Istarski glazbenik koji će na zagrebačkoj Šalati održati tri koncerta zaredom, za Gloriju je ispričao kako su mu se ostvarili snovi, zašto ne želi iznositi detalje veze sa zaručnicom Elizabetom Ružić te kako je od osjetljivog dječaka postao prava zvijezda.
Na dan intervjua s Baby Lasagnom kiša je lijevala kao iz kabla, ljeto je preko noći iščeznulo, gužve su se vratile u grad, školarci ponovno zauzeli školske klupe, a pred nama je bio put od šestotinjak kilometara - od Zagreba do Istre i nazad, sve ne bismo li napokon ulovili priliku za druženje s našim pjevačem. Glazbenik pravog imena Marko Purišić (29) dočekao nas je u rodnom Umagu gdje je stigao na jedan dan kako bi napunio baterije za nastavak svoje europske turneje.
- Gotovo svaki dan budim se u drugom gradu i državi. Fizički me to zna dosta umoriti i iscrpiti, ali stati pred toliko ljudi duhovno me ispuni i daje mi posebnu energiju uz koju je sve lakše - govori Marko koji je strpljivo odradio snimanje unatoč neplaniranim vremenskim uvjetima, snažnom vjetru i valovima koje, kako priznaje - obožava.
Marko nas je odveo na poznatu plažu Zlatorog nedaleko od centra Umaga i pokazao nam skrovite lokacije na kojima najradije uživa u društvu prijatelja i zaručnice Elizabete Ružić.
Kako najradije provodite vrijeme u svom kraju budući da ste u Istri rjeđe nego prije?
- Iako sam se vratio u Umag, imao sam samo jedan slobodan dan koji sam proveo odmarajući se i ne radeći apsolutno ništa u društvu obitelji i Elizabete. Uživao sam gledajući seriju "U uredu" koju obožavam, jeo sve što mi je dospjelo pod ruku i unosio u sebe brdo kalorija te uživao u kvalitetnom druženju s prijateljima.
Koliko vremena u danu niste Baby Lasagna i što tada radite?
- Ovisno o tome koje su mi obaveze taj dan, ali većinu vremena moram biti u ulozi Baby Lasagne, a ne Marka. Volim trenirati, nagovarati Elizabetu da mi napravi wok, iako sam ga možda do sada trebao znati već i sam pripremiti. Obožavam vrijeme provoditi i u društvu svojih mačaka, a iznimno me veseli i činjenica što sam odnedavno pronašao vremena da sjednem u studio i ponovno se igram stvarajući glazbu.
Poželite li se ikada vratiti u stari život i anonimnost?
- Ne bih se mijenjao ni s kim i ne žalim ni za čim, no ponekad osjetim prezasićenost i tjeskobu pa u tim trenucima počinjem romantizirati "dobra stara vremena". Iako, da budem iskren, svjestan sam da je riječ upravo o - romantiziranju. Kad se osvrnem samo godinu dana unatrag, sjetim se koliko sam se osjećao zabrinuto i pomalo izgubljeno te sam tada maštao o životu koji upravo sada živim. Sve je kako treba biti i trudit ću se i dalje biti zahvalan na svemu što mi se događa.
Što se još nalazi na popisu vaših neostvarenih želja?
- Volio bih napisati knjigu, roman. Budući da mi je realizam najdraži period u književnosti, želja mi je napisati nekoliko priča i pretočiti ih u roman. Svjestan sam da još nisam dovoljno sazrio za takve pisane forme, ali osjećam u sebi veliki poziv i potrebu da se izrazim i na taj način.
Kakav je bio kao dijete, što se nalazi na popisu njegovih neostvarenih želja i hoćemo li ga u budućnosti ponovno vidjeti na pozornici Dore? Cijeli intervju pročitajte u novom broju Glorije koji je u prodaji od sutra!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....