Britanska glumačka diva ima filmski život, jedna je od rijetkih dramskih umjetnica koja je na velikom i malom platnu, glumila tri britanske kraljice, a sada je dobila i jednu od rijetkih nagrada koju nije imala, počasni Zlatni globus za životno djelo.
Legendarna britanska glumica Helen Mirren morat će u svom domu pronaći mjesto za još jednu nagradu – počasni Zlatni globus, odnosno nagradu Cecil B. DeMille za životno djelo koju je primila 6. siječnja, na svečanosti "Golden Eve" u Beverly Hillsu. Riječ je o posebnoj dodjeli koja se održala prije redovne dodjele Zlatnih globusa u nedjelju, 11. siječnja. Praksa da se nagrada Cecil B. DeMille dodjeljuje prije glavne večeri Zlatnih globusa počinje od ove godine odlukom članova glasačkog tijela „Golden Globes”, 330 međunarodnih filmskih i televizijskih novinara, prenosi Deadline. Stvar je u tome da dobitnici nagrade za životno djelo Cecil B. DeMille zaslužuju posebnu večer, umjesto da ih zasjene redovni dobitnici Zlatnih globusa. Oba glamurozna okupljanja najvećih imena zabavljačke industrije prenosit će CBS, a bit će dostupna i na streamingu Paramount+.
S obzirom na to da će uz Sarah Jessicu Parker, Zlatni globus za životno djelo ove godine dobiti i 80-godišnja britanska filmska i modna ikona – čini se da bi jedna od najvećih dramskih umjetnica svih vremena bez problema mogla zasjeniti sve ovogodišnje dobitnike Zlatnih globusa: dovoljno je da se "kraljica" pojavi na pozornici, da se gledalištem dvorane prolomi gromovit (stojeći) pljesak.
Helen Mirren ima i tri "redovna" Zlatna globusa, pet Emmyja i jedan Tony. Dama je Britanskog Imperija već 23 godine: počast je primila od kraljice Elizabete koju je tri godine kasnije glumila u hitu "Kraljica" – Mirren je dobitnica Oscara upravo za tu ulogu. Jedna je od rijetkih glumica koja je na velikom i malom platnu igrala čak tri britanske kraljice: Elizabetu I. u televizijskom serijalu "Elizabeth I." iz 2005., kraljicu Charlotte u filmu "Ludilo kralja Georgea" iz 1994. te Elizabetu II. 2006., u ranije spomenutom filmu.
Ruski korijeni
"Helen Mirren je sila prirode, a njezina karijera je ništa manje od izvanredne... Njezine transcendentne izvedbe i predanost svom zanatu i dalje inspiriraju generacije umjetnika i publike. Velika mi je čast nagraditi ju priznanjem Cecil B. DeMille", rekla je ranije Helen Hoehne, predsjednica Zlatnih globusa prilikom objave imena ovogodišnjih dobitnica tog priznanja. Dodajmo i to da je na dodjeli odabrala blijedoružičastu kreaciju Stelle McCartney i torbicu brenda Ahikoza i ponovno oduševila modne znalce.
Nije uvijek bila obožavana, nisu joj uvijek svi pljeskali – no potrudila se do savršenstva izbrusiti talent s kojim je rođena i koji joj je naposljetku omogućio postati uzor ženama diljem svijeta. Rođena prije gotovo 80 godina u londonskoj četvrti Hammersmith. Njezin otac Vasilij Petrovič Mironov bio je potomak aristokrata i diplomata carske Rusije, Pjotra Vasiljeviča Mironova. Kad je izbila revolucija, njezin otac nalazio se, zbog diplomatskog posla, u Londonu.
Kad se dogodio revolucionarni prevrat, u izbjeglištvu su mu se pridružili supruga i dvogodišnji sin, Vasilij. Ostali su živjeti u Londonu, a glumičin djed je postao taksist. I otac Helen Mirren bavio se istim poslom, paralelno je svirao violončelo u orkestru, a nakon Drugog svjetskog rata dobio je činovnički posao u Ministarstvu prometa. Kako bi se lakše uklopio, 1951. promijenio je ime u Basil Mirren. Oženio se Kathleen Rogers, djevojkom iz mnogobrojne mesarske obitelji, a kako se njihova mlađa kći Helen rodila prije promjene obiteljskog prezimena u Mirren: došla je na svijet s imenom Ilyena Lydia Mironov. Dodajmo i to da glumica ima tri godine stariju sestru Katherine i dvije godine mlađeg brata Petera. Obitelj se kasnije preselila u gradić Leigh-on-Sea, Essex, nedaleko od ušća rijeke Temze uz more, jer su roditelji smatrali da je mirno priobalje bolje mjesto za odgoj djece.
