Poznata glumica, koju gledamo u serijalu "Kumovi", govorila nam je o djeci, braku, ulogama i fotografiranju za Playboy, a otkrila je da je kao mlada doživjela seksualno uznemiravanje.
Budući da je glumica Barbara Vicković na setu "Kumova" čak i vikendom - to više što popularni serijal Nove TV ulazi u završnicu dvogodišnjeg snimanja - razgovor i fotografiranje smo odradili na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Zato je 52-godišnja glumica rođena u Zadru bila pomalo i sjetna. Otkrila nam je, naime, da je tijekom Domovinskog rata u ravnokotarskom selu Nadinu život izgubila njena baka Ivanica.
"Ostala je u selu nakon pada Škabrnje i neko vrijeme živjela u Nadinu tijekom okupacije, a onda je pred Uskrs ubijena i zapaljena u konobi. Identificirali smo je nakon rata. Bila je najbolja žena na svijetu i ništa joj nije bilo teško učiniti za nas. Nikad neću zaboraviti kako nam je pekla kruh i kilometrima hodala do dućana da kupi kekse", rekla je s tugom Barbara, koja nam je tijekom jednosatnog razgovora u novootvorenom art‘otelu Zagreb otkrila i mnoge druge detalje iz privatnog i poslovnog života. O dva bivša braka, sinovima 25-godišnjem Franu i 12-godišnjem Matiji te bogatoj karijeri. Barbara je već 30 godina članica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a iza nje je više od šezdeset uloga u predstavama, filmovima i TV serijalima. Uz ostalo i u "Kumovima", gdje već tri sezone tumači lik Anđele Akrap, supruge načelnika općine Zaglave.
Koliko vam je naporno na setu?
- Znalo je biti, jer nekad bi snimanja trajala i dvanaest sati - od sedam ujutro do sedam navečer. Snimaju dvije ekipe na dvije lokacije. No, naravno da tako velika i ozbiljna produkcija ima plan rada, koji je kod nas bio genijalno organiziran. Dobivali smo tjedni raspored, a ja, kao ni ostali glumci, nisam snimala svaki dan. To je ovisilo u kojoj sam epizodi i koliko imam scena pa mi se znalo desiti da u tjednu imam i slobodan dan. Osim toga, imali smo pauze, nije se radilo u kontinuitetu. A, opet, i na pauzi razmišljaš o poslu i nisi potpuno opušten. Ali ne žalim se, pogotovo kad vidim kolika je gledanost "Kumova".
Znači da niste među onima koji podcjenjuju sapunice?
- Ne, dapače. To je zapravo tako lijep posao, pogotovo kad se poklopi ekipa kakvu smo mi imali u "Kumovima" - glumci, redatelji, pisci, producenti, direktori fotografije, tehnički tim... Sve je teklo savršeno, bez ijednog ekscesa, i mislim da se neće tako skoro desiti takav cast.
Što ćete raditi nakon završetka snimanja?
- Odmoriti se. U HNK-u sada nema dramskih predstava, sezona je baleta "Orašar", i zato neću raditi ništa osim svakodnevnih stvari. Kuhat ću, ići na plac, šetati... Imam udomljenog psa koji me je isto jako željan i traži pažnju.
Kad ste ga udomili?
- Prije tri godine, kad je imao godinu i dva mjeseca. Uzela sam ga iz prihvatilišta u Utinji pokraj Karlovca. Bio je zlostavljan, preplašen i nesocijaliziran. Zapravo je moj mlađi sin htio psa, čemu sam dugo odolijevala znajući kakva je to obaveza i odgovornost, no on je bio uporan pa sam popustila. Kad sam ga dobila, zvao se Bond, a sada je James Bond. Mislim da je mješanac bernskog planinskog psa i goniča. Trebalo mi je dosta vremena da se povežem s njim, a sada mi je jako privržen.
Ove godine ste proslavili tri desetljeća rada u zagrebačkom HNK-u, imate li omiljene uloge?
- Najradije pamtim Honey iz predstave "Tko se boji Virginije Woolf?", koju sam radila kad sam bila mlađa. Fantastičan je i lik Dunje Kralj iz "Tri zime", meni jedne od omiljenih predstava. Odlična mi je i uloga Jelizavete Prokofjevne iz "Idiota", koju sam igrala prije nekoliko godina.
Kakve projekte priželjkujete?
