peugeota 304 iz 1960.
"Taj model je tada bio zadnji krik mode, a meni danas izgleda kao da vozim traktor, jer nema servo volana, a brzine se mijenjaju obrnuto nego danas - prva je gore, druga dolje... A ručna mu je dolje lijevo naprijed, gdje se danas otvara hauba", kaže Meničanin koji pred kamerama vozi i tristaća, Zastavu 1300, koja se proizvodila u Kragujevcu po Fiatovoj licenci.
"Tristaća se jako dobro sjećam, jer mi je to bio prvi auto koji sam vozio kao klinac. Zapravo je bio ujakov, a po njemu, svom imenjaku Branku sam i napravio ulogu. Moj ujak bio je milicajac i strastveni kartaš, naučio me sve kartaške igre", prisjeća se Meničanin.
Glumac Dušan Bućan, koji je zablistao u ulozi najboljeg Peričinog prijatelja Žnide, na setu je privlačio pozornost u košulji s leopard uzorkom, sa zlatni lancem oko vrata i glomazni prstenom na ruci. "Fale samo zlatne rinčice, ali mi nisu dali da ih stavim, jer ih tada čak ni najveći frajeri poput Žnide još nisu nosili", smije se Bućan.
A što publiku očekuje u novih šest epizoda hvaljene i nagrađivane serije "Dnevnik velikog Perice"? Perica i Nada su u sretnom braku, postali su roditelji, a Peričina karijera je na vrhuncu. No povratak velikog glazbenog menadžera u Zagreb unosi promjene u živote glavnih junaka serije. Osim toga, to je vrijeme novih glazbenih pravaca, doba kad je rock‘n‘roll započeo svoj uspon i na domaćem terenu, pa ćemo tako imati prilike vidjeti kako svoje mjesto na glazbenoj sceni traže mladići iz benda Sateliti...
