Nova serija na Netflixu podsjeća da ne bi trebalo biti oprosta za pohlepu i nemoral: Amerika se i danas nosi s posljedicama najveće opioidne krize u povijesti, koju je prouzročila obitelj Sackler svojim ‘painkillerom‘ - za koji su od prvog dana znali da izaziva smrtonosnu ovisnost.
Dok serija "Painkiller" kod gledatelja na Netflixu izaziva burne emocije, jer razotkriva uzroke i posljedice opioidne epidemije, obitelj Sackler - vlasnici farmaceutske kompanije Purdue Pharma, čija pohlepa i nemoral su prouzročili jednu od najdubljih kriza u američkom društvu - suočava se s još jednom u nizu sudskih odluka koje definitivno ne idu njima u prilog.
"Ljudsko ponašanje sastoji se od dvije stvari - bježanja od boli i trčanja prema užitku. Bol, užitak, bol, užitak... ako se pozicioniramo između boli i užitka, nikad više nećemo morati brinuti o novcu", izgovara Matthew Broderick, koji u seriji glumi Richarda Sacklera, čiji opasno-genijalni um stoji iza katastrofalne opioidne krize zbog koje je u Americi unatrag 20 godina umrlo više od 200.000 osoba. Bestseler Purdue Pharme, tvrtke sa sjedištem u Connecticutu i godišnjim prometom od tri milijarde dolara, zove se OxyContin - potentan lijek protiv bolova iz grupe opioida, koji je izazvao ovisnost kod milijuna Amerikanaca, nakon što su ga počeli uzimati na preporuku liječnika. Među poznatijim žrtvama predoziranja OxyContinom je i australski glumac Heath Ledger. Dokazano je da OxyContin može izazvati po život opasnu ovisnost, a premda su Sacklerovi otpočetka znali za tu nuspojavu svog najunosnijeg medikamenta, ipak su ga agresivno reklamirali i masovno prodavali kao da je kamilica.
Još 2007. Purdue Pharma platila je 600 milijuna dolara globe nakon što se otkrilo da su regulatorne agencije, liječnike i pacijente obmanjivali lažnim interpretacijama potencijalnih rizika OxyContina. Zastrašujuće je da su i nakon toga nastavili s tom kriminalnom praksom, a čak su osmislili dijabolični "Plan Tango", prema kojem je Purdue Pharma trebala razviti novi lijek protiv sve alarmantnije ovisnosti od - OxyContina. Obično se dileri droge ne miješaju u liječenje ovisnika, no Sacklerovi su htjeli ubirati ekstra profit liječenjem onih koje još nisu usmrtili OxyContinom. Za razliku od klasičnih narkokartela, oni su ovisnost prodavali isključivo na recept.
Na temelju prikupljenih dokaza u Americi je podignuto više od 2000 tužbi protiv Purdue Pharme i osmero pripadnika dinastije Sackler. Tuže ih gotovo sve američke države te na stotine gradova, okruga, institucija i oštećenih pojedinaca. Sukus svih tih tužbi je da su Sacklerovi i njihova kompanija radi vlastite financijske koristi te zatiranja konkurencije inicirali i raspirivali epidemiju opioidne ovisnosti. Primjerice, u tužbi države Massachusetts stoji:
"Lijekovi bi trebali čuvati naše zdravlje, a umjesto toga uništavaju ljudske živote. Purdue Pharma kreirala je opioidnu epidemiju i na njoj zarađivala mrežom nelegalnih obmana i prevara. Obmanuli su liječnike i pacijente kako bi što više ljudi navukli na svoj opasan lijek. Zaveli su ih da uzimaju jače i opasnije doze dulje nego što je potrebno. Širenjem neistina otežavali su pacijentima pristup sigurnijim alternativama. Iako su znali da ljudi od njihovog lijeka postaju ovisni i umiru, cilj im je bio da ga što više prodaju liječnicima i njihovim pacijentima. Skupina čelnika Purduea vodila je tu prevaru i tako u džep strpala na milijune dolara".
Sve poslovne odluke u Purdue Pharmi donosili su menadžeri iz klana Sackler. Tijekom sudske trakavice bili su spremni na izvansudsku nagodbu prema kojoj bi tužiteljima platili između 10 i 12 milijardi dolara odštete i otpraviti Purdue Pharmu u stečaj - i time zaštitili od daljnjih potraživanja sve članove klana Sackler - no nedavno je Vrhovni sud stavio "na čekanje" stečajnu nagodbu.