- S obzirom na to da moj mlađi sin ima dvanaest godina i da vidim epidemiju problema kod te generacije, voljela bih se kroz eksperimentalni teatar baviti temama vezanima uz takozvane dječje bolesti. Da se javnost senzibilizira za probleme nasilja nad djecom, autizma, ADHD-a, neprilagođenosti...
Po kojim kriterijima birate uloge?
- Ja ne biram uloge. Nisam u toj poziciji, a i ne znam tko jest. Eventualno mogu ne otići na neki casting ako mislim da uloga nije za mene ili se dogovoriti sa svojom ravnateljicom da nešto ne bih radila. Mogu, naravno, i neke stvari sugerirati. Tako sam došla na ideju za tekst dječje predstave "Naš zeleni svijet", na temu planeta Zemlje, u kojoj glumim s Mirtom Zečević. Nastao je slučajno, dok smo radile u njezinom vrtu, a predstavu igramo već pet godina.
Što vam je najveći glumački izazov?
- To zanimanje iziskuje kompletno psihofizičko biće. Teško da se to može razdvojiti na način da si od deset do dva glumica, a nakon toga supruga, majka, susjeda, kći... Nemoguće je ne prenijeti neke stvari doma, pogotovo kad radiš nešto jako zanimljivo, intenzivno i inspirativno. Meni se to, primjerice, desilo s Dunjom iz "Tri zime". Naprosto se nisam mogla odvojiti od uloge žene nad kojom je izvršeno nasilje.
Kako komentirate nedavne prosvjede studenata zagrebačke Akademije dramske umjetnosti i optužbe da se na različite načine zlostavljalo studente?
- Nisam previše pratila taj slučaj, ali sam apsolutno protiv bilo kakvog zlostavljanja. Pozdravljam svaku inicijativu u tom smislu, ali treba izaći s dokazima, činjenicama i konkretnim imenima.
Kako ohrabriti žrtve da prijavljuju nasilje?
- Znam da mladim ljudima nije lako, jer se boje da će ih ako reagiraju netko staviti na led. Da neće moći raditi. Ali mislim da se hrabrost uvijek nagrađuje i da treba progovoriti. Znam da je to lako reći, no treba se zauzeti za sebe i postaviti granicu.
Jeste li vi kad bili žrtva seksualnog uznemiravanja?
- Jesam. Bila sam jako mlada, imala sam 21 - 22 godine, ali sam svog zlostavljača - istukla. Znam da zvuči grozno, no to je bio jedini način da se obranim.
Što se dogodilo?
- Bila je riječ o jednom starijem kolegi s kojim sam bila bliska jer smo zajedno radili, a k njemu i njegovoj obitelji čak sam dolazila doma. Jednom sam bila kod njih kad je padala kiša, a on je inzistirao da me odveze kući jer nisam imala kišobran. Ni na kraj pameti mi nije bilo da bi mogao zloupotrijebiti moje povjerenje pa sam pristala. No, u jednom trenutku je skrenuo u neku ulicu i nasrnuo na mene. Počela sam vikati i udarati ga. Svašta sam mu izgovorila i na kraju pobjegla iz auta. Nakon toga me više nikad nije uznemiravao, niti pokušavao omesti na mom profesionalnom putu.
Mnogi vas smatraju jednom od najatraktivnijih hrvatskih glumica, bojite li se starenja?
- Ne, volim svoje godine. Sada sam mirnija i mudrija. Ne bih se vraćala u prošlost, no četrdesete su mi bile jako lijepe. Baš sam ih voljela, ali dobro mi je i ovako.
Kako održavate vitku liniju?
- Moram priznati da sam se od početka snimanja do sad udebljala desetak kilograma. Naprosto nisam stigla vježbati i paziti na obroke. Sada ću sigurno ići češće na Sljeme i u teretanu.
A prehrana?
- Već gotovo dvadeset godina sam vegetarijanka, najviše volim povrtne juhe s mahunarkama i žitaricama, a nabavila sam i literaturu o prehrani u perimenopauzi. Osjećam hormonalne promjene, a prehranom se može mnogo toga regulirati. Posežem i za ajurvedskim pripravcima. Slaba točka su mi kremasti kolači.
Što je s tretmanima pomlađivanja?
