Definicija luksuza u svijetu ima mnogo lica, no u Londonu ga određuje samo jedna riječ, robna kuća i super-brend Harrods čija je vrijednost procijenjena na više od dvije milijarde funta.
Dovoljno je reći - Harrods. Zašto? Desetljećima simbolizira iskustvo shoppinga koje nadilazi luksuz i mjesto gdje se ostvaruju čuda za one koji ih mogu platiti. S druge strane, rijetke su robne kuće koje su poput tog kićenog zdanja u jednom od najskupljih dijelova Londona, širom otvorile vrata kupcima različite platežne moći sa svih strana svijeta - i uspjele zadržati ekskluzivnost.
Harrods je izvanredan zbog činjenice da se stalno mijenja premda se kupcima čini da je oduvijek takav kakvim ga znaju: simbol britanske kvalitete, tradicije i čistog užitka kupovine koji na u londonskoj četvrti Kingsbridge poslije već 175. godina. Danas se, naime, malo tko sjeća da je najluksuznija robna kuća Ujedinjenog Kraljevstva do 2014. imala odjel za nabavku svih mogućih kućnih ljubimaca, uključujući lavove, tigrove i pantere, gdje je princ u egzilu, Leka od Albanije, 1967. kupio slona i darovao ga Ronaldu Reganu kad je postao guverner Kalifornije. Doduše, praksa prodaje egzotičnih, zaštićenih životinja ukinuta je još sedamdesetih godina, a prije deset godina potiho je eliminirana i prodaja svih životinja: ispražnjen odjel je postao dio rastućeg carstva ekskluzivne ženske odjeće zbog čije se nezemaljske ponude Harrods profilirao kao hram profinjene i skupe kulture odijevanja.
Robna kuća svih britanskih robnih kuća prostire se na 90.000 četvornih metara, ima 330 odjela i oko 20 restorana. Najposebniji, Studio Frantzén s tri Michelinove zvjezdice čiji je vlasnik švedski kulinarski virtuoz Björn Frantzén, smješten je na krovu: nudi izbor jela nordijsko-azijske fuzije, a vodi ga chef Marcus Rohlén, također Šveđanin. Dodajmo i to da skandinavski sashimi od lososa, jastoga, hame, Jakobovih kapica s ikrom pastrve i emulzijom od hrena, stoji 32 funte (39 eura) dok je cijena glavnog jela, rolade od jastoga 29 funta (35 eura).
Kupci na raspolaganju imaju cijelu paletu popratnih usluga, od kupoprodaje luksuznih nekretnina i njihovog uređenja do ugađanja potreba kupaca s vlastitim zrakoplovima. Stoga ne čudi to da je Harrods danas luksuzni super-brend koji zapošljava 3.800 radnika i čija je sveukupna vrijednost prošle godine procijenjena na basnoslovne 2,3 milijarde funta. Njen vlasnik, katarski fond Qatar Investment Authority (iza kojeg stoji tamošnja kraljevska obitelj), kupio je Harrods 2010. od Egipćanina Mohamed Al-Fayeda za 1,5 milijarde funta.
Novi vlasnici svjesni su da je najveća vrijednost robne kuće neponovljiv doživljaj shoppinga, stoga se dobra, stara tradicija ne mijenja. Vratari, primjerice, i dalje nose prepoznatljivu zelenu livreju, s jednakim će poštovanjem otvoriti vrata Zemlje čudesa kupcima koji se za Božić žele počastiti pralinama od 20 funta i milijunašu koji može kupiti ekskluzivni suvenir: vjernu kopiju crvenih cipelica Dorothy iz "Čarobnjaka iz Oza" po cijeni od 1,2 milijuna funta!
Bio je to jedan od najskupljih pari cipela izrađen ekskluzivno za Harrods od platine, optočen sa 642 burmanska rubina (sveukupno su imali oko 124 karata) kojim je 2009. obilježena 70. obljetnica originalnog filma. Kupac nije otkriven jer je diskrecija, uz svima poznat moto kuće "Omnia Omnibus Ubique" (sve stvari za sve ljude, posvuda) od pralina do salonki ukrašenih draguljima, temelj poslovanja. Dodajmo i to da je vanjski izgled prve robne kuće u Velikoj Britaniji koja se 1898. mogla pohvaliti automatskim stepenicama (kupcima se nudio se brandy kako bi smirili nervozu prije vožnje na kat), gotovo nepromijenjen od kraja 19. stoljeća.
