Najpopularnija talijanska pjevačica u intervjuu za Gloriju otkriva svoju buntovnu stranu koja se razotkrila već u djetinjstvu, otkriva što misli o našem Baby Lasagni te planira li nastup u Hrvatskoj.
Na obljetničkoj europskoj turneji povodom 30 godina nevjerojatnih uspjeha na svjetskoj glazbenoj sceni najpopularniju talijansku pjevačicu Lauru Pausini prvi put ćemo imati priliku vidjeti u našem susjedstvu. Spektakularni dvoipolsatni koncert s produkcijski zahtjevnim, izvanrednim showom te izvedbom najvećih hitova kao što su “La Solitudine”, “Tra te e il mare”, “Non c’é”, “Strani amori”, “Simili"..., za njezine hrvatske i slovenske fanove zakazan je 20. prosinca u ljubljanskoj Areni Stožice, a Laura Pausini najavila ga je u intervjuu za Gloriju.
Razgovarali smo o najvećim uspjesima u njezinoj nevjerojatnoj karijeri, njezinoj hrvatskoj vezi u svijetu showbiznisa, odrastanju u talijanskoj provinciji, izazovima majčinstva u zrelim godinama, lanjskom vjenčanju i proslavi 50. rođendana koju je upriličila 16. svibnja u Milanu, talijanskoj prijestolnici mode u kojoj živi sa svojim suprugom i najbližim suradnikom Paolom Cartom, te 11-godišnjom kćerkom Paolom.
Nezaobilazna tema bila je i dakako i Eurosong, glazbeno natjecanje čija je Laura Pausini bila voditeljica preklani u Torinu, te numerologija, mistični sustav učenja i vjerovanja koji dovodi u vezu i pokazuje važnost brojeva za naše živote.
Jeste li gledali ovogodišnji Eurosong u Švedskoj?
- Naravno, obožavam pratiti glazbene događaje na kojima mogu čuti glazbu iz svih dijelova svijeta, a pogotovo pjesme na jezicima koje inače nemam priliku slušati. Sigurna sam da vaše pitanje cilja na Baby Lasagnu, hrvatskog predstavnika i miljenika publike, koji me oduševio nevjerojatnom energijom i kompletnim, zaokruženim nezaboravnim nastupom i heklanim tabletićima. Stvarno je bio super, a jako mi se svidjela i slovenska predstavnica Raven sa svojom pjesmom o Veroniki Desinićkoj, baš kao i Konstrakta koja je imala izvanredan nastup u Torinu preklani, na natjecanju čija sam bila voditeljica.
Možete li zamisliti dan bez glazbe?
- Ne, poludjela bih bez glazbe, osjećala bih se kao da sam u zatvoru ili u pustinji, što ne bih poželjela nikome, pa ni sebi.
Što vama znači glazba?
- Glazba je meni sve, poveznica s najintimnijim dijelom sebe same, ali i cijelim svijetom... Glazba je moj život, ne nalazim riječi kojima bih bolje mogla opisati taj osjećaj gladnog djeteta u trgovini slatkiša - nezasitna sam i sve bih pojela odjednom.
Jeste li strastveni i u drugim područjima života?
- Da. Rođena sam u astrološkom znaku bika, a mi bikovi smo nezasitni u svemu što nam se sviđa. U mom slučaju to znači u glazbi, ljubavi i hrani, što su moje najveće strasti.
Po čemu će vaš ljubljanski koncert biti poseban?
- Svojoj publici pripremam spektakl za pamćenje, a koncert je podijeljen u tri dijela koji se odnose na moju prošlost, sadašnjost i budućnost te će njegov središnji dio biti posvećen najvećim hitovima koje moji fanovi najviše vole i najbolje poznaju. Neke pjesme ću izvesti u novim aranžmanima, što znači da sam im udahnula novi život i njima na neki način pokazujem smjer u kojem ću krenuti u skoroj budućnosti. Jako sam znatiželjna jer prvi put dolazim u Sloveniju i veselim se susretu sa svojom slovenskom i hrvatskom publikom.
Jeste li ikad bili u Hrvatskoj?
