Kako izgleda Ledinin život na relaciji Pariz - Zagreb - Split i druge europske adrese, što se novo kuha u njegovoj kreativnoj radionici, i koje su mu se situacije dogodile za koje misli da se netko zeza s njime - priča za Gloriju
Nakon što se iskazao u kazalištu kao autor i glumac ‘Fešte‘, osvojio televizijske gledatelje u ‘Crno - bijelom svijetu‘, Josipu Ledini dogodio se i veliki inozemni uspjeh u popularnoj seriji ‘Greek Salad‘. To mu je dalo snagu i želju za životom u Parizu u koji se preselio u veljači 2024. Kako kaže, posljednjih pola godine nije mu bilo dosadno jer je s koferom u ruci letio, boravio i radio na relaciji Pariz - Zagreb - Beograd - Zagreb - Pula - Zagreb - Pariz. Govori da mu je na popisu bilo i Sarajevo, ali se ‘izgubilo po putu‘, zato mu se dogodio put u Trst. Avionske karte najčešće kupuje u posljednji trenutak, i kad sve zbroji - zadovoljan je što je u sklopu gotovo jednogodišnje ‘skitnje‘ obišao i cijelu Dalmaciju.
„Moj život u koferu praktički traje od 18. godine. Do sada sam živio, kraća ili dulja razdoblja, u Splitu i u Zagrebu, Osijeku, Ateni i Sarajevu, da bi mi sad baza bila Pariz. Zanimljiva je priča da sve ove godine imam isti kofer koji sam dobio na aerodromu u Pekingu kad sam išao na kazališnu turneju jer se na letu iz Budimpešte oštetio moj. I tako moj "Kinez" i ja putujemo zajedno sve ove godine. S godinama je počeo dobivati udubine, pukao mu je jedan kotač, ručke, ispadaju mu šarafi... Kao da je prošao kroz tri rata... On je svjedok svih mojih lutanja”, metaforički je ispričao duhoviti Splićanin koji od veljače ove godine glumačke izazove traži u Parizu. I kako se to dogodilo, pitali smo?
„Zašto Pariz? Tako mi je grah pao”, smije se. „Serija ‘Greek Salad‘ ostvarila je veliki uspjeh u državama francuskog govornog područja, a već na samom radu te serije upoznao sam možda i najuspješnije redatelje, producente i agente francuske kinematografije. A kap koja je prelila čašu, događaj koji me je promijenio iz korijena i otvorio vidike dogodio se prošle godine. Naime, bio sam pozvan u Pariz na audiciju, a desetak dana prije javili su mi da će se improvizirati na zadane teme, znači nema teksta koji mogu naučiti napamet", priča Josip dodajući kako tada nije znao ni riječ francuskog. Tijekom tih desetak dana pripremao se, kako kaže, kao lud, naučio ogroman broj riječi i rečenica napamet za opciju A, B, C, D… A kada je stigao na audiciju, shvatio je da je jedini od kolega koji nije Francuz.
"Na kraju audicije, gdje sam odlično improvizirao francuski, priznao sam da ne govorim jezik. Redateljica je bila oduševljena, i dan danas smo u kontaktu, ali ulogu nisam mogao dobiti jer je produkcija tražila francuskog glumca. Tada mi je intuicija rekla; ‘nije ovo slučajnost - imaš ti još ovdje nešto za dati‘, iskrena je zvijezda serije ‘Crno-bijeli svijet‘.