Viktorijansko zdanje danas je među najvećim londonskim znamenitostima, a najljepše je uoči Adventa, kad se izlozi u prizemlju pretvaraju u nevjerojatnu božićnu priču: uređeni su tako da predstavljaju duh Božića, ali i sam Harrods.
Ove godine postavljeni su u suradnji s ekskluzivnim talijanskim brendom Loro Piana: odašilju poruku o svevremenskoj zimskoj eleganciji, odvode gledatelje u blagdansku bajku prepunu odjeće od kašmira. Prošle godine, robna kuća udružila se s Maison Valentinom dok joj je partner u uređivanju božićnih izloga 2022. bio Dior.
No najslađi simbol Božića kuće, krije se unutra. Dizajnerski tim zadužen za kompletan vizual Harrodsa svake godine osmisli izgled božićnog plišanog medvjedića. Tradicija je započela 1986. godine, svaki plišanac ima ime, nosi drugačiju odjeću i razlikuje se od prethodnika. Mora imati žig na lijevoj šapi: Harrodsov logo i godinu kada je pušten u prodaju. Ovogodišnji je snježnobijeli, zove se Noa, nosi bijeli pleteni pulover s rol ovratnikom i crvenim uzorkom, a stoji 30 funta. Prodaju se poput alve: maleni bi u budućnosti mogao postići visoku kolekcionarsku cijenu jer osim Božića, ove godine obilježava značajnu 175. Harrodsovu obljetnicu.
S obzirom na to da robna kuća danas privlači oko 15 milijuna kupaca godišnje (dio se odnosi na zdanje u Knightsbridgeu, a dio na Harrodsove trgovine otvorene 2008. na terminalima u međunarodnoj londonskoj zračnoj luci Heathrow), posebno je zanimljiv početak priče o hramu luksuznog shoppinga. Bio je, naime, sve samo ne ekskluzivan. Sve je počelo prije 200 godina u Borough High Streetu, u Southwarku, gdje je ne baš imućan trgovac Charles Henry Harrod 1824. počeo preprodavati živežne namirnice. Posao nije išao stoga je 1834., u londonskom East Endu, otvorio veleprodajnu trgovinu mješovitom robom i čajem. Ni to nije bilo uspješno, pa je pokušao zaraditi preprodajom ukradene robe, otkrio je njegov pra-praunuk Robin Harrod u knjizi "The Jewel of Knightsbridge: The origins of the Harrods empire". Objavio ju je 2017. nakon što je četvrt stoljeća istraživao povijest svoje obitelji uz pomoć arhiva Harrodsa.
Problem je bio u tome što je Charles Harrod pokušao unovčiti pokvarljivu robu, oko 50 kilograma ukradenih ribiza vrijednih 3,5 funta, kojima je bilo lako ući u trag. Uhićen je s kradljivcem Richardom Moranom i osuđen na sedam godina robije na Tasmaniji. Ne bi li se izvukao, napisao je srcedrapateljnu molbu sudu, naveo da ima suprugu i dvoje djece, obećao im da više nikada neće trgovati ukradenom dobrima i začudo, dobio je pomilovanje. Njegov "pajdo" otpremljen je s kažnjenicima na drugi kraj svijeta prema ustaljenoj britanskoj praksi tog doba. Srećom, Charles Harrod je održao riječ: 1849. preselio je trgovinu u bolji dio Londona, u Brompton, na isto mjesto gdje se 175 godina kasnije, kočoperi današnji Harrods. Posao je procvjetao nakon Velike svjetske izložbe održane 1851. godine u obližnjem Hyde Parku. Poslije značajnog događaja, trgovac koji je umalo završio na Tasmaniji, dobio je vjetar u leđa i izgradio unosnu maloprodaju mješovite robe, pribora za pisanje, tkanina, kućanskih potrepština i parfema. Brzo se širio, a roba je bila sve luksuznija: kupio je susjedne zgrade koje je njegov sin i nasljednik, Charles Digby Harrod, 1880. spojio u četverokatnu trgovinu.
