Iako je mislila da nakon preranog odlaska prvog supruga više nikad neće voljeti, sveučilišna profesorica iz Splita pronašla je srodnu dušu u Zlatku Mateši, predsjedniku Hrvatskog olimpijskog odbora, za kojeg se udala lani u prosincu.
Sveučilišna profesorica Blanka Mateša (44) među onim je ženama koje se nerado medijski eksponiraju, ali kad na to pristanu - maksimalno su profesionalne. Kako voli modu, sama je osmislila odjevne kombinacije za snimanje, ponudila je i lokaciju - predivan dvorac Miljanu u Hrvatskom zagorju - te nas na setu dočekala s pjenušcem s okusom jagode i štruklama. Logistička podrška joj je bio suprug Zlatko Mateša (74), koji se na snimanju angažirao i kao DJ, jer je s mobitela puštao strane i domaće hitove za podizanje atmosfere. Iako to nije željela, upravo joj je brak s predsjednikom Hrvatskog olimpijskog odbora te bivšim premijerom, ministrom i zastupnikom u Hrvatskom saboru donio veliki interes javnosti. Gloria je prvi medij kojem je temperamentna Splićanka dala intervju. Iskreno i otvoreno je govorila o uspješnoj karijeri, privatnom životu, ali i predrasudama s kojima se suočavala zato što je u vezi sa znatno starijim muškarcem, za kojeg se udala početkom prosinca prošle godine.
"Smatram da je brak osobna stvar i nema potrebe dijeliti osobni život s javnošću. Voljela bih ga držati za sebe, koliko god je to moguće, ali svjesna sam da smo na neki način javne osobe i da je naš život zanimljiv javnosti. I da očito povremeno trebamo odgovoriti na određeni medijski interes. Ako se već mora pisati, onda je bolje da su informacije točne i prenesene na korektan način", kaže izv. prof. dr. sc. Blanka Mateša, pročelnica Katedre za građansko pravo na Pravnom fakultetu u Splitu.
Je li pritisak sada manji?
- Osjećam da je znatiželja javnosti drugačija jer nas ljudi često susreću zajedno na ulici, u šetnjama, kazalištu, kinu, na utakmicama... Na neki način su se navikli da smo bračni par. Zlatku se nepoznati ljudi na ulici vole obratiti, osjećaju ga "svojim", a sada popričaju s oboje i drago im je kad vide koliko smo oboje pristupačni. Često komentiraju da smo im simpatični i kao par. Ljudi u početku nisu imali informacije, ali pomalo su shvatili da tu nema ničeg neobičnog.
Je li se Zlatko, koji je otprije bio više medijski eksponiran, lakše s tim nosio?
- Vjerojatno da, jer je on, naročito kroz djelovanje u vladama, navikao na novinare i sve vrste njihovih pitanja. Uvijek je imao izvrsne odnose s novinarima. Međutim, ovoliki medijski pritisak ni on nije očekivao i bilo mu je žao da to moram proći. Osobito zato što su se pojavili i glupi komentari na društvenim mrežama. Volim zafrkantski duh našeg naroda. Iz Splita sam koji te prilično ojača po tom pitanju, jer mi se znamo šaliti i na svoj račun. Bila sam svjesna da će postojati medijski interes, ali nikada neću prihvatiti slobodu verbalnog nasilja na internetu.
Što vas je u tim komentarima najviše pogodilo, neki su negativno komentirali razliku u godinama?
- Ljudi si biraju životne partnere ne prema godinama, nego prema tome koliko ih u svakom pogledu mogu ispuniti. Ima mnogo primjera uspješnih brakova gdje su muškarci bitno stariji od žena, ili onih u kojima su žene starije od muškaraca. Smatram da tu nema nikakvih pravila. Sve ostalo su stereotipi koje život svakodnevno demantira. U nekome prepoznate osobu s kojom želite provesti život ili ne. I to je jedini kriterij. Pogoditi me može samo ljudska patnja, a glupost nikada.
Što vam je Zlatko govorio kad ste se suočavali s predrasudama?
- "Nemoj čitati glupe komentare." On nema društvene mreže i ima vrlo negativan stav o njihovom utjecaju, posebice na djecu i mlade.
Što vam je davalo snagu da se borite protiv predrasuda?