U Pariz je, kaže, otišao "grlom u jagode", bez poznavanja jezika, a njegov francuski agent snažno je podržao tu ideju. Naime, serija ‘Greek Salad‘ imala je snažan odjek, njezin redatelj Cedric Klapisch jedan je od identiteta novije francuske kinematografije: prepoznao je i Audrey Tautou - čuvenu Amelie, Romain Duris itd. "Uz to i pariški metro tjednima je bio oblijepljen našim fotografijama iz serije, nisam bio potpuni anonimus. I dan danas mi se događa da me ljudi po ulici prepoznaju, lijepo pozdrave, nekad traže potpis, selfie. Imao sam zahvalnu ulogu, jako smiješnu pa sam omladini drag, uvijek mi to kažu. Meni to bude malo nadrealno, samo gledam gdje je skrivena kamera iza ugla - smije se Splićanin. Nedavno je snimao i svoj prvi dugometražni francuski film, u režiji poznatog Cedrica Jimeneza. Imao je čast raditi i s Gillesom Lelloucheom, velikanom francuske i europske kinematografije. Za njega kaže da je veliki gospodin gospodin.
Podijelio je i dojmove o jednoj od najvećih svjetskih metropola.
„Pariz je svjetska meka, odiše umjetnošću, modom, noćnim životom, bogatom poviješću. Ima energiju koja te veže uz sebe, dani mi prolaze brzo, uživam u svakom danu na pariškim ulicama gdje susrećem inspirativne ljude. Ali umjetnost, to je nešto što se osjeti u zraku. I to ti daje jedan polet da je sve moguće. Nemam običan dan, jer mi dani odavno nemaju raspored. Učim francuski na više lokacija i to mi je sada primarno, odlazim u kazališta, kina, na koncerte, pretpremijere i poslovne evente, upoznajem producente i casting direktore. Sretan sam jer sam već stekao veliki broj prijatelja”, otkriva. A kakav je mentalitet Parižana? „Iako se ne bi reklo na prvu, slični su nama; glasni, otvoreni, jasno ti daju do znanja da im se sviđaš ili ne, hedonisti su, znaju uživati u čaši bijelog vina, sirevima i cigaretama. Ležerni su u poslu, ne dao bog da ih nazoveš usred pauze, često su mrzovoljni i prigovaraju, tako da mi se bilo lako uklopiti”, smije se Ledina.
Dodao je da cijene osobe sa stavom i smislom za humor. Sviđa mu se što Parižani drže do umjetnika, nacionalne kulture i svog jezika. „Mogli bi se ugledati na njih u tom segmentu”, ističe. Za sebe kaže da ne zna je li boem, ali zna da je putnik, i najviše se pronalazi u tekstovima u kojima se isprepliću teška drama i komedija.
„To i jest nešto najbliže životu. Komedija prepuna tuge, ili tragedija puna komičnih situacija”, priča. Tako se i njemu posljednjih godina događaju lijepa poznanstva, ali i situacije za koje misli da se netko zeza s njim.
"Nedavno se dogodila i jedna komična situacija; do mene je došla informacija da George Clooney zna da postojim i da je upoznat s mojim radom. Ne smijem u detalje jer bi me agentica ubila”, govori Josip koji rado obilazi atelje svjetski poznatog hrvatskog slikara Davora Vrankića, a upoznao je i našu manekenku Farettu.
„Najluđa situacija bila je kad sam na crvenom tepihu za seriju ‘Series Mania‘ čuo jednog čovjeka koji viče iza ograde: ‘Josip, Josip!‘. Mislio sam da je to neki ćaćin rođak koji me došao upoznati jer mi je otac uvijek govorio kako imamo rodbine u Francuskoj. Imao je moju veliku sliku i stvarno je bio ljubitelj serije”, čudi se ovaj talentirani i skromni glumac koji trenutačno nije u romantičnoj vezi. Važna osoba u njegovom životu je sarajevska agentica Anila Gajević, u ladici ima nekoliko filmskih scenarija, a trenutačno piše monodramu inspiriranu životom u Parizu u kojem rado jede puževe u L‘Avenue i obilazi četvrt Belville. Dok se ta monodrama ne dogodi, kao i nove glumačke prilike, Josipu srce ovog prosinca ispunjavaju blagdanski dani u rodnoj Dalmaciji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....