Ta odluka predstavlja udarac za 20-ak članova obitelji Sackler, koji ukupno raspolažu s nekih 13 milijardi dolara, a veći dio tog bogatstva sklonili su u offshore korporacije i zaklade. Posjeduju luksuzne kuće i stanove u Londonu, New Yorku, Beverly Hillsu i Hamptonsu, kao i krupna imanja u Connecticutu, Teksasu i Engleskoj.
Dok su se Sackleri bogatili potkopavajući zdravlje Amerikanaca, društveni su ugled kupovali izdašnim donacijama sveučilištima i muzejima u Americi i Europi. U Louvreu su 1997. financirali uređenje izložbenog prostora za orijentalne antikvitete, a o njihovoj velikodušnosti svjedočila je uočljiva plaketa na zidu - koju je netko iz muzeja ipak uklonio prije nekoliko godina. U ožujku 2019., usred vala sudskih sporova, britanska Nacionalna galerija portreta odbila je njihovu donaciju od 1,3 milijuna dolara, nakon čega su njujorški muzeji Guggenheim i Metropolitan, kao i britanski Tate muzej, poručili da više neće primati novčane milodare toksične obitelji Sackler. Ipak, mnogo je poznatih muzeja koji zbog ugovornih obveza prezime Sackler ne mogu tek tako izbrisati sa svojih zidova i iz kataloga. Sve počasti koje se mogu kupiti novcem Sacklerovi su pokupovali i na najistaknutijim sveučilištima kao što su Harvard, Yale, Oxford, Cornell, Columbia, McGill, King‘s College …
Iako im je ime sveprisutno u akademskim i muzejskim krugovima, o njima se, zapravo, malo zna. Magazin Forbes zamijetio ih je tek 2015., kad ih je s debelim zakašnjenjem uvrstio na listu najimućnijih američkih obitelji. Osnivači dinastije su braća Arthur, Mortimer i Raymond Sackler, djeca židovskih imigranata doseljenih u Brooklyn. Sva trojica bili su psihijatri i proučavali su biokemijske korijene mentalnih bolesti te u svojim znanstvenim radovima među prvima uočili korelaciju između psihoza i hormona kortizona. Arthur, najpoduzetniji među braćom, bio je i pionir farmaceutskog marketinga. Braća su 1952. u New Yorku kupila Purdue Frederick, malu neprofitabilnu tvrtku za proizvodnju lijekova, i to je bio začetak njihova poslovnog carstva. Dugo su proizvodili samo laksative i slične bezopasne lijekove, sve dok se 80-ih godina prošlog stoljeća nisu preorijentirali na lijekove protiv bolova.
Farmaceutski gigant Roche angažirao je početkom 60-ih Arthura Sacklera da osmisli reklamnu kampanju za njihov novi sedativ Valium, a on je na tom poslu dokazao da vješto zna prenapuhati pozitivne učinke medikamenata. Valium je zahvaljujući Arthurovom marketinškom geniju postao najprodavaniji antidepresiv u Americi i Roche ga je za to dobro honorirao. U to je vrijeme počeo skupljati umjetnine. Kako je govorila njegova druga supruga Marietta Lutze, Arthur je postao ovisan o umjetnosti jer je kroz kolekcionarstvo i mecenstvo pokušavao steći ono za čim je zaista žudio - a to su društveni prestiž i priznanje. Doniranje muzejima obilato je koristio i za porezne muljaže.
Arthurov brat Mortimer također je bio veliki pokrovitelj umjetnosti. Živio je raskošno, triput se ženio, vodio je Napp Pharmaceuticals, kompaniju svoje obitelji sa sjedištem u Engleskoj, a 1974. odrekao se američkog državljanstva u korist austrijskog. Britanska kraljica mu je za filantropski rad 1999. dodijelila titulu viteza.
Najmlađi brat Raymond, miran obiteljski čovjek, nekoliko je desetljeća bio na čelu kompanije Purdue, koja je postupno postala ozbiljan igrač u američkoj farmaceutskoj industriji. Arthur Sackler formalno nije imao nikakvu ulogu u upravljanju obiteljskim poslovima, a nakon njegove smrti 1987. braća su otkupila njegove dionice za 22,4 milijuna dolara. Arthurov ogranak obitelji Sackler uporno ponavlja da oni nemaju baš nikakve veze s Purdue Pharmom, OxyContinom i opioidnom krizom, a njih zaista nitko ne spominje ni u jednoj tužbi. No, nije im lako nositi žigosano prezime.