- Ako mislite na razliku u godinama, moj prvi suprug je od mene bio stariji skoro 22 godine. Imali smo divan brak s dvoje djece. Kad sam svojoj kumi rekla da sam u vezi sa Zlatkom i da je stariji 30 godina, komentirala je: "Draga, moram ti reći da sada službeno voliš starije." Premda ne volim stereotipe, očito je tako. Moji se roditelji nisu nimalo iznenadili, jer znaju da volim intelektualne podražaje te da me može privući samo osoba koja može i zna sa mnom. Osoba uz koju jaka žena može biti slaba i kojoj se mogu prepustiti. Ako pak mislite na materijalne predrasude, nismo trebali jedno drugo. Oboje smo situirani ljudi s izvrsnim karijerama. Iako ga većina ljudi percipira kroz funkciju predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, Zlatko je tamo volonter, a njegov posao je profesor strategije i strategijskog menadžmenta. Suosnivač je i prodekan ZŠEM-a i uspješan poslovni čovjek. Ja sam profesorica građanskog prava i pročelnica Katedre na Pravnom fakultetu u Splitu, iz stare splitske građanske obitelji. I dosad smo oboje živjeli ovakve živote, putovali po svijetu te se čak i sretali na putovanjima. Samo što nas je sada Bog spojio.
Kamo ste sve putovali zajedno?
- Stvarno smo često na putu, a posebno nam je draga Azija. Proveli smo puno vremena u Mongoliji i Singapuru, posjetili Kinu i dosta zemalja u Europi, a još je mnogo putovanja pred nama. Nemamo problem s promjenom vremenskih zona i uživamo u različitostima drugih kultura i običaja.
Nedavno ste bili i u Grčkoj, na paljenju baklje za Olimpijske igre u Parizu?
- Izuzetan je doživljaj vidjeti ceremoniju predavanja olimpijskog plamena organizatorima Olimpijskih igara. Začinili smo to s uživanjem u grčkim tavernama i prekrasnim zalascima sunca u Cape Sounionu uz Posejdonov hram. Iduće odredište nam je New York, jer idemo na koncert Willieja Nelsona i Boba Dylana.
Koja vas je destinacija posebno oduševila?
- Mongolija. Tamo smo proveli lijep dio ljeta i ondje sam pristala udati se za Zlatka. Uvijek će nam ostati u najljepšoj uspomeni i rado ćemo se vraćati. Riječ je o jedinstvenoj zemlji koju svakako treba vidjeti.
Kako su izgledale vaše zaruke?
- Bile su u mongolskoj tradiciji. Kad netko namjerava sklopiti brak, postoje dva različita prstena - jedan koji nosi žena i drugi koji nosi muškarac. U Mongoliji sam dobila prsten kakav nose tradicionalne Mongolke kada stupaju u brak, a simbolizira ženu koja je temelj kuće. Odnosno šatora, koji se ondje naziva "ger". Doista je teško naći taj prsten, jer i tamo tradicionalne vrijednosti polako nestaju.
Kako je izgledalo vaše vjenčanje?
- Prvotna ideja je bila da bude u Betlehemu, gdje Zlatkov prijatelj fra Sandro Tomašević vodi dom za nezbrinutu djecu, i da novac koji se troši na veliko vjenčanje uplatimo njima. Sve je bilo organizirano, ali rat u Izraelu je to onemogućio. Na našu sreću, svojom je dobrotom uskočila obitelj Dubravke i Drage Kurtalja, vinara s Plešivice. Uz njihovu pomoć i razumijevanje župnika Stjepana Halužana vjenčanje smo mogli organizirati u crkvi sv. Jurja na Plešivici. Misa je bila predivna. Pjevali su naši prijatelji, sopranistica Marija Vidović, tenor Mate Grgat i nekadašnja rock legenda Davor Štern. Odjenula sam kreaciju fenomenalne turske modne kuće Madam Burcu Couture, vodeće u proizvodnji vjenčanica po mjeri. Izložena je kao dio kolekcije za proljeće i ljeto 2024. i u travnju prikazana na Barcelona Bridal Fashion Weeku, najvažnijoj reviji vjenčanica u Europi.
Kako je zaiskrilo između vas i Zlatka?