- Ne, to je jedna od mojih velikih želja i jedno od mojih neispunjenih obećanja svom bliskom suradniku, prijatelju i producentu Danielu Vuletiću, Zagrepčaninu koji već tri desetljeća živi i radi u Milanu. Daniel je jedna od ključnih osoba u mojoj karijeri, s njim sam napravila neke od svojih najvećih hitova i albuma. Na žalost nismo uspjeli ovaj put uskladiti termine, ali idući put se svakako vidimo i u Hrvatskoj.
Koje događaje smatrate ključnima u tri desetljeća karijere?
- Moju profesionalnu budućnost definitivno je odredila pobjeda na debitantskom nastupu na Festivalu u Sanremu 1993. s pjesmom "La solutidine" ("Samoća"). Njome sam se proslavila, ali dogodilo se i nešto važnije od toga, jer sam shvatila da sam s pjesmom koja je potpuno iskreno i bez ikakvih ograda opisala moje tadašnje stanje, doprla do velikog broja drugih ljudi koji su je razumjeli. U njoj sam se potpuno izložila i razgolitila, a publika i slušatelji su to nagradili. Tada sam shvatila da je iskrenost jedini princip kojeg ću se pridržavati i koji će me voditi u mom stvaralaštvu. Tada sam definitivno odlučila uzeti svoj život i svoju karijeru u vlastite ruke i postati autorica svoje glazbe, a ne interpret, onaj koji izvodi tuđe skladbe i pleše kako drugi sviraju. Drugi važan događaj je diskografska dodjela nagrada Grammy 2006., na kojoj sam pobijedila kao prva talijanska izvođačica u povijesti, a iduće godine napunila sam San Siro, što je bio prvi stadionski koncert ženskog izvođača u Italiji. Nakon mene su se i druge kolegice usudile na taj korak.
Dobitnica ste i Zlatnog globusa, a 2021. bili ste i nominirani za Oscara za najbolju originalnu pjesmu u filmu "The Life Ahead" sa Sophijom Loren u glavnoj ulozi. Što vam to znači?
- To je nevjerojatan uspjeh i jedno od najvećih profesionalnih priznanja u mojoj karijeri. No, Zlatni globus i nominacija za Oscara s pjesmo "Io si (Seen)" su me zapravo uzdrmali, jer sam se nakon toga počela pitati što i kako dalje, sad kad sam postigla baš sve, ili gotovo sve o čemu sam sanjala... Osim toga, bilo je to u doba pandemije kad se napetost osjećala u zraku, kad je sve bilo neizvjesno i imala sam mnogo vremena za razmišljanje. I tada sam shvatila da na neki način opet moram početi iznova i sad živim svoj novi početak.
Tko je otkrio vaš talent?
- Moj tata Fabrizio, dok sam još bila u maminom trbuhu, barem on tako tvrdi. Tata govori da je sve njegova zasluga, jer mi je, kaže, svaki dan dok sam bila u maminom trbuhu puštao glazbu... Negdje je pročitao da se na taj način kod djece pobuđuje ljubav prema glazbi, što je bio njegov plan i u čemu je uspio. Ukratko, sve koji žele upoznati tog nevjerojatnog čovjeka pozivam u Ljubljanu, jer će sa mnom nastupiti na sceni.
Kakvi ste bili kao dijete?
- Živahna, vesela, znatiželjna, pravedna, ali i melankolična... Odrasla sam u malom mjestašcu Solarolo, na pola puta između Bologne i Ravenne, a od malih nogu sam obožavala pjevati, u crkvi, s drugom djecom i tatom, koji je u slobodno vrijeme nastupao kao pijanist i pjevač po barovima. Moje djetinjstvo bilo je idilično, ali i buntovno, jer sam uvijek željela znati zašto i nisam prihvaćala nametnute istine i norme, niti u školi, niti u crkvi, niti doma...
Što to konkretno znači?
- Primjerice u crkvi sam svećeniku pred svima postavila pitanje zašto se razvedeni ili homoseksualci ne mogu pričestiti i primati sakramente, što je bio šok i veliki skandal u maloj konzervativnoj sredini. Možete misliti kako su me gledali, kao da sam luda... Ali se zbog tog mog pitanja u selu razvila polemika u koju su se gotovo svi uključili i to je bilo sjajno. Takva sam ostala do danas.
Jeste li imali rezervni plan ako ne uspijete kao pjevačica?
- Nisam imala pojma da ću biti profesionalna glazbenica, pa nisam imala niti plan B. Glazbu sam doživljavala kao svoj hobi, a da nisam pjevačica sigurno bih bila arhitektica ili bih se bavila umjetničkom keramikom.
