Od siromašnog djetinjstva do svjetske slave, glazbenica je ostavila neizbrisiv trag u glazbi i humanitarnom radu.
U 80. godini napustila nas je country legenda, a to je svijetu otkrio njezin nećak, Brian Seaver, 25. kolovoza u videu na Instagramu. Za njom tuguje Amerika, ali i cijeli svijet – bila je iznimno uspješna u svemu čega se primi: tijekom duge i plodne karijere napisala je više od 3000 pjesama, među kojima su i vječni hitovi “Jolene”, “I Will Always Love You” (koje je skladala, ako ne u istom danu, onda u istom tjednu), snimila 50 studijskih i gotovo isto toliko živih albuma i prodala ih u više od 110 milijuna primjeraka, 25 puta bila prva na Billboardovoj ljestvici, osvojila mnoge nagrade, uključujući i 10 Grammyja. Bila je nominirana i za Oscara za glumu u filmu “Od 9 do 5”, za koji je također napisala naslovnu pjesmu i održala bezbrojne koncerte pred obožavateljima svih uzrasta i etničkih pripadnosti u Americi i Europi, gdje ju je u Glastonburyju 2014. slušalo 180 tisuća ljudi. Sve to donijelo joj je tijekom duge karijere i mnogo novca pa se njezin imetak procjenjuje na 500 milijuna dolara.
Pomoglo je i to što je Dolly uvijek s iznimnim smislom za poslovnu stranu glazbe pazila da autorska prava ostanu samo njezina; kad je Elvis Presley htio snimiti svoju verziju hita “I Will Always Love You”, Dolly ga je sa žaljenjem odbila. – Obožavala sam Elvisa i to mi je teško palo, ali nikako nisam mogla pristati na to da prava od prodaje ploča dijelimo popola, kako je on htio – objasnila je Parton, koja kaže kako je dar za biznis naslijedila od oca. – Moj tata bio je nepismen, ali bio je strahovito spretan u sklapanju poslova i pogađanju oko cijena i tako je i uspio podići obitelj iako smo bili siromašni – ponosno kaže Dolly.
Parton se rodila u siječnju 1946. u mjestašcu Locust Ridge u planinama Smoky Mountains u Tennesseeju, gdje je, kao četvrta od 12 djece, odrasla u velikoj obitelji i u velikom siromaštvu. Otac Robert Lee Parton uzgajao je duhan i stoku, majka Avie Lee bavila se kućom i djecom. Stanovali su u kućici sa samo dvije prostorije, novca im je uvijek nedostajalo i svi su u školu išli u odjeći sa zakrpama. U pjesmi “Coat of Many Colors” pjevačica je poslije opisala kako joj je majka jednom sašila kaput od starih dronjaka pa su joj se djeca u školi rugala. No, za nju je taj kaput bio dokaz da je bogatija od svih jer joj ga je majka sašila s ljubavlju, i djetinjstva se unatoč svemu sjeća kao čarobnog doba iz kojeg do danas crpi nadahnuće. – Bili smo sirotinja, ali bili smo vrlo čvrsto povezani kao obitelj i snagu nam je davala vjera u Boga – uvijek ponavlja Parton. Oslonac je svima bila i glazba: djed je svirao violinu, majka i ujak gitaru, svi su pjevali.
Ujak je primijetio da Dolly ima poseban dar i kad joj je bilo sedam godina, kupio joj je gitaru pa je djevojčica počela javno nastupati, prvo u pentekostalnoj crkvi kojoj je obitelj pripadala, zatim na lokalnom radiju, a sa samo 13 godina snimila je svoju prvu pjesmu – “Puppy Love”. Kad je, kao prva u obitelji, završila srednju školu, Parton je sjela na autobus i otišla u Nashville da okuša sreću u prijestolnici country glazbe i 1967. objavila je prvi album na kojem u pjesmi “Dumb Blonde” znakovito pjeva: “Ova glupa plavuša nije ničija budala”. I to je i dokazala nizom hitova koji su se penjali na ljestvicama, prodavali joj ploče u milijunskim nakladama i privlačili publiku na koncerte, i to uglavnom, osim prvih nekoliko godina, u vlastitoj organizaciji. Vrhunac slave postigla je 1980-ih kad je s Lily Tomlin i Jane Fonda snimila “Od 9 do 5”, s Burtom Reynoldsom “Najbolji mali bordel u Teksasu”, a s Julijom Roberts “Čelične magnolije”, dok je nekako u to vrijeme otvorila i vlastiti zabavni park pod imenom Dollywood koji je najveći poslodavac u njezinu rodnom kraju.
