U autobiografiji ‘Sonny Boy‘ govori o djetinjstvu i majčinoj borbi s depresijom, upornosti kojom se probijao iako je bio više gladan nego sit te uzletu među glumačke besmrtnike.
"Za većinu uloga mislio sam da su ih drugi mogli bolje odigrati, i još tako mislim", tvrdi američki glumac Al Pacino u nedavno objavljenoj, dugo iščekivanoj autobiografiji "Sonny Boy". Malo je reći da izjava u knjizi o njemu izaziva čuđenje. Pokušajte zamisliti to da Michaela Corleonea u "Kumu", Franka Serpica u istoimenom kultnom filmu iz 70-ih ili umirovljenog pukovnika Franka Sladea iz klasika "Miris žene", za koji je 1993. nagrađen Oscarom, igraju Robert Redford, Gene Hackman ili Dustin Hoffman? Briljantni su glumci, ali legendarni kum velikog platna može biti samo Al Pacino. Osim toga, ikona zabavljačke industrije po majčinoj strani potječe iz legendarnog gradića Corleonea na Siciliji, gdje su, prema knjizi Marija Puza, korijeni don Vita Corleonea (maestralno ga je igrao Marlon Brando) i njegova nasljednika, don Michaela iz kultne filmske sage.
Legendi, koja i u 85. godini svim srcem vjeruje da bi njegove kultne uloge bolje odigrali drugi, odaju priznanje i zato što je u 57 godina dugoj karijeri s jednakom strašću igrao i u njujorškim kazalištima te na televiziji. Za kabelsku televiziju snimio je politički angažiranu mini seriju "Anđeli u Americi" (kritiku konzervativne klime u Sjedinjenim Državama tijekom mandata predsjednika Ronalda Reagana) i 2004. osvojio nagradu Emmy. Budući da je za dvije predstave na Broadwayu krajem 60-ih i potkraj 70-ih nagrađen s dva Tonyja, a za glavnu mušku ulogu u hitu iz 1992., "Miris žene", dobio je Oscara, može se pohvaliti izvanrednim postignućem - trostrukom glumačkom krunom. Tijekom svoje karijere bio je strastveno posvećen metodskoj glumi - emotivnom poistovjećivanju s likom.
Anegdota iz 70-ih, kada je glumio Serpica, pojašnjava o čemu se radi. Tumačio je naslovnu ulogu u filmu o stvarnom policajcu koji na tajnom zadatku pokušava raskrinkati korupciju u policiji (družio se s njim prije snimanja da ga što vjernije igra). Ispred automobila kojim su ga vozili na filmski set u New Yorku jedan dan se ispriječio kamion čiji se vozač odbio maknuti. Temperamentni glumac umalo mu je zaprijetio policijskom iskaznicom sa seta na kojoj je pisalo Frank Serpico. Na trenutak je povjerovao da je on stvarno taj lik jer se stopio s ulogom. Na sreću, ohladio se u posljednji tren jer je shvatio da bi počinio ozbiljan prekršaj.
Život bez doma
Priču o sebi Alfredo James Pacino, kako mu je pravo ime, počinje fascinacijom filmovima u ranoj dobi. S majkom Rose Pacino često je išao u kino. Bio je to njezin bijeg iz bijedne stvarnosti jer se sredinom 40-ih godina prošlog stoljeća razvela od njegova oca Salvatorea Pacina, koji se iz New Yorka preselio u Kaliforniju i postao ugostitelj. Alfredu su bile samo dvije godine kad se s majkom preselio u skučen stan njezinih roditelja Kate i Vincenza Gerardija u Južnom Bronxu. Živjeli su u velikoj oskudici
"Jedva smo primali ikakvu pomoć od mog oca. Na kraju nam je sud dodijelio pet dolara mjesečno, što je bilo dovoljno da pokrije troškove stana i hrane kod njezinih roditelja. Kad mi je bilo četrnaest, majka je opet tužila mog oca. On je izjavio da nema ništa i nismo dobili ništa. Mislim da je sudac bio jako nepošten. Proći će desetljeća prije nego što sudovi postanu donekle svjesni potreba samohranih majki", napisao je glumac.