Koliko vas je majčinstvo promijenilo?
- Majčinstvo je promijenilo moju rutinu i dnevni raspored, u kojem se sve prilagođava kćerinim obavezama, ali je moj karakter ostao isti. Od Paolina rođenja se promijenila svakodnevna logistika, ali ne i moj način razmišljanja ili doživljaj svijeta. Primjerice, Paola ove godine u školi ima važne ispite i ja sam oslobodila svoj kalendar da u tom razdoblju mogu biti u uz nju i dati joj podršku, ako je zatraži. Ali nikad nisam razmišljala o prekidu karijere, jer smatram kako je važno da moja kći svoju majku vidi realiziranu, sretnu i zadovoljnu zbog posla kojim se bavi.
Kako ste kćeri odabrali ime?
- Po svojoj prijateljici Paoli, a ona je svojoj kćeri dala ime Laura - po meni.
Vidite li sebe kad pogledate Paolu?
- U Paoli vidim mješavinu sebe i njezinog tate, jer fizički jako nalikuje na tatu. Po karakteru je ista ja jer se ne boji i ide glavom kroz zid, ali je šutljiva i mnogo povučenija od mene, što me izluđuje...
Zašto?
- Ja uvijek kažem sve što mi je na srcu i duši, a Paola ne, pa moram iz nje izvlačiti stvari kad primijetim da je nešto tišti, za što mi je ponekad teško naći strpljenja.
Zašto ste se tek lani, nakon 18 godina veze vjenčali s glazbenikom i producentom Paolom Cortom?
- Paolo me zaprosio prije 12 godina, a dva tjedna nakon što sam mu rekla "da" test na trudnoću pokazao je da sam u drugom stanju s Paolom. Tada smo odlučili da ćemo pričekati da naša kći bude dovoljno velika da se može sjećati dana kad su se njezini roditelji vjenčali. A trebalo je odabrati i idealan datum, jer kao poklonica numerologije ništa nisam željela prepustiti slučaju.
Što to znači?
- Moj nesretan broj je, primjerice, devet i nisam željela da nitko od nas, kao ni tri Paolova sina iz prethodnog braka, ima broj devet u godinama svog života. I zato je naše vjenčanje bilo lani, kad se numerološki sve poklopilo. Paola je imala 10 godina, Paolo 58, a ja sam bila 48-godišnjakinja, i tako dalje... Bila je intimna ceremonija, bez prisustva medija, a crkveno vjenčanje, budući da je Paolo razveden, nije dolazilo u obzir.
A kako ste 16. svibnja proslavili 50. rođendan?
- Napravila sam feštu po svojoj mjeri koja je uključivala dva koncerta za fanove mog fan kluba u Milanu. Na proslavi je bila i moja obitelj, a tata, sestra i kći su zapjevali sa mnom na pozornici te sam publiku počastila tortom koju nisam ni probala. Nije moglo bolje, bila je to savršena zabava i proslava rođendana zbog koje se niti grama nisam udebljala.
Pazite li na izgled?
- Da, ali usprkos tome godine čine svoje, tu nema pomoći. Meni su duše ljudi mnoge zanimljivije od njihovih tijela, ali kad se u svojim godinama pogledam u ogledalu dođe mi da svisnem od muke.
Zašto?
- Jer me iz zrcala više ne gleda 30-godišnja Laura kakvu pamtim i kakvom se još uvijek zamišljam u svojoj glavi.
Brojne žene tvrde da su im pedesete godine najsretnije...?
- Ne vjerujem im, to ne može biti istina što se izgleda tiče. Možda zbog poslovne zrelosti ili pronađenog privatnog mira i sreće, ali zbog izgleda sigurno - ne.
Što si još želite?
- Sve što mi život nosi i baš sam jako znatiželjna što će sve još doći. To pitanje me dugo plašilo, zbog njega sam bila negativna i pesimistična jer sam mislila da moram imati spremne odgovore i velike planove, a sad mi je plan da živim spontano i - bez plana, te prihvaćajući sve što mi život nosi.
Tko su vaši najdraži pjevači?
- Idoli moje mladosti su Whitney Houston i George Michael, njima sam vjerna jer sam uz njih odrastala. A mi astrološki bikovi smo vjerni, to je jedna od naših najvećih vrlina.
