Bruno Fantulin u oluje se zaljubio još kao dječak, a danas se može pohvaliti veličanstvenim prizorima koje bilježi fotoaparatom.
Dok se većina ljudi sklanja i bježi glavom bez obzira od oluja poput onih koje su nas i ovog ljeta zahvatile, jedan čovjek ih jedva čeka i hrabro kreće u njih. Njegovo ime je Bruno Fantulin, nedavno je proslavio 24. rođendan i on je hrvatski stormchaser tj. lovac na oluje koje ovjekovječuje fotoaparatom. Fotografijom se počeo baviti s trinaest godina, potpuno amaterski, ne sluteći da će mu to postati profesija, a oluje jedna vrsta ljubavi. "Kao šestogodišnjak sam počeo pratiti vrijeme, bio sam zaluđen oblacima i snijegom.
No s godinama mi je bilo dosta izlazaka i zalazaka sunca, padalina, valova i ostalih blažih vremenskih uvjeta pa sam se odlučio okušati u praćenju onih malo opasnijih. "Munje su mi sasvim slučajno privukle pozornost 2014. godine, tijekom šetnje s roditeljima, kada sam iz prvog pokušaja uspio uloviti jednu mobitelom. Doduše bila je izrazito malena, no za mene ima jako velik značaj pošto je bila prva. Nakon par sezona došao je red i na pravi lov. Išao sam s kolegama do Jablanca južnije od Senja, krenuli smo iz Vodica, a ta noć je bila neopisiva. Pregršt prelijepih scena, ali i onih malo manje lijepih radi jake bure, a mi smo tada bili u kratkim rukavima na Velebitu. Na taj pothvat krenuli smo oko 16 sati, a kući smo došli idući dan u 8 ujutro - malo je reći umorni", priča nam Bruno.
Svaki odlazak u lov na oluju zahtjeva opsežne pripreme koje traju po nekoliko dana jer prije terena potrebno je dobro procijeniti o kakvoj je situaciji riječ te kako bi se prognoza mogla odvijati. "Tu nam pomažu visoko-rezolucijski modeli. Treba jako dobro poznavati lokacije i teren na koji idemo zbog toga što je vožnja po tim vremenskim uvjetima ponekad riskantna. Prate se radarske i satelitske snimke kako bi se utvrdilo kretanje oluje što je jako bitno, kako za fotografiju tako i za izbjegavanje opasnosti", pojašnjava Bruno.
Šanse za nezgode uvijek postoje, kako i ne bi kada je riječ o opasnim nevremenima, ali za Brunu strah ne postoji. "Rizik raste automatski kada se nađete u blizini, a majka priroda ima puno načina na koji vas može ozlijediti ili ne daj Bože nešto gore. Srećom, uz dobro poznavanje uvjeta, opasnost se može svesti na minimum, a najopasniji su trenuci prije samog nailaska nevremena kada zapuše olujni vjetar, a munje udaraju u neposrednoj blizini. Već sam spomenuo da automobil ima i dobre i loše strane. Dobra je što nas štiti od udara, a ona lošija jer se znaju dogoditi prometne nesreće u takvim uvjetima. Imam poštovanja prema prirodi pa me ona uvijek na vrijeme upozori ako slučajno pretjeram, tako da dosad nije bilo nekih većih problema. Osim kada sam prešao tu granicu, pa je munja udarila blizu, nekih sto metara od mene", otkriva Bruno.
Jedna oluja ostala mu je posebno u pamćenju i najviše ga se dojmila, a ima i svoje omiljene lokacije na kojima ih hvata. "Definitivno prošlogodišnja nevremena u Zagrebu - to je bilo nešto što se ne viđa često u našim krajevima. No bilo je još situacija koje su me ostavile bez daha. A najdraže lokacije su mi uglavnom uz obalu ili na otocima, naravno radi fenomenalnih kadrova koje Jadran pruža", zaključuje.
S obzirom na to da ima pomalo neuobičajen hobi, članovi njegove obitelji i prijatelji dugo nisu razumjeli zašto to radi, sve dok nisu shvatili da je to nešto što je u njemu, da ga to ispunjava, da tako pronalazi inspiraciju. "Na to sve volim odgovoriti tako da poželim svakome da barem jednom osjeti tu sreću, koju sam osjetio ja i doživio je u prirodi. Obitelj mi je naravno najveća podrška, unatoč tome što jako brinu za mene i nije im najdraži hobi koji sam odabrao, ali prihvatili su ga i to mi je najbitnije", poručuje.
Početkom godine imao je svoju prvu samostalnu izložbu fotografija naziva "Život na rubu", a već se veseli novoj koju priprema. "Ostvarila mi se velika želja i ta mi je izložba dala dodatan vjetar u leđa. Sljedeća će biti u Zadru 30. rujna, a iduće godine i u ostalim gradovima, no korak po korak", najavljuje Bruno i dodaje kako naziv izložbe ima doslovno značenje i da ponekad stvarno živi na rubu.
Nešto manje riskantnija su snimanja vjenčanja, čime se profesionalno bavi i stvara čarobne uspomene koje mladencima ostaju za cijeli život. "Nastojim napraviti kombinaciju ljudi i prirode, tako da u svakom trenutku mogu pronaći dio sebe u tom umjetničkom stvaralaštvu. S munjama se ništa ne može usporediti i s tom srećom, no kada vidite ljude da su sretni i kada zabilježite njihove uspomene, onda je to stvarno poseban osjećaj", priznaje.
Bruno nije jedini stormchaser u Hrvatskoj, ima ih možda petnaestak i rašireni su po cijeloj zemlji, tako da im je zanimljivo pratiti zbivanja preko fotografija i međusobne izvještaje. Za one koji bi im se voljeli pridružiti ima jedan važan savjet. "Za početak educirajte se preko YouTubea o svemu vezanome za lov na munje, krenite sa snimanjima kod vlastitog doma, dok ne shvatite kako se munje i oluje ponašaju na određenom području te naposljetku pripazite kada krenete u pravi lov. Treba puno strpljenja, neprospavanih noći, a i novaca jer dalja putovanja iziskuju i malo veće financije", savjetuje Bruno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....