U serijalu (un)spoken poznate dame otvoreno govore o iskustvima s društvenih mreža – negativnim komentarima, riječima koje su ih povrijedile, ali i onima koje su im vratile vjeru u ljude. Cilj serijala je potaknuti razgovor o važnosti empatije i međusobne podrške te podsjetiti da svi možemo biti saveznici u stvaranju boljeg online okruženja.
Godine na društvenim mrežama Andrea Trgovčević Iličić donijele su brojna putovanja, poslovne prilike i zajednicu koja je prati kroz različite životne faze. No, s vremenom se promijenio način na koji pristupa dijeljenju vlastite svakodnevice. Danas, kaže, mnogo pažljivije bira što će biti javno, a što će zadržati za sebe.
"Prije nekoliko godina dijelila sam puno više privatnog sadržaja jer sam se jednostavno tako osjećala i nisam imala toliku potrebu zaštititi se koliko je imam danas, kada sam ušla u tridesete i možda puno više procesuiram stvari. Ali, u suštini, mislim da je moj odnos s pratiteljima vrlo iskren", govori poduzetnica i travel influencerica.
Upravo tu iskrenost smatra svojim najvećim adutom. Vjeruje da publika vrlo brzo prepoznaje energiju osobe koju prati, neovisno o tome radi li se o pomno osmišljenoj objavi ili nekom spontanom trenutku. Ono što joj je, međutim, i dalje teško razumjeti jest potreba da se tuđi život komentira s namjerom da se nekoga povrijedi.
Jedan od komentara koje smo pronašli za potrebe snimanja uspio ju je više nasmijati nego pogoditi.
"‘Da li ti kopiraš muža ili on tebe? I jedno i drugo objavljuju ovu soburinu i vrište, a onaj se dere kad priča. Isto dva Gargamela kao da sobe nikad u životu nisu vidjeli.‘ Komentar mi je zapravo duhovit, što je možda i grozno. Puno me više pogađaju neki komentari na ženskoj razini, koji zaista mogu biti bolni."
Upravo na toj temi za nju humor prestaje. Pitanja koja se olako postavljaju ženama – kada će imati djecu, zašto ih još nemaju i što čekaju – smatra zadiranjem u izrazito intiman dio nečijeg života. Iza odgovora koje ne poznajemo mogu stajati odluke, okolnosti i iskustva o kojima osoba s druge strane ekrana nije dužna govoriti.
"‘Što čekaš?‘, ‘Što vučeš tog psa sa sobom?‘, ‘Zašto još uvijek nemaš djecu?‘ Mislim da su to možda neke od najvećih uvreda koje jedna žena može dobiti. Tako da, svi vi koji volite ispitivati o tuđim planovima vezanima uz trudnoću i djecu – suzdržite se. To vam je moj topli savjet."
S druge strane ekrana stižu joj i poruke koje pokazuju koliko društvene mreže mogu imati drugačiji učinak. Među komentarima koje posebno pamti su oni u kojima joj ljudi kažu da ih je potaknula da naprave nešto što su dugo željeli – od odlaska na putovanje do pokretanja vlastitog posla.
"Često dobijem poruku u inbox: ‘Otputovala sam zbog tebe‘, ‘Pokrenula sam svoj vlastiti biznis zbog tebe‘, ‘Pratim te od srednje škole, sada sam na faksu.‘ Takve stvari me najviše dirnu."
Upravo je u tome, smatra, vrijednost online zajednice koja se često izgubi u utrci za savršenom fotografijom, idealnim svjetlom i besprijekornim životom. Pa, naglašava, voljela bi da češće primjećujemo trud i ono što nam osoba svojim sadržajem pokušava prenijeti.
"Ne mora svaka slika biti savršena, ne mora uvijek svjetlo biti savršeno. Bitna je poruka koju netko šalje, bitno je cijeniti autentičnost, nečiji trud i rad i ne sagledavati stvari površno. Ako pročitaš nešto lijepo, napiši ‘bravo‘, ‘svaka čast‘, stisni like. Daj podršku nekome s druge strane jer nikad ne znaš što netko proživljava."
Za Andreu upravo je takva podrška temelj savezništva među ženama. Ne mora uvijek biti riječ o velikim gestama – ponekad je dovoljno priznati tuđi uspjeh, bez uspoređivanja sa sobom.
"Za mene biti saveznica znači biti jednostavno girl‘s girl i osnaživati se međusobno kroz sve što ta ženska solidarnost nosi. Reći taj ‘bravo‘ i ‘svaka čast‘ baš glasno i ponosno jer mislim da je to najvažnije."
Snimano u prostoru galerije Kolekcionart, uz radove umjetnice Mihaele Rašice
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....