Kako je izgledalo njezino djetinjstvo, glumica koja je ime Helen počela koristiti kad je započinjala s glumačkim audicijama u Engleskoj krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, opisala je u autobiografiji "In the Frame: My Life in Words and Pictures" iz 2007. godine.
"Život kod kuće bio je siromašan, ali sladak. Moj otac je radio kao državni službenik, promijenivši svoje rusko prezime iz Mironov u Mirren – moj djed s očeve strane bio je ruski plemić, zaglavljen u Engleskoj zbog revolucije u svojoj domovini. Majka nije radila – bili smo radnička klasa, ali s boemskom, kreativnom crtom, koju sam naslijedila od majke. Kao i mnoge obitelji, nismo imali centralno grijanje i u našoj je kući zimi bilo ledeno... Nismo imali ni televizor u kući sve dok nisam otišla na fakultet, a ni radio o kojem bismo mogli pričati. Odrastanje bez novca ili resursa dovelo je do mnogih sukoba između moje starije sestre i mene", napisala je.
Pohađala je katoličku srednju školu Sv. Bernarda u kojoj je najvažnija nagrada bila mali, srebrni Shakespeareov pehar. Dodjeljivao se pobjedniku natjecanja u kojem se trebala pripremiti i izvesti scena iz bardova djela po želji.
Od siromaštva do kazališnog panteona
"Pobijedili smo jedne godine kada sam izvela Ofelijinu scenu ludila iz Hamleta. Glumila sam je godinama kasnije, ali nikad više tako dobro", napisala je otkrivši da ju je u glumu usmjerila učiteljica engleskog jezika. Predložila joj je da se prijavi za mjesto u Nacionalnom kazalištu mladih. To je i učinila, a da nikome nije rekla, uvjerena u odbijenicu. Na audiciji je odigrala scenu kraljice Margarete iz Shakespeareova "Henrika VI." i na njezino golemo iznenađenje, tada 18-godišnja Helen je primljena. Njezin talent doslovce je "eksplodirao" na šekspirijanskoj sceni: samo dvije godine kasnije igrala je Kleopatru u tragediji engleskog barda "Antonije i Kleopatra" i to u legendarnom kazalištu Old Vicu. Predstava je dovela do potpisivanja ugovora s agentom Alom Parkerom, a onda je pozvana na audiciju u glumački kazališni panteon – Royal Shakespeare Company. Vjerojatno bi s njima ostala dokle god bi za nju bilo uloga – da nema predug jezik. Dok je igrala lady Macbeth, obrušila se sredinom 70-ih na Kraljevsko nacionalno kazalište i Royal Shakespeare Company zbog preraskošnih produkcijskih troškova – u vrijeme kad je Ujedinjeno Kraljevstvo potresala gospodarska kriza. To je pokrenulo javnu žučnu raspravu i dovelo do prepucavanja u parlamentu, a njoj su se, nakon što je morala napustiti stari ansambl, otvorila vrata na West Endu – i televiziji.
Bilo joj je 46 godina kada je prvi put igrala inspektoricu Jane Tennison u legendarnoj britanskoj seriji "Osumnjičeni: Tennison" čija je prva epizoda emitirana 1991. na ITV-u. Bila je to prekretnica njezine televizijske i filmske karijere: no početak, začudo, nije bio blistav. Potkraj 70-ih okušala se u maloj ulozi u slabo zapaženom filmu "Herostratus". Sljedeći projekt bila joj je povijesna erotska drama "Kaligula" iz 1979. u kojem je igrala Miloniju Cezoniju, suprugu zloglasnog rimskog cara. Kritike su bile loše, a film zbog eksplicitnih scena ni danas nije za svakoga. No njoj nije bilo žao što se zbog glumačke znatiželje pridružila timu do danas ozloglašenog filma.