Raymondov najstariji sin Richard Sackler, po struci kirurg, 80-ih je počeo preuzimati važnije funkcije u kompaniji. Taj bolesno ambiciozni ekscentrik, kako ga opisuju bivši suradnici, bio je glavni arhitekt razvoja, proizvodnje te nepoštenog i neodgovornog promoviranja OxyContina, koji se na tržištu pojavio 1996. i Sacklerove pretvorio u milijardere. Danas se pravdaju kako nitko tada nije mogao pretpostaviti da će ovisnici pronaći način za zlouporabu OxyContina. Kao da je to bila neka mudrost: tabletu je samo trebalo smrviti te sažvakati, ušmrkati ili otopiti pa injektirati. No, problem nije bio u dosjetljivosti ovisnika, nego u hotimičnom propustu proizvođača da svoj lijek propisno osigura protiv zloupotreba. Tek 2010. Purdue Pharma proizvela je novu verziju OxyContina, koju je teže ušmrkati ili ušpricati u venu.
Richardov sin David Sackler, financijski stručnjak i do 2018. član upravnog odbora Purdue Pharme, zbog čega je također među optuženima, očajan je što njegovu obitelj smatraju glavnim negativcima opioidne krize. Davida i suprugu mu Joss, modnu dizajnericu, dojučerašnji prijatelji iz visokog njujorškog društva počeli su izbjegavati kao da su gubavi.
"Imam troje male djece, a najmlađi me nedavno nakon povratka iz vrtića pitao zašto mu prijatelji govore da naša obitelj ubija ljude", požalio se David u intervjuu Vanity Fairu 2019. "Činjenice će pokazati da nismo mi izazvali krizu, povijesno je netočno da je sve počelo s OxyContinom, ali jako suosjećamo s oštećenima i želimo im pomoći."
David Sackler jedini se usudio javno progovoriti o ulozi svoje obitelji u američkoj tragediji s opioidima; ostali šute kao zaliveni, bave se svojim poslovima i, kao većina bogataša, vjeruju da će sve svoje probleme riješiti novcem. Optužena Theresa Sackler, Mortimerova udovica te bivša dopredsjednica kompanije, živi u Londonu i od 2011. ponosno nosi plemićku titulu dame britanskog kraljevstva. Među optuženima su i 76-godišnja Ilene, Mortimerova kći iz prvog braka, njezina sestra Kathe, kao i Mortimer David Alfons, sin Mortimera Sacklera i njegove druge žene Gertraude. Ilene živi u New Yorku, gdje vodi volonterski centar za razvijanje odnosa između roditelja i djece. Kathe živi u Connecticutu, a zbog afere OxyContinom dala je ostavku na mjesto u upravnom odboru njujorške Akademije znanosti. U jeku skandala je investitor Mortimer D. A. izbačen iz upravnog odbora muzeja Guggenheim, a u kakvom luksuzu žive on i njegova supruga Jacqueline dalo se naslutiti iz Vogueove reportaže o njihovom vrtu u Hamptonsu.
Raymondova udovica Beverly Sackler sjedila je i u poodmakloj dobi u upravnom odboru Purdue Pharme, zbog čega je bila među optuženima, kao i njezini sinovi Richard i Jonathan - no presudu je izbjegla jer je umrla 2019. u dobi od 95 godina. Jonathanova kći Madeleine, Emmyjem nagrađena redateljica dokumentaraca, voli se predstavljati kao društveno angažirana filmašica, no izbjegava odgovarati na društveno angažirana pitanja o svojoj obitelji i OxyContinu. Aktivisti su joj pokvarili nekoliko filmskih premijera, burno prosvjedujući protiv svega što nosi maligno prezime Sackler. Pitanja o obitelji jako ljute doktoricu lingvistike, vrsnu sommelierku, penjačicu po stijenama i modnu dizajnericu Joss Sackler, osnivačicu modne marke LBV. Joss je Kanađanka, kći diplomata, u djetinjstvu je živjela u Bangladešu, Keniji i Japanu, a u braku s Davidom Sacklerom je, veli, jako sretna. Zgodna je koincidencija da njezina doktorska disertacija obrađuje žargon meksičkih narkokartela.
"Podržavam svoju obitelj 500 posto", kaže Joss, "i vjerujem da će biti oslobođeni svih optužbi, ali LBV nema nikakve veze s njima. Nije fer da se moj rad procjenjuje kroz prizmu moje obitelji." Upravo je to doživjela na njujorškom Tjednu mode u rujnu 2019. - badava je trošila na tiskanje pozivnica jer svi koji nešto znače u svijetu mode bojkotirali su reviju njezinog brenda LBV. Krvavi novac od OxyContina zamrljao je, eto, i Jossine kreacije.