Kao klinac se zagrijao za bejzbol, od čega je morao odustati kad su mu veći i jači klinci oteli baseball rukavicu, a obitelj mu nije mogla priuštiti novu. S glumom je počeo u školskim predstavama, a srednju školu Herman Ridder u rodnom New Yorku napustio je u 17. godini odlučivši da će postati glumac. Otišao je na audiciju i dobio mjesto u alternativnoj školi High School of Performing Arts, što je razbjesnilo njegovu majku kojoj se to nimalo nije sviđalo pa je nakon žestoke svađe otišao od kuće. S nekolicinom zanesenjaka nalik sebi počeo je raditi male predstave s kojima je nastupao u underground klubovima diljem grada. U glumi se oslanjao na intuiciju jer u tom trenutku još nije imao financijskih mogućnosti, preporuka i poznanstava koji bi mu omogućili učenje. Na početku karijere bilo je dana kad je, nezaposlen i usamljen, bio više gladan nego sit te spavao na ulici, u kazalištima ili kod prijatelja. Ipak, nepokolebljivo je ustrajao u onome što je osjećao da mu je sudbina: 60-ih i početkom 70-ih uspio se učlaniti u HB Studio, gdje je njegov talent brusio učitelj glume Charlie Laughton (postali su najbolji prijatelji), a 1966. primili su ga u Actors Studio: mentor mu je postao Lee Strasberg.
Vjerovalo se da je odlučujući trenutak u Pacinovoj karijeri, koji ga je pogurao naprijed do uloge u važnim filmovima, bila predstava "Indijac želi Bronx" iz 1968., u kojoj tumači nasilnika. Međutim, odlučujuću ulogu imao je filmski agent Marty Bergman, koji je zastupao Alana Aldu, Barbru Streisand, Woodyja Allena, Faye Dunaway, Candice Bergen i Bette Midler - pogurnuo ga je u pravom smjeru. Pacinov bivši cimer i prijatelj Martin Sheen nagovorio ga je da pogleda Pacina u spomenutoj predstavi, nakon koje su se Bergman i Pacino upoznali. "Propustio sam Dustina Hoffmana. Ne želim ponoviti tu pogrešku", rekao mu je Bergman, predvidjevši mu blistavu karijeru.
Odvikavanje od pića
Činilo se da je njegova budućnost od tog trenutka osigurana. Međutim, on je sam sebi stvarao probleme. Vjerovao je da "ne pripada" među zvijezde zabavljačke industrije pa je rješenje problema tražio u čaši. Počeo je iznimno rano piti i pušiti - sa svega devet godina, a stvari su se pogoršale nakon smrti majke, koja se, izmučena borbom s depresijom, predozirala lijekovima kad su mu bile 22 godine. Posebno je tužno to što je još kao šestogodišnjak Pacino svjedočio njezinom prvom pokušaju samoubojstva, što je na njega ostavilo strašan trag. Otprilike godinu dana nakon smrti majke preminuo mu je i djed. Taj period opisuje kao najmračnije razdoblje života, počeo je piti kao smuk u društvu prijatelja i mentora Charlieja Laughtona.
"Nisam pio kad sam radio, ali alkohol je bio moj način života", otkrio je. Kad se ujutro počeo buditi zaboravljajući što je proživio noć prije, shvatio je da je vrag odnio šalu. Po pomoć je otišao u Društvo anonimnih alkoholičara i odustao jer su ga ostali iz grupe prepoznali: nije se mogao liječiti anonimno.
"Pomogla mi je individualna terapija, da ustrajem i da prestanem piti. Polako sam se izvukao. Prvi film koji sam snimio nakon toga bio je "Bobby Deerfield", napisao je. Od kraja 70-ih do danas u tolikoj se mjeri proslavio da je teško pronaći kutak svijeta gdje nisu čuli za Al Pacina. Čak i kad je u dva navrata, zbog niza loših projekata, prestao snimati filmove i okrenuo se isključivo kazalištu, bio je faca kakva samo nekadašnji njujorški deran, očeličen borbom za preživljavanje, može postati.
