Nakon što je u samostalnu glazbenu karijeru zakoračio s pjesmom „Maštarija“, Martin Kosovec predstavio je svoj drugi singl „Stigma“. Nova pjesma koju je napisala kći Đorđa Balaševića, Jelena Beba Balašević, priča o gorkim uspomenama romantičnih odnosa kojih se ljudi prisjećaju s nostalgijom – i nakon raskida, nose ih sa sobom kao stigmu.
Ova godina počela je savršeno za mladog 19-godišnjeg Martina Kosovca koji je odnio pobjedu u glazbenom showu HRT-a "The Voice". Publiku je prvenstveno osvojio maestralnim izvedbama pjesama Elvisa Presleyja, Massima i Franka Sinatre, a nakon završetka showa njegova se karijera nastavila uzlaznom putanjom. Naime, već u veljači, u suradnji s mentoricom iz showa Vannom, predstavio je prvi singl "Maštarija", a prije nekoliko dana i drugi pod nazivom "Stigma", koji je za njega napisala kći glazbene legende Đorđa Balaševića, Jelena Beba Balašević. Martin je godinu proveo na pozornicama diljem Hrvatske i regije, a sredinom kolovoza na Malom Lošinju održao je i svoj prvi samostalni koncert. Inače, ususret novoj pjesmi dodijeljena mu je nagrada Moj prvi Music pub, najstarija hrvatska glazbena nagrada koja se od 1992. dodjeljuje glazbenicima za rad u tekućoj godini. Nagradu mu je uručio autor i urednik emisije i nagrade Music Pub Zlatko Turkalj. Za Gloriju je Martin otkrio kako su njegove veze završavale, je li zaljubljen i planira li se osamostaliti.
U pjesmi "Stigma" govorite o gorkim uspomenama romantičnih odnosa kojih se ljudi prisjećaju s nostalgijom i nakon raskida, nose ih sa sobom kao stigmu. Imate li vi kakvu sličnu stigmu ili su vaši raskidi završili na lijepi, civilizirani način?
Mislim da svako može nositi neku stigmu iako je raskid možda završio na lijepi, civilizirani način, kako kažete. Dogodila mi se situacija, ali pjesmu sam proživio na vlastiti način, neovisno o tome. Može biti da je povezano, a može biti i da nije. Pjesma ima lijepu priču u kojoj se lako prepoznati ako si barem jednom u životu volio. A po meni za pravu ljubav godine nisu bitne.
Pjesmu je napisala Jelena Balašević, kći glazbene legende Đorđa Balaševića, kako je došlo do vaše suradnje?
Naša suradnja bila je, barem meni, neočekivana. Dogodila se brzo, jer kad pred vama stoji tekst poput ovoga za pjesmu "Stigma", teško je ostati ravnodušan, a kada ispred vas stoji osoba iz obitelji Balašević, ne možete ne imati poštovanja prema njoj. Ona je ponudila svoj tekst, imala je ideju za melodiju pa smo malo po malo pjevali i došli do studija kod Vojislava Aralice. Naša je suradnja jedna lijepa priča i volio bih da se nastavi.
Što se promijenilo u vašem životu od kako ste pobijedili u showu The Voice?
Od showa mi se promijenio tim ljudi s kojima radim, odnosno, dobio sam svoj tim. Tijekom showa sam sve radio sam, bilo je puno zahtjeva, puno pitanja, puno komentara, a ja nisam ništa stigao odraditi. Uz to sam i učio za školu kako bih sve uspješno riješio. Sad kad sam okružen ljudima kojima vjerujem, lakše mi je hodati kroz glazbene puteve i graditi sebe na našoj sceni kad me ima tko naučiti i usmjeriti. Osim toga, velika je promjena da sam od tada počeo nastupati i održavati samostalne koncerte. Za mladog izvođača je to ogromna stvar. Zahvalan sam na podršci prije svega mojoj publici koja me dođe poslušati. Držim fige da se to nastavi i u budućnosti.
Prošli put kada smo radili intervju rekli ste da niste zaljubljeni, je li se nešto promijenilo po tom pitanju u vašem životu?
Prošli put nisam stigao biti zaljubljen, u međuvremenu sam bio jako zaljubljen pa sam sad opet malo manje zaljubljen. Ili nisam, ne znam. Teška je ta ljubav. Lakše mi je pjevati, vjerujte mi.
Odradili ste već i svoj prvi samostalni koncert, kako je bilo, po čemu ćete ga se sjećati?