– Uvijek sam planirala postati zvijezda. Da nisam postala to što jesam, možda bih bila kozmetičarka ili misionarka. Ali nikad nisam imala plan B. I nikad nisam odustala – objasnila je jednom Parton. Od samog početka puta prema slavi uz Dolly je bio i njezin suprug Carl Dean, koji je preminuo prošle godine u ožujku.
Upoznali su se u praonici rublja, dan nakon što je Dolly stigla u Nashville. Njoj je bilo 18, njemu 21 godina; poslije je Carl ispričao kako mu je, kad je vidio Dolly, prva pomisao bila “S njom ću se oženiti”, a druga “Bože, kako je zgodna!” Smjesta su prohodali, a dvije godine poslije su se i vjenčali, u skromnom obredu u Georgiji, i do danas su zajedno; čak su za 50. godišnjicu braka ponovili bračne zavjete, ovaj put nešto raskošnije pa je mladenka nosila pravu vjenčanicu. Svoj brak Dolly je opisala kao “otvoren i slobodan”, premda se to nikako ne odnosi na seks. “Ubila bih ga da mislim da me vara, a i on bi meni prosvirao metak”, objasnila je jednom. Dugovječnosti braka vjerojatno je pridonijelo i to što je Carl uvijek izbjegavao javnost, do te mjere da su neki sumnjali da on uopće postoji; prepuštao je Dolly da sama blista na estradi i u medijima, dok se on tiho bavio svojim biznisom, polaganjem asfalta, i na kraju se jednako tiho povukao u mirovinu na imanje koje su kupili u Tennesseeju.
No, u braku je bilo i teških trenutaka. Pjesma u kojoj Dolly preklinje Jolene da joj ne uzme njezina muškarca odnosi se na stvaran događaj, kad se Carl zaljubio u crvenokosu bankovnu službenicu. Zaljubljivala se i Dolly, jednom tako duboko da joj je to slomilo srce i gotovo ju navelo na samoubojstvo. – Sjedila sam u spavaćoj sobi i uzela u ruku pištolj koji imam za obranu od provalnika. I dok sam ga gledala i razmišljala da povučem okidač, dotrčao je naš psić Popeye. Tapkanje njegovih šapica vratilo me u stvarnost i odjednom sam se smrznula. Odložila sam pištolj i pomolila se. I danas vjerujem da je Popeye bio glasnik od Boga – ispričala je Dolly. Zlosretna ljubavna veza (nagađa se da je posrijedi možda bio Gregg Perry, šef njezina orkestra) dogodila se u razdoblju koje je inače bilo loše za Dolly. Izmučila se na snimanju “Najboljeg malog bordela”, koje je bilo loše organizirano, a Burt Reynolds padao je u crna raspoloženja, zatim je morala odgoditi turneju jer je dobivala prijetnje smrću i uz sve to patila je od ozbiljnih zdravstvenih problema, s teškim krvarenjima, zbog čega su joj propisivali šake antibiotika, steroida i hormona i podvrgnuli je operacijama.
Jedno vrijeme Dolly se u depresiji odala alkoholu i prežderavanju pa se udebljala dvadesetak kilograma, a zatim išla na rigorozne dijete da skine višak. Sve je kulminiralo kad se Dolly srušila na pozornici u Indianapolisu i napokon su joj dijagnosticirali tešku endometriozu pa je postalo jasno da će morati na histerektomiju i da se nikad neće ostvariti njezin i Carlov san da imaju šestero djece, kojima su već bili odabrali imena. Dolly je to bolno pogodilo i ponovno se odala alkoholu i depresiji, ali onda je shvatila da će joj stradati glas i da više neće moći pjevati, pa se disciplinirala – ne uvijek s lakoćom, jer obožava nezdravu hranu i ima dobar apetit. – Mogu pojesti tri pizze u jednom obroku i obožavam miris hrane, pomfrit, kokice i McDonald’s – rekla je Dolly. No, takve si ispade dopušta samo vikendom, i to u vrlo malim količinama, uspijevajući održati odličnu liniju, što je vrlo važno za ženicu visoku samo 150 cm, ali otvoreno priznaje da poseže i za estetskim zahvatima. – Kad dobijete one vrećice masti koje ne uklanja nikakvo vježbanje, vrijeme je za liposukciju – preporučila je svakoj ženi da kirurški popravi ono čime nije zadovoljna. Ona sama najzadovoljnija je kad može učiniti nešto za druge.
