Ovoga ljeta sam se nakon cijelog desetljeća susrela na kavi s poznanikom koji se prije osam godina sa suprugom preselio u Belgiju, a ondje su dobili i sina. Njegovo oduševljenje Bruxellesom u kojem žive, uređenim sustavom, od školstva pa do prava radnika, gotovo mi je malo išlo na živce. Je li moguće da je sve tako savršeno? A onda je, onako usput, rekao kako prvu godinu nakon što se ondje doselio nije tražio posao kako bi mogao ostati kod kuće s novorođenim sinom. - Pa zašto ti? - u čudu sam ga upitala. Odgovor me neugodno iznenadio:

"Žene koje rode u Belgiji imaju pravo na samo 15 tjedana rodiljnog dopusta za jedno dijete, a mi nismo željeli svog sina s četiri mjeseca slati u jaslice", objasnio mi je prijatelj. U tom sam trenutku odahnula što sam (se) rodila u Hrvatskoj i imala privilegiju provesti godinu dana kod kuće s oboje svoje djece, oporaviti se od poroda i priviknuti na svakodnevicu koja je uključivala puno "akcije" i malo vremena za odmor. Gotovo ništa u prvom periodu ne može toliko iscrpiti kao nespavanje i činjenica da vas nakon "noćne šihte" čeka cijeli dan u pogonu s bebom.

"U jednom istraživanju proučavali smo gubitak sna povezan s brigom o novorođenčetu i došli do zaključka kako roditelji prosječno izgube dva sata sna po noći tijekom prvih pet mjeseci, a zatim još jedan sat sna sve do druge godine djetetova života ",objasnila je stručnjakinja za spavanje, profesorica Kelly Sullivan s Medicinskog fakulteta u Georgiji. Nedostatak sna ima brojne negativne posljedice na fizičko, ali i mentalno zdravlje - povezan je s većim brojem nesreća, problemima s koncentracijom, lošom izvedbom na poslu i mogućom bolesti te porastom težine. I to nije jedini problem s kojim se majke susreću nakon povratka iz rodilišta.

Stručnjaci kažu da tzv. babinje obično traje oko šest tjedana i u tom se razdoblju završavaju neke osnovne fiziološke promjene, maternica se smanjuje, iscjedak postupno prolazi te se obavlja prva kontrola. Ali oporavak je često (mnogo) dulji. Prošle je godine u časopisu Lancet Global Health objavljen veliki znanstveni pregled koji je procijenio opseg dugotrajnih postporođajnih stanja objedinjavanjem niza međunarodnih studija. Ističe da više od trećine žena pati od dugoročnih postporođajnih problema poput inkontinencije, bolova, emocionalnih poteškoća - i da su potrebni kontrolni pregledi nakon tri, šest i 12 mjeseci radi potpune podrške i oporavka. Primjerice, istraživanja navode da urinarna inkontinencija ostaje značajan problem i nakon 12 mjeseci, zahvaćajući do čak 57 posto žena. Sve veći broj žena pogađa i postporođajna depresija te anksioznost, a stres sve više raste ako se majka zbog strogog poslovnog režima mora odlučiti na prestanak dojenja, posebno ako dijete odbija bočicu. Unatoč tome, od žene se u mnogim razvijenim zemljama svijeta očekuje da nakon poroda vrlo brzo "nastave dalje" i vrate se na posao, i to dok istovremeno brinu za novorođenče.

Negativni primjeri

Primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama uopće ne postoji savezni zakon koji osigurava plaćeni rodiljni dopust, što je prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) čini jedinom razvijenom zemljom u svijetu koja to nema. Nekoliko saveznih država SAD-a uvelo je vlastite programe plaćenog obiteljskog dopusta - tako Kalifornija, New York, New Jersey i Washington omogućuju do 12 tjedana plaćenog dopusta za roditelje. Naknade tijekom tog razdoblja variraju ovisno o državi i razini prihoda zaposlenika. Rodiljni dopust u Švicarskoj traje samo 98 dana, a iako pravo na dopust imaju i muškarci, njihov "porodiljni" traje samo 20 dana, a kao obavezan uveden je tek 2005. godine. U Italiji obavezni rodiljski dopust traje pet mjeseci, a obično se uzimaju dva mjeseca prije poroda i tri nakon poroda. Naknada za vrijeme tog dopusta iznosi 80 posto plaće (ponekad poslodavac doplaćuje ostatak do pune plaće). Slično je i u Belgiji gdje majke imaju pravo na 30 dana rodiljnog dopusta kada dobivaju 80 posto plaće, a sljedećih 15 tjedana imaju pravo na 75 posto plaće. Tate imaju pravo na 10 dana, od kojih su tri u potpunosti plaćena. Ako žele, mame mogu uzeti osam mjeseci rada na pola radnog vremena umjesto da iskoriste 15 punih tjedana i 75 posto plaće.

Pozitivni primjeri

Prema podacima globalne mreže World of Statistics, na vrhu liste pozitivnih primjera je država San Marino koja novim majkama daje čak 635 dana plaćenog porodiljnog dopusta. Međutim, 150 dana rodiljnog dopusta dobiva 100 posto plaćeno putem socijalnog osiguranja, a nakon toga postoji mogućnost produljenja dopusta uz 30 posto plaće tijekom dodatne godine, a zatim 20 posto plaće za dodatnih šest mjeseci. Alternativno, majka se može vratiti na posao uz dva sata plaćenog dopusta dnevno dok dijete ne navrši godinu dana. Po tom pitanju sretne mogu biti i majke koje rađaju u Bugarskoj jer njihovi zakoni nude roditeljima 410 dana plaćenog odsustva, a porodiljni dopust pokriva 90 posto plaće zaposlenih kroz socijalno osiguranje. Pored toga, nakon 410 dana do navršene dvije godine djeteta zaposleni ima pravo na mjesečnu naknadu, koju isplaćuje socijalno osiguranje, u visini minimalne mjesečne zarade. Majke u Hrvatskoj također mogu biti zadovoljne - rodiljni dopust traje do šest mjeseci života djeteta i tijekom njega naknada plaće iznosi 100 posto, a nakon isteka rodiljnog roditelji imaju pravo na roditeljski dopust u trajanju od osam mjeseci za prvo i drugo dijete, 30 mjeseci za blizance, treće i svako sljedeće dijete.

Kvaliteta rane intenzivne interakcije između roditelja i djeteta utječe na djetetov emocionalni i kognitivni razvoj, na formiranje sigurne privrženosti te djetetovo buduće mentalno zdravlje, pa bi sve zemlje svijeta treba težiti što duljem rodiljnom i roditeljskom dopustu jer su oni zalog za sretniju budućnost i djece i roditelja.