U serijalu (un)spoken poznate dame otvoreno govore o iskustvima s društvenih mreža – negativnim komentarima, riječima koje su ih povrijedile, ali i onima koje su im vratile vjeru u ljude. Cilj serijala je potaknuti razgovor o važnosti empatije i međusobne podrške te podsjetiti da svi možemo biti saveznici u stvaranju boljeg online okruženja.
Godine provedene na društvenim mrežama Dorin Zeleniki donijele su mnogo više lijepih iskustava nego negativnih. Poduzetnica i influencerica danas oko sebe ima zajednicu koju opisuje kao zdravu i pozitivnu, no dobro zna i kako izgleda ona druga strana online svijeta – ona u kojoj anonimnost ljudima daje slobodu da napišu ono što vjerojatno nikada ne bi izgovorili uživo.
Upravo je anonimnost bila zajednička mnogim neugodnim porukama s kojima se susrela. Iza njih, smatra, često nisu ljudi kojima smeta osoba kojoj se obraćaju, nego oni koji vode neke vlastite bitke.
"Mislim da su to većinom ljudi koji su u dubini sebe nezadovoljni, možda se bore s nekakvim svojim problemima i kompleksima. Jednostavno smatram da nisu dobro sami sa sobom. Kada nekome napišu ružan i negativan komentar, sebi u tom trenutku naprave nekakvu zadovoljštinu, što je zapravo vrlo loše. Prvenstveno za njih."
Jedna rečenica posebno joj je ostala u sjećanju: "Cijela si fejk, a sada si kao i neka umjetnica, haha." Priznaje da ju je u prvom trenutku pogodila. No kada je pogledala profil osobe koja ju je napisala i vidjela da iza njega nema ni pravog imena ni fotografije, osjećaj je brzo nestao.
"Vrlo dobro znam tko sam i što sam i nitko me ne može poljuljati. Ali ono što me zapravo pogodilo jest to što smo danas došli do toga da, ako si sretan, ostvaren, radiš ono što voliš, imaš sretnu obitelj i sreću u ljubavi i to pokazuješ prema van, automatski svi smatraju da si fejk."
Dorin tu prepoznaje jedan od paradoksa društvenih mreža. Tuđa sreća lako izaziva sumnju, ali ni pokazivanje teških trenutaka ne prolazi bez osude. Ako pokažeš lijepo, život ti je navodno lažan; pokažeš li probleme, optužit će te da od sebe radiš žrtvu. U toj nemogućnosti da udovolji svima, odabrala je ono jedino nad čime ima kontrolu – ostati vjerna sebi.
"Vjerujem da ljudi pokazuju ono što jesu. Možda je to, kao što ja pokazujem, jedan posto mog života, ali to sam ja. Ja znam tko sam."
Srećom, među porukama koje prima mnogo je više onih koje je podsjete zašto je sve ove godine uopće prisutna online. Jednu od njih čak je spremila. Napisala joj ju je dugogodišnja pratiteljica, a glasila je: "Draga Dorin, pratim te dugi niz godina. Divna si i inspirativna. A sada smo i kćer nazvali Dorin."
Za nekoga čiji se posao često opisuje upravo kroz riječ "utjecaj", teško je zamisliti osobniju potvrdu da je taj utjecaj ostavio lijep trag.
"Mene je to toliko usrećilo i razveselilo. Kada sam vidjela da su svoje dijete nazvali po meni, to mi je bila potvrda da stvarno radim nešto dobro na ovoj društvenoj mreži. Stvarno dajem nekakav zdrav, lijep i dobar utjecaj."
Upravo zato taj komentar za nju nije ostao tek još jedan kompliment među stotinama poruka. "Zauvijek će mi ovo biti najljepši komentar. Mislim da ga nijedan drugi ne može pobijediti."
Kada govori o tome što bi društvene mreže učinilo boljim mjestom, Dorin donosi vrlo jednostavno rješenje. Dovoljno bi, smatra, bilo prije objavljivanja komentara razmisliti bismo li isto rekli osobi da stoji pred nama – i što svojim riječima uopće želimo postići.
"Mislim da nam toliko nedostaje empatije da trebamo poraditi na tome. Prvo trebamo poraditi sami na sebi, na tome kako smo sami sa sobom, i onda ćemo biti puno bolji i online."
A savezništvo za nju počinje upravo ondje gdje prestaje potreba za osuđivanjem – u podršci.
"Ta podrška je stvarno danas sve. Toliko smo svi zadubljeni u svoje poslove i obaveze i pod toliko smo utjecaja da se nekad pogubimo. Zato mislim da trebamo pružiti podršku i biti tu jedni za druge."
Snimano u prostoru galerije Kolekcionart, uz radove umjetnice Mihaele Rašice
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....