– Nadala sam se da ću jednom kad postanem zvijezda moći pomagati onima oko sebe – izjavila je Parton, koja je prije 30 godina pokrenula golemi projekt “Maštovite knjižnice Dolly Parton” u sklopu kojega djeci diljem Amerike šalje jednu knjigu mjesečno od rođenja do petog rođendana. Uključena je u rad čak devet dobrotvornih organizacija koje se bave zaštitom životinja, udomiteljstvom i glazbenom naobrazbom, a uz to je obiteljima stradalima u požarima 2016. u rodnom Tennesseeju novčano pomagala sa 6000 dolara mjesečno, i to šest mjeseci. U proljeće 2020., kad se pandemija već ozbiljno razbuktala, Parton je odlučila dati milijun dolara Sveučilištu Vanderbilt u Nashvilleu jer joj je njezin prijatelj, liječnik Naji Amubrad, rekao da istraživanja koja se ondje rade obećavaju te da bi im svaka financijska pomoć dobro došla. S Amubradom se sprijateljila dok ju je liječio nakon manje automobilske nesreće 2013. i pritom joj pričao o siromašnom djetinjstvu u Libanonu, vrlo sličnom njezinu u Tennesseeju.
Tijekom pandemije Parton nije samo pomogla potrazi za cjepivom nego se angažirala i na druge načine: objavljivala je optimistične poruke obožavateljima na Instagramu na kojem ima 3,7 milijuna pratitelja, snimala poučne filmiće o pranju ruku i čitala djeci priče za laku noć preko interneta. Jednom je na pitanje kako bi voljela umrijeti, Dolly odgovorila: – Dok pjevam na pozornici, a svi hodaju oko mene i govore “Gle, kako izgleda sretno”.
Dolly Parton napisala je emotivnu pjesmu “I Will Always Love You” još 1973. za rastanak od dugogodišnjeg mentora Portera Wagonera, koji je uvelike bio zaslužan za njezinu karijeru. Ponovno ju je snimila 1982. za film “Najbolji mali bordel u Teksasu” u kojem joj je partner bio Burt Reynolds i zaradila je nominaciju za Grammyja. A onda je Kevin Costner odlučio da je to idealna pjesma za ljubavnu priču slavne pjevačice i njezina čuvara pa ju je za film “Tjelohranitelj” 1992. izvela Whitney Houston. Dolly je izvedbu čula slučajno, kad su stvar pustili na radiju dok je bila za volanom automobila. – Pomislila sam da mi pjesma zvuči nekako poznato. A onda, kad je onako moćno zapjevala refren, gotovo sam sletjela s ceste – ispričala je Parton. Whitney je te godine dobila Grammyja za najbolju pop vokalnu izvedbu, a album s filmskom glazbom prodao se otada u gotovo 50 milijuna primjeraka. Samo tijekom 1990-ih Dolly je od autorskih prava zaradila više od 10 milijuna dolara, a kad ju je netko upitao što je napravila s tolikim novcem, veselo je odgovorila: – Kupila sam si brdo jeftinih perika!
Dio njezina uspjeha svakako je bio i prepoznatljiv stil koji je bio neodvojiv dio nje: plava kosa, najčešće perika, uvijek natapirana tako da prkosi gravitaciji, napadna šminka, pripijene i duboko dekoltirane haljine koje naglašavaju velike grudi, kaubojski šeširi i puno štrasa. Tako se počela odijevati i šminkati još kao tinejdžerica, služeći se onim što joj je bilo na raspolaganju: usnice je mazala crvenim sredstvom za dezinfekciju, oči sagorjelim šibicama i utezala se u tijesnu odjeću, sanjajući o glamuru. Jednom ju je neka novinarka upitala prepoznaju li je na ulici ako nema frizuru i nije našminkana. – To se ne može dogoditi. Nikad nikamo ne idem bez frizure i šminke – odsjekla je Parton. Na kritike da katkad djeluje vulgarno, pjevačica se nasmijala: – Znate, treba mnogo novca da bi se izgledalo ovako jeftino!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....