- Bio je to slučajan susret u Splitu, nakon kojega je on znao da ćemo se vjenčati. Meni je trebalo vremena da si dopustim osjetiti radost i bila sam iznenađena osjećajima, kojima sam se opirala. Mislila sam da je nemoguće opet zavoljeti. Ali život me uvjerio u suprotno. Najbliže prijateljice su znale što se događa i poticale me da si dopustim opet sreću, osobito moja Tina.
Tko su vaši prijatelji?
- Oboje smo blagoslovljeni s pravim prijateljima. Zlatkovo društvo me prihvatilo kao da sam oduvijek s njima. Vide koliko smo povezani i kažu da nikada nisu vidjeli Zlatka tako sretnog i zadovoljnog. U Splitu imamo krug fenomenalnih ljudi, koji su uz mene i moju obitelj već dugo, koji su mi bili potpora kroz najljepše i najteže trenutke u životu. Tu su i moje cure, izvrsno društvo uspješnih žena i majki. Sve su različite, ali zapravo slične. Nema ogovaranja, samo pozitiva i akcija.
Kad ste vi i Zlatko službeno postali par?
- Presudan je bio naš zajednički boravak na jednom prelijepom mjestu u Sloveniji, Chalet Sofiji, čiji je vlasnik naš prijatelj. Ondje su bile nezaboravne ljetne večeri i tada mi se nakon dugo vremena vratio osmijeh na lice. Znala sam da uz Zlatka želim provesti svaki dan.
Čime vas je privukao, mnogi žele znati tajnu Zlatkova šarma?
- Vrlo smo slični, cijenimo iste stvari u životu, uz njega se osjećam voljeno. Mislila sam da ne postoji još netko tako poseban, ali ispalo je da ipak postoji. S istom ljubavlju će mi otvoriti vrata ili donijeti čašu vode dok radim na knjizi na svom laptopu. Ili odletjeti sa mnom avionom - kojim on pilotira - na Lido i ručak u Veneciju. Brižan je i iznimno pažljiv. Samo što morate znati da takav muškarac može biti sretan samo uz ženu koja je zapravo ista kao on.
Čime ste vi njega osvojili?
- Pitala sam ga da bih mogla odgovoriti na vaše pitanje. Kaže: "Pametna, odlučna, svoja, ali nježna. Odana, duhovita, ženstvena, lijepa žena."
Zlatko je i prije vas imao mlađe partnerice, je li vam to smetalo?
- Njegov raniji život me uopće ne interesira, zanima me samo od trenutka otkad smo zajedno. Jedino što mi je bitno iz Zlatkovog ranijeg privatnog života su njegova djeca, koja su mi jako draga.
Kako su vaši sinovi reagirali, je li im trebalo dugo da prihvate Zlatka?
- Sa svojim sinovima imam prijateljski odnos pun uvažavanja. Dosta smo toga zajedno prošli i zato mi je, nakon što sam ih upoznala sa svojim osjećajima, njihova potpora bila od ogromne važnosti. Zlatka su upoznali vrlo brzo i imaju lijep odnos, što mi jako puno znači. Najvažnije mi je bilo zaštititi djecu od utjecaja javnosti, posebno zlobnih komentara na društvenim mrežama. Jako smo povezani pa smo i Zlatko i ja željeli biti sigurni da su oni dobro. Podrška djece i mojih roditelja nam je najviše značila i dala snagu. Sve ostalo je onda postalo manje bitno.
Čime se bave vaši sinovi?
- Stariji Bruno je izvrstan student treće godine psihologije na engleskom jeziku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Ujedno je i urednik časopisa Filozofskog fakulteta. Roko je maturant privatne zdravstvene škole Dental centar Marušić i jako je dobar tenisač, što mu je omogućilo dobivanje stipendije za studij u Americi, kamo odlazi u kolovozu.
Kakav je bio vaš suprug Hrvoje Kačer, koji je preminuo u siječnju prošle godine?
- Hrvoje je bio iznimno pametan, mudar, poseban. Bio je veliki pravni znalac, profesor građanskog prava, osnivač grane sportsko pravo u Republici Hrvatskoj. Koliko znam, nikada nije surađivao s HOO-om. Bio je iznimno dobar otac. U braku smo proveli dvadeset godina.
Oboje ste otprije poznavali Zlatka Matešu?