Prvi samostalni koncert pamtit ću po prvom bisu. Iznenađujuće, tek je taj bis na samom kraju nekako osvijestio u meni da je ovo bio moj prvi samostalni koncert. Nisam se snašao na samom kraju koncerta pa sam skoro otišao s pozornice bez fotke, srećom vratili su me moji dečki iz benda koji su puno iskusniji od mene pa sad imam i uspomene na tu noć i na prvi koncert. Publika je bila izuzetna, baš se činilo da su uživali, čak i kad smo svirali jazz varijante koje mi volimo, a posebno ih je oduševila, sjećam se, "Pjesma no. 3" od Dade Topića. Super iskustvo, sada sam pametniji i zreliji i veselim se prvom većem koncertu.
Svi vas karakteriziraju kao "staru dušu" iako imate tek 19 godina, što vi kažete na to?
Iskreno, toliko sam puta to čuo da mi je već postalo skroz svejedno i normalno. Ja sam ja, ne osjećam se staro, imam 19 godina i živim svoj život najbolje što znam. Neki vole sve što vole mladi, a čini se da ja valjda volim sve što vole stari, pa me tako doživljavaju. Nemam drugog objašnjenja.
Radite na svom prvom albumu, što vaša publika može očekivati?
Publika može očekivati ozbiljan zvuk na tragu "Stigme", ali ne nužno potpuno jednak. Na puno toga radimo u isto vrijeme, neki su odabiri jako teški, ali snaći ćemo se jer surađujem s najvećim profesionalcima u koje nimalo ne sumnjam. Prvi će album biti jako zanimljiv, to već sada mogu naslutiti. Mislim da mi odgovara ovaj starogradski štih pjesama.
Snimili ste i ulogu u seriji "Dnevnik velikog Perice" o čemu je točno riječ?
Premijera serije će biti uskoro, a ja se pojavljujem u šestoj epizodi. Ostalo je na vama da pogledate.
Želite li i glumačku karijeru?
Skoro, pa jednako kao i muzičku. Volio bih glumiti više nego išta.
Kakvi su vam planovi, gdje vas se može uskoro vidjeti?
Ovoga tjedna nastupam u beogradskom Sava Centru na koncertu u čast Massimu. Ono čemu se najviše radujem je koncert koji ću organizirati povodom objave albuma, ali o detaljima ćete biti obaviješteni na vrijeme. Volio bih da dođe tko god me želi čuti toga dana i to će mi biti najveće uzbuđenje i najveći gušt u isto vrijeme. Veselim se koncertnoj promociji, a nadam se i vašem dolasku.
Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Ovisi o vremenu. Ako je lijepo volim prčkati po svom automobilu jer sam veliki ljubitelj automobila, pogotovo starih Mercedesa. Ako je malo manje lijepo vrijeme volim se opustiti uz kavu i ugodan razgovor, ništa spektakularno. Meni ne treba puno da uživam, a mislim da život čine male stvari.
Želite li karijeru u inozemstvu?
Nisam o tome još razmišljao. Nemoguće je preskakati stepenice, to su me naučili. Malo po malo, pa ako se dogodi, neću si zamjeriti što se dogodilo. Ali nema smisla tražiti kruha preko pogače, kako bi moja baka rekla: "Polako, sinek".
Koliko vam je bitna moda? Na sceni ste gotovo uvijek u odijelima, kako se privatno oblačite?
Privatno se oblačim isto kao i na sceni. To sam jednostavno ja, ne mogu pobjeći od toga da se lijepo oblačim. Ne bih čak rekao da mi je to "jako važno", samo da mi je "normalno" lijepo se obući. Mrzim trenirke, a prirodno se osjećam u odijelima i dobro složenim kombinacijama, mislim da to izgleda fino i zadovoljan sam sa sobom.
Živite li još s roditeljima ili ste se osamostalili?
Kao da ste znali pa pitate.. Taman sam u procesu traženja stana i selidbe. Volim svoje roditelje i život u Svetom Ivanu Zelini, ali volio bih probati živjeti sam da vidim što će mi to lijepoga donijeti. Uostalom, selim se u Zagreb i imam automobil, ne idem na kraj svijeta. Imam osjećaj da će oni često svraćati na ručak kod mene.
Znači da volite kuhati, što najbolje priremite?
Obožavam kuhati, a najbolje mi ispadnu sarma i musaka od krumpira.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....