"Bila je to neodoljiva mješavina umjetnosti i genitalija", pojasnila je diva napola u šali. Sljedeći projekt, povijesni spektakl "Excalibur" iz 1981. i ulogu zločeste Morgane le Fay, publika je srdačnije prihvatila. Dodajmo i to da glumica koju znamo iz biografske drame "Strastveni život Ayn Rand", filmova "Gosford Park" i "Djevojke s duplerice", dva nastavka akcijskih spektakla "Red: Umirovljeni, naoružani i iznimno opasni" te biografske drame "Golda" iz 2023. o četvrtoj izraelskoj premijerki, Goldi Meir, tijekom Jom Kipurskog rata – ima omiljenog filmskog supruga! Riječ je o Harrisonu Fordu, a upoznali su se 1986. na setu drame "The Mosquito Coast". Film je postigao umjeren uspjeh na kino blagajnama, no već je tada bilo jasno da njih dvoje sjajno funkcioniraju kao glumci, stoga su ih 2022. u hvaljenoj dramskoj vestern seriji "1923" iz prednastavka serijala o Divljem zapadu, "Yellowstone" – ponovno "vjenčali". Igraju bračni par Caru i Jacoba Duttona koji se tijekom Velike depresije bore za opstanak svog ranča u Montani, a serija je bila hit.
Koliko je Helen Mirren snažna osoba, otkriva mučan detalj iz njezina privatnog života: u intervjuu za muški časopis GQ 2008., koji je među brojnim medijima prenio i CNN, ispričala je da je u ranim dvadesetima bila dvaput silovana i to od muškaraca koje je poznavala i kojima je vjerovala. Kazala je da nije prijavila seksualno nasilje policiji jer "u to vrijeme, ako biste zato otišli na policiju, ne bi vas shvatili ozbiljno". Dodala je: "Bilo mi je jasno da bi me ispitali kao da sam ja kriva. U ono vrijeme žene su znale da prijava samo dodatno pojačava traumu". Osvrnula se i na seksistički tretman žena u filmskoj industriji, osobito tijekom audicija, što je ranije doživljavala i jasno poručila: "Žene imaju pravo reći ne i da to ne bude dovedeno u pitanje."
U autobiografiji je napisala da se nakon silovanja osjećala bespomoćno i posramljeno, ali je tijekom života nadvladala traumu i naučila "ne pokoravati se očekivanjima drugih".
Brak, obitelj i život bez kompromisa
Takva je i u gotovo tridesetgodišnjem braku s 80-godišnjim američkim redateljem Taylorom Hackfordom s kojim nema zajedničku djecu, o čemu je za Vogue 2013. rekla: "Stalno sam mislila da će se to dogoditi, čekala sam da se dogodi, ali nikad nije i nije me bilo briga što ljudi o tome misle."
Vjenčali su se 31.12. 1997., a kako je on imao dva sina iz bivšeg braka, prihvatila ih je kao vlastite. Obojicu, Rija i Alexa Hackforda, dobio je u propalom (drugom) braku s Lynne Littman, američkom redateljicom i producenticom. Stariji Rio, glumac, preminuo je 2022. godine: izgubio je bitku s karcinomom. Glumačka ikona i njezin suprug objavili su da su slomljenih srca jer je Rio ostavio nenadomjestivu prazninu. Mlađi sin Taylora Hackforda, 46-godišnji muzičar Alex, radi kao glazbeni urednik u izdavačkoj kući Sony.
Recimo i to da ju je američki tabloid Esquire 2010. proglasio najseksepilnijom ženom svijeta u 65. godini: titulu je proslavila fotografirajući se za njihovu naslovnicu bez krpice na sebi, prekrivena samo zastavom Union Jack. Tri godine kasnije postala je ambasadorica L‘Oréala, a ima i svoju Barbie lutku te statuu u muzeju Madame Tussauds u Londonu. Ne pada joj na pamet umiroviti se: i na pragu zlatne dobi, život ispija poput šampanjca iz elegantne, pozlatom obrubljene čaše. Što se nje tiče, činit će to dokle god bude mogla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....