Nagrađivani glazbenik, inače skromni profesor engleskog jezika Nikola Vranić (33) iz Zaboka, koji je razljutio mnoge vjernike rekreirajući Isusovo raspeće u spotu za pjesmu s novog albuma ‘Still Waters‘, otkriva što znači njegovo umjetničko ime te što misli o hrvatskoj pjesmi za Eurosong.
Kako ste se osjećali u ulozi Isusa Krista?
Tijekom snimanja - ponizno i smireno, no kad sam vidio spot, počeo sam sumnjati u ono što sam napravio i trebalo mi je dugo vremena da dođem k sebi. Snimanje je bilo fizički naporno, ali puno se teže bilo psihički i fizički pripremiti za nešto tako delikatno.
Koliko vam znači vjera?
Sve više i više. Iako, ne odlazim u crkvu zbog toga.
Koje je vaše “pravo” zanimanje - nastavnik engleskog u osnovnoj školi ili glazbenik?
Oba zanimanja su mi važna, jer i kao učitelj i kao glazbenik utječem na živote drugih. Stoga osjećam i veliku odgovornost.
Koliko ste pjesama dosad napisali?
Pretpostavljam da ih je više od 1000, no 900 ih je bilo samo za vježbu!
Koliko vam znače glazbene nagrade?
Muzika nije egzaktna kategorija i nema tu pobjednika kao u sportu. Ljepota je u stvaranju i sviranju s drugima, a nagrade pomažu u promociji pjesama i albuma.
Zašto volite živjeti u Zaboku?
Zbog mira i tišine, a za pola sata sam autom u Zagrebu.
Jeste li i vi dio hrvatske statistike po kojoj se do 32. godine živi s roditeljima?
Živimo u obiteljskoj kući, roditelji su u prizemlju, djevojka Jasmina i ja na katu. U vezi smo 16 godina i željeli bismo imati svoju kuću jednog dana, naravno, ali to trenutačno nije prioritet.
Koje snove još niste ostvarili?
Europsku turneju, puno albuma i mušičarenje na Novom Zelandu!
Tko su vam glazbeni uzori?
Svi oni kojima je glazba poziv i koji to rade bez obzira na sve.
Gode li vam usporedbe s Nickom Caveom?
Mislim da Cave i ja nismo baš slični. On puno falša, a ja nisam toliko karizmatičan.
Što vam je bilo najteže tijekom pandemije?
Raditi u školi s maskom na licu.
Na čemu ste najviše zahvalni majci i ocu?
Na odgoju.
Koji rođendanski dar posebno pamtite?
Sad već legendarni sintić Casio koji sam dobio za četvrti rođendan. Da nije bilo tog poklona, možda ne bi bilo ni ovog intervjua.
Jeste li plačljivi?
Plačem, ali rijetko. Žao mi je što to ne mogu češće, plač je dobar. Najčešće plačem dok meditiram.
Javljaju li vam se obožavateljice?
Ne bih ih tako nazvao... Javljaju mi se ljudi različitih dobnih skupina koje je moja glazba dodirnula - bilo zbog situacije u kojoj se nalaze, bilo da su bili na koncertu pa su puni dojmova. Lijepo je to.
Što znači vaše umjetničko ime?
Na hrvatskom znači Ivan Gavran August.
Što vas čini sretnim?
Sve ono što i druge ljude čini sretnima. Problem je u tome što ljudi često ne razlikuju zabavu i ugodu od sreće.
Stvaralaštvo vas je izvuklo iz depresije i pomoglo vam u borbi s napadajima panike. Što danas činite kada dođu teški dani?
Pokušavam promijeniti ponašanje koje me dovelo u taj položaj. Ponekad je to lakše, a ponekad teže. Život je duga vijugava cesta, kako bi rekao McCartney.
Kako komentirate pjesmu Mije Dimšić koja je Hrvatsku predstavljala na Eurosongu?
Sviđa mi se pjesma i žao mi je što Mia nije upala u finale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....