Zvijezda filmova "Pasje poslijepodne" iz 1975., "Lice s ožiljkom" iz 1983., "Vrućina" iz 1995., u kojem prvi put dijeli scenu s Robertom De Nirom, "Donnie Brasco" iz 1997., "Glengarry Glen Ross" iz 1992., "Carlitov način" iz 1993., imala je (i još ima) specifičan odnos prema Američkoj filmskoj akademiji. Sveukupno je bio nominiran za Oscara devet puta, a iz osmog pokušaja dobio je prestižnu nagradu za glavnu mušku ulogu u filmu "Miris žene". Bio je presretan, prokomentiravši to u svom pobjedničkom govoru duhovitom rečenicom: "Sad ste mi prekinuli niz."
Najveća ljubav
I njegov ljubavni život mogao bi se opisati kao zanimljiv niz jer je ljubio brojne žene koje su mu bile ljubavnice, prijateljice, ali i izvor samopouzdanja u trenucima sumnji u sebe kao glumca. Njegove rane veze bile su povezane s kazališnim danima u New Yorku: nekoliko godina živio je s glumicom Jill Clayburgh koja ga je podržavala u nestabilnim počecima karijere. Nakon nje, bio je početkom 80-ih u vezi s glumicom Tuesday Weld, a prije je izlazio s Marthe Keller, partnericom iz filma "Bobby Deerfield".
"Nikad nisam upoznao nekog poput nje. Bila je Švicarka i jako profinjena žena koja je izučila zanat u velikim berlinskim kazalištima i govorila engleski s laganim naglaskom. A ja sam bio tip iz Južnog Bronxa, samouk i po njezinim mjerilima pomalo neprofinjen. A ponekad je to ono što čini vezu", pojašnjava.
Čini se da mu je najveća ljubav bila Diane Keaton, koja je u trilogiji "Kum" glumila Kay Adams-Corleone. Bili su u turbulentnoj vezi oko 16 godina, neko vrijeme su živjeli zajedno, prekidali su jer su oboje snažnih osobnosti, briljantni u onome što rade. S Diane nikad nije imao osjećaj da je potpuno njegova jer je previše bila svoja, što ga je neodoljivo privlačilo pa joj se, unatoč vezama s drugim ženama, uporno vraćao.
Čak i kad su 1990. zauvijek prekinuli, zadržali su osjećaj privrženosti. Nije krila da je bila zaljubljena u njega "prije, za vrijeme i nakon" njihove veze, ali da ljubav u njihovom slučaju nije bila dovoljna. Pa ipak, vezu koja je tom okorjelom neženji bila najbliža braku ostvario je s glumicom Kathleen Quinlan.
Upoznali su se na zabavi u New Yorku, postali par krajem 70-ih do početka 80-ih, ali ni taj pokušaj da ostane trajno s nekim nije uspio, premda je u knjizi opisuje kao jednu od najvažnijih žena svoga života. Tijekom 90-ih izlazio je s australskom redateljicom Lyndall Hobbs: čini se da ju je varao s glumicom Penelope Ann Miller, s kojom se spetljao 1993. dok je glumio u filmu "Carlitov način". Afera je bila kratka i slatka, a nakon što je prekinuo s obje, potkraj 80-ih izlazio je s učiteljicom glume Jan Tarrant. Postali su roditelji 1989., kad je na svijet došla njihova kći Julie. U knjizi je propustio pojasniti kad su i zašto prekinuli, ali je otkrio tko mu je pokazao kako glumiti slijepca u filmu "Miris žene".
"Najbolji savjet dobio sam od svoje trogodišnje djevojčice. Rekao sam joj: "Pokaži tati kako se pretvaraš da si slijepa." Odmah ste mogli vidjeti da je stvorila predodžbu o tom liku i odglumila ga", pohvalio se.
Potkraj 90-ih bio je u vezi s američkom glumicom Beverly D‘Angelo i s njom je dobio blizance Antona i Olivu, kojima su danas 24 godine. Bio je i deset godina s argentinskom glumicom Lucilom Solá: prekinuli su 2018. i zadržali korektan odnos. S kuvajtsko-američkom filmskom producenticom Noor Alfallah, od njega mlađom čak 54 godine, 2023. je dobio sina Romana zbog kojeg bi, kako kaže slavni glumac, "jako volio još neko vrijeme ostati na ovom svijetu".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....