- Moj pokojni suprug je bio izvrstan tenisač i zaljubljenik u tenis. Puno smo putovali, osobito na teniska događanja, i sretali se sa Zlatkom po svijetu. Primjerice, na Wimbledonu, Roland Garrosu, u Umagu... Njih dvojica su se poznavali i iz poslovnih krugova, nevezanih za sport, i jako su se međusobno poštovali.
Što vam je davalo snagu dok se borio s teškom bolešću?
- Bilo je jako teško, jer smo dijagnozu saznali kad su mu predvidjeli samo još tri mjeseca života. Uspjeli smo dobiti sedam mjeseci, uz najbolje lijekove na svijetu. On je, kako kažu, bio bolestan nekoliko godina i tako se mijenjao i gasio. Tijekom tog razdoblja smo djeca i ja proživljavali teške trenutke. Svi oni koji su ikada bili u toj situaciji mogu to razumjeti.
Jeste li nakon njegovog preranog odlaska vjerovali da ćete se ikada više zaljubiti?
- Ne. Hrvoje je bio pravi gospodin, obrazovan, svjetskih manira i bila sam jako voljena. Mislila sam da se uz nikoga više neću osjećati tako ispunjeno i sretno, da bi me netko uopće mogao zaintrigirati.
Kako je to Zlatko uspio?
- Slao mi je stotine poruka i pjesama koje oboje volimo. Puno smo razgovarali i kroz to sam shvatila da dijelimo iste vrijednosti, istu ljubav prema raznim stvarima, da imamo isti odnos prema životu i da nam je sve teže biti jedno bez drugoga. Bio je jako strpljiv i, moram se našaliti, pokazao je svoje vještine profesora strategije.
Kako najradije provodite zajedničko vrijeme?
- Kad nismo na poslu, stalno smo zajedno i uživamo u svakom trenutku. Jako smo slični i volimo iste stvari - istu glazbu, istu hranu. Puno putujemo, družimo se s obitelji i prijateljima. Oboje smo svjesni prolaznosti života pa živimo usmjereni na sadašnjost. Ichigo Ichie je japansko umijeće življenja u trenutku, koje mi je vrlo blisko. Svaki trenutak koji provedemo sa svojim voljenima je beskrajno vrijedan i zaslužuje našu punu pažnju.
Kako ste organizirali zajednički život s obzirom na to da je Zlatko poslovno vezan za Zagreb, a vi za Split?
- Živimo zajedno. On provodi puno vremena u Splitu, a vikendima smo u Zagrebu ili na putovanjima. Život u dva grada ima svoje čari. Zlatko jako voli Split i ne osjeća da mu išta nedostaje, a ja se privikavam na Zagreb i sada ga doživljavam na drugačiji način. U Zagrebu sam završila Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij i tu doktorirala, ali me nikada nije privlačio za ostanak. Dolazila sam često i poslovno, ali bih se jedva čekala vratiti u Split. Sada je Zagreb moj dom, jednako kao i Split. Percepcija se mijenja ovisno o okolnostima. Tu su i krasni ljudi s kojima se volimo družiti i lijepa mjesta na kojima volimo boraviti.
Kako biste opisali svoj modni stil?
- Od malih nogu volim i pratim modu i to mi je vrsta hobija kroz cijeli život. Nosim odjeću svjetskih brendova kao što su Louis Vuitton, Chanel i YSL, no najviše volim kreacije brenda Arileo, mojih dragih prijatelja Marije i Jurice Pirića. Kao i cipele Sandre i Ivana Ledenka. Jako sam ponosna što u Aziji i na drugim mjestima - često i tijekom protokolarnih obaveza - nosim njihove kreacije, za koje me stalno pitaju čije su.
Kako se njegujete?
- Koristila sam proizvode mnogih svjetski poznatih brendova, pa i korejskih, ali u zadnje vrijeme imam sve više povjerenja i otkrivam prednosti kozmetičkih proizvoda s individualnim pristupom potrebama i tipu kože. Meni ih radi vrlo cijenjena splitska magistra farmacije Asja Smolčić Bubalo.
Primijetio sam da imate nekoliko tetovaža, što predstavljaju?
- Svaka od njih ima određeno značenje za moj život. Krunica je trajni odraz moje predanosti vjeri. Druga tetovaža je posvećena mojim najdražim sinovima. Treća je krilo anđela, ženska kruna i slovo "H". Stavila sam je vjerujući da i tako mogu pomoći u ozdravljenju mog pokojnog supruga.