- Pobornica sam neinvazivnih tretmana pa nisam probala filere i botoks, iako me mnogi uvjeravaju da je ta industrija uznapredovala. Nedavno sam u kozmetičkom salonu Esthetic Lab bila na tretmanu mikroiglicama, a koristim i medicinske kreme. Na lice volim nanositi i ulja, pogotovo od avokada. Prakticiram i jedan ajurvedski ritual, a preporučujem ga svima koji imaju suhu kožu. Lice i tijelo ljeti namažem kokosovim, a zimi sezamovim uljem. Nakon deset minuta se istuširam, a na koži ostane hidratantni film.
Jeste li ikad požalili što ste se prije dvadesetak godina fotografirali za Playboy?
- Nisam. To je dio pop kulture i mog života. Nisam na to gledala kao na svoju promociju, već na izazov s kojim se trebalo znati nositi. Smatrala sam to poslovnom ponudom koju sam prihvatila i za nju bila plaćena. Stalno kažem da su žene u prošlosti imale ulja na platnu, a sada imaju fotografije.
Biste li ponovno prihvatili takvu ponudu?
- Stvarno ne znam, nikad nisam razmišljala o tome.
U to vrijeme ste snimali sapunicu "Villa Maria", po čemu je pamtite?
- Bila je to prva hrvatska i prva moja sapunica. Izazvala je pravi "bum" i tada sam shvatila što znači kad su glumci popularni. Iznenadila sam se da me ljudi prepoznaju, da mi prilaze, da žele autogram i fotografiju sa mnom, da komentiraju seriju. Dotad su bili popularni političari, manekenke i nogometaši. Pamtim je i po tome što sam prvi put glumila sa Žarkom Radićem, idolom iz rane mladosti, kad sam ga gledala u "Kapelskim kresovima". Nisam mogla vjerovati da ću raditi s takvim čovjekom. Ni sad ne mogu, iako radimo već četvrti projekt zajedno. Nije mi više Jastreb, ali ga baš respektiram. Jako mi je žao što moj partner iz "Ville Marije" Ante Čedo Martinić više nije s nama.
Imate li životnog partnera?
- Nemam i mirna sam s tim. Želim biti sama, znam biti sama i mogu biti sama. Imam svoju djecu, prirodu, Liku... Počela sam graditi kućicu u Ličkim Jesenicama i kako godine idu, vuče me život u prirodi.
Jeste li se razočarali u muškarce nakon dva razvoda?
- Ne doživljavam to kao neuspjeh, nego kao školu. To što sam ja imala dva razvoda ne znači da će i drugi, jer ljubav i partnerstvo postoje. Mislim da bi ljudi prije nego što išta započnu trebali biti prijatelji i upoznati se. Kao u serijalu "Nazovi Saula", spin-off "Breaking Bada", gdje odvjetnik oženi poslovnu partnericu i prijateljicu. To je serija, ali odlično je gradiran taj njihov odnos.
Kakav odnos imate sa sinovima?
- S Matijom sam povezanija jer je mlađi i živimo zajedno. Stariji Frano živi svoj život i u godinama je kad su mu roditelji u drugom planu, ali imamo okej odnos.
Koji dio roditeljstva vam je najizazovniji?
- S mlađim sinom je sve izazov. On je toliko intenzivan i drugačiji. Ima vrlo visoke kognitivne sposobnosti pa nije lako pratiti takav ritam. Ne mogu reći da je tako bilo s Franom. Bio je puno mekše i blaže dijete. Njih dvojica su karakterno potpuno različiti.
Kako se sinovi nose s time što ste javna osoba, ide li im to na živce?
- Mlađem ne. Jako cijeni to što radim i tako se ponaša. Njemu je to skroz normalno, zna da od toga živimo i da mi se mora prilagođavati, jer se i ja prilagođavam njemu. Jako je marljiv pa obavlja kućanske poslove kad mene nema. A što se tiče starijeg, mislim da je njemu smetalo jer je introvert.
Gluma im, znači, nije zanimljiva?
- Ma kakvi. Matija se, doduše, voli eksponirati pa bi možda mogao statirati. Frano je u Londonu završio fiziku i ne voli da ga spominjem.
Gdje se vidite u budućnosti?
- U poslovnom smislu sam otvorena za sve, a privatno mi je cilj, prioritet i dužnost da mlađeg sina izvedem na pravi put. Osim toga, želim miran život u prirodi. I u stanu u Zagrebu imam mali zimski vrt, jer me uzgoj cvijeća opušta i veseli. Dala sam si u zadatak da svaki dan napravim nešto za sebe - bilo da sama odem nekamo na kavu ili deset minuta sa svog balkona gledam prema jugu. Život bi se trebao sastojati od sitnih zadovoljstava.
