Naučiti djecu pristojnom ponašanju za stolom zahtijeva vrijeme i trud, ali se isplati: umjesto da izbjegavate odlaske u restoran zbog nemirnih mališana, naučite ih kako da se lijepo ponašaju, a kako to postići, pitali smo TV novinarku i urednicu Anu Blanquart, majku trojice sinova - Jeana, Davora i Louisa
Dvadeset posto roditelja s manjom djecom izbjegava odlaske u restorane jer se boje da će biti nemirna i smetati ostalim gostima, a pogotovo su oko toga pod stresom majke s dvoje ili više mališana. Ali ne sve. Gledajući TV novinarku i urednicu Ana Blanquart kako bezbrižno uživa u društvu svoja tri sina za stolom restorana Zinfandel‘s u zagrebačkom hotelu Esplanade dobivamo dojam da su devetogodišnji Jean, sedmogodišnji Davor te petipolgodišnji Louis dječaci savršenih manira i besprijekornog ponašanja. Nema vike, nema trčanja oko stolova, nema svađe, a nema ni mobitela u ruci.
"Stol, bilo onaj kod kuće ili u restoranu, mjesto je gdje djeca razvijaju zdrave prehrambene navike, uče se lijepom ponašanju i vještini razgovora. Moj suprug David je Francuz, a u toj zemlji su maniri za stolom vrlo važni i to je nešto čemu smo svoje dečke učili od malih nogu. Francuzi su mnogo stroži u odgoju, njihova se djeca u restoranima ponašaju maltene kao odrasli - bez vikanja, plakanja i naguravanja. I naši se sinovi na javnim mjestima znaju ponašati u skladu s pravilima, da ih ne moramo svakih pet minuta na nešto upozoravati, i na to sam ponosna. To, naravno, ne znači da su kod kuće jednako mirni i pristojni: tamo često bukne svađa, pogotovo između dvojice mlađih, no kad su u kući tri dječaka sličnih godina, to je normalna stvar", kroz smijeh konstatira Ana. Zbog prirode njezinog i suprugovog posla obitelj Blanquart posljednje dvije godine živi na relaciji Zagreb - Dubai, u kojem Ana radi kao urednica i voditeljica na saudijskoj TV postaji FII Institute TV. Prije toga živjeli su i u Londonu, pa su dječaci odmalena navikli na duge avionske letove, česta putovanja i - trojezičnost. Bez razmišljanja se s hrvatskog prebacuju na engleski ili francuski, sva trojica pohađaju francusku školu u Zagrebu, obožavaju nogomet, a karakterno su iznimno različiti.
"Moj najstariji sin Jean jako je odgovoran, ozbiljan i osjećajan. Voli red, mir i kad je sve unaprijed planirano, dok mu sve što je kaotično i iznenadno stvara veliki stres. Davor je umjetnički nastrojen, karizmatičan, duboko osjećajan i ponekad eksplozivan, dok je najmlađi Louis najsamostalniji od njih trojice: najbrže usvaja nova znanja, vjerojatno zato što puno uči uz stariju braću i jedino se on ujutro sam odijeva", otkriva Ana, dodajući kako se u odgoju pouzda u svoj instinkt te smatra da je blag roditelj.
"Budući da sam ja jedinica, nisam znala mnogo o dinamici velikih obitelji pa sam učila po putu. Najviše stresa i brige imala sam s prvim djetetom: Jean je jako malo spavao, što je značilo da sam i ja bila neispavana, no s druga dva sina sve je teklo puno opuštenije i s manje straha jer sam imala više iskustva. Zanimljivo je promatrati kako ta mala bića, potpuno različitih karaktera, rastu i sazrijevaju, a često to koliko su se promijenili i sazreli otkrivamo upravo kad zajedno sjednemo na ručak ili večeru. Inzistiramo na tome da se ne jede ispred televizora, na kauču, već za stolom, a hrana nam je jako bitna pa se u našoj kući svaki dan nešto krčka na štednjaku. Trenuci u kojima sjednemo sa svojim dječacima u blagovaonicu, razgovaramo, šalimo se i uživamo u finoj hrani doista su neprocjenjivi. A istodobno oni gledajući nas uče kako se ponašati za stolom", konstatira Ana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....