Imate li vremena samo za sebe i kako ga provodite?
- Nemam baš puno slobodnog vremena zbog načina našeg života. Volim kulturu, umjetnost, glazbu, putovanja. Puno čitam. Volim more i ljeti dosta plivam. Zbog nedostatka vremena vježbam sama kod kuće, što mi nije problem, jer sam cijelu osnovnu školu trenirala gimnastiku. No, jako mi nedostaju treninzi s mojom trenericom Iris, čija je energija nešto posebno. Obožavam konje i odlaske na jahanje, koje mi je osobito puno značilo u fazi kad sam trebala samoću nakon smrti supruga. Volim šetnje u prirodi.
Kakav vam je obiteljski background?
- U mom odrastanju postoji kontradikcija koja me uvijek zabavljala na neki način. Odrasla sam, naime, u splitskom kvartu koji nadaleko znaju kao "siromašna četvrt", s vrlo specifičnom urbanom kulturom. Nije dobila naziv zbog socijalnog statusa stanovnika, nego zbog Splićanima jako poznatog načina ponašanja, prepoznatljivog po nezgodnom karakteru dijela stanovnika. S druge strane, moja obitelj Ivančić ima plemićke korijene, svoj grb i obiteljsku prošlost. Fetiva sam Splićanka, po mami i tati. Oboje su rođeni i odrasli u splitskoj Varoši i na to sam jako ponosna.
Što je presudilo da odaberete pravo kao profesiju?
- Od malena su me impresionirale jake žene poput sutkinja i odvjetnica. Jezična gimnazija u koju sam išla dala mi je jako dobru osnovu za studij prava. Kako sam tijekom čitavog školovanja bila odlična učenica, ni studij prava mi nije predstavljao neki problem. Dobila sam i Dekanovu i Rektorovu nagradu te državnu stipendiju za najbolje studente u Hrvatskoj. Po završetku Pravnog fakulteta u Splitu upisala sam Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij iz građanskopravnih i obiteljskopravne znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i doktorirala. Tijekom doktorskog studija sam položila i pravosudni ispit te dvije godine radila na Županijskom sudu u Splitu. No, shvatila sam da je moja prava ljubav fakultet i boravak među studentima. Osim na građansko, kasnije sam se orijentirala i na sportsko pravo, a posebice na medicinsko, za koje mislim da će biti sve aktualnije u kontekstu svijesti o jačanju prava pacijenata. Sada sam izvanredna profesorica, pročelnica Katedre za građansko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i ravnateljica Poslijediplomskog specijalističkog studija Športsko pravo.
Kakva ste profesorica?
- Jako volim raditi sa studentima. Veseli me što su to sve bolje generacije mladih i sposobnih ljudi pred kojima će biti uspješne karijere. Kolegij koji predajem je vrlo zahtjevan, ali kako čujem i osjećam, ljubav je obostrana.
Nedavno ste u Splitu vodili panel o ulozi žena u pravu, kako ste došli na tu ideju?
- Ovo je dobra prilika da zahvalim Studentskom zboru Sveučilišta u Splitu, na čelu s predsjednikom Jerkom Šarićem, koji su bili inicijatori i organizatori i omogućili da se taj panel održi. Na moju radost je pokazao koliko mnogo uspješnih žena ima u hrvatskom pravosuđu i javnoj upravi. Samo mi je žao što nisam mogla pozvati sve njih, jer u Splitu ih je jako puno koje bi to zaslužile.
Kakvi su vam planovi?
- Kao što kaže jedna pjesma meni dragog pjevača Willieja Nelsona: "Prošlost je nepromjenjiva, budućnost je neizvjesna, živi svaki trenutak kao da ti je zadnji." Parafrazirajući te stihove, privatno želim život posvećen svakom zajedničkom trenutku sa Zlatkom, ma gdje bili. U poslovnom smislu, pripremam knjigu o odštetnoj odgovornosti u estetskoj kirurgiji, prvu takve vrste na ovim prostorima.
Koja vas misao vodi kroz život?
- Kao što nas uči japanska filozofija o pristupu životu wabi-sabi - tražimo savršenstvo u nesavršenostima i prihvatimo prolaznost usredotočeni na sadašnjost. Živimo li na taj način, bit ćemo sretni i opušteni.