Treba reći i to da je obitelji Harrod na ruku išlo to da su robne kuće potkraj 19. stoljeća postale omiljeno mjesto izlaska dobrostojećih žena. Više se nitko nije snebivao nad tim da (same) odlaze u kupovinu i uživaju, umjesto da u shopping pošalju sluškinju. Stvar je bila u tome da bogobojazne dame nisu solo landrale gradom gotovo do kraja 18. stoljeća. Kad su im trebale nove haljine, namještaj ili porculan, trgovci su dolazili njima. Mnogima je to postalo zamorno i sve manje isplativo, a dame su htjele izaći van. Tako je 1796. u Pall Mallu, u Londonu, otvorena prva robna kuća, Harding, Howell & Co: objedinila jr prodaju svile, muslina, čipke, rukavica, krzna, lepeza, nakita pod istim krovom. Bio je to raj za imućne žene srednje klase, mjesto gdje su se družile i trošile. Paralelno s tim, industrijska revolucija donijela je serijsku proizvodnju robe široke potrošnje, izbor je bio sve kvalitetniji i raskošniji i tako su se, malo po malo, stvorili uvjeti za otvaranje luksuzne nadogradnje – robne kuće s najboljim i najkvalitetnijim predmetima na koje bi supruge industrijalaca trošile novac. Obitelj Harrod je među prvima shvatila da su im žene glavni kupci: bio je to ključ strelovitog uspjeha njihove nove trgovine u otmjenom dijelu grada.
A onda je u noći 7. prosinca 1883., zgradu zahvatio požar. Sve je izgorjelo do temelja. Obitelj je, umjesto da prekine s poslovanjem do ponovne izgradnje, sve privremeno preselila u dućan preko puta ulice. Angažirali su arhitekta Charlesa Williama Stephensa da projektira novu zgradu i dali sve od sebe ispuniti sve božićne narudžbe, unatoč požaru. Radilo se o ugledu tvrtke, njegovanju posebnog odnosa s kupcima na koji su Harrodsu ponosni do danas. Trgovina je ponovno otvorena godinu i pol kasnije, na mjestu izgorjele. Nadograđena je i kompletno preuređena 1905. godine (taj izgled zadržala je do danas), nakon što su je članovi obitelji Harrod 1891. prodali poduzetniku Edgaru Cohenu koji ju je izlistao na londonsku burzu. Osnovana je nova tvrtka Harrod‘s Stores Limited zadržavši isti naziv u čast obitelji osnivača.
Besprijekornom, unosnom poslovanju nisu naškodila dva svjetska rata (tijekom posljednjeg robna kuća preorijentirala se na proizvodnju opreme za britansku vojsku) niti bombaški napadi Irske republikanske armije 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Svaki put je bilo civilnih i policijskih žrtava, no Harrods bi nakon sanacije štete i odavanja počasti poginulima, otresao prašinu s livreje i otvarao vrata kupcima još spektakularniji i raskošniji.
Međutim, britanska institucija luksuza ove godine suočila se s izazovom koji baca ljagu na dva stoljeća dugu tradiciju, čineći nesagledivu štetu. Riječ je o "nasljeđu" bivšeg vlasnika Harrodsa, Mohamed Al-Fayeda. Otac Dodija Al-Fayeda, dečka princeze Diane koja je s njim poginula u prometnoj nesreći u Parizu, sustavno je napastovao, zlostavljao i silovao zaposlenice u Harrodsu. Razotkriven je u rujnu 2024. u BBC-jevom dokumentarcu "Al Fayed: Predator u Harrodsu" u kojem je svjedočilo oko 20 žrtvi, među kojima je najmlađoj bilo 15 godina. Napadi na žene počeli su nakon što je egipatski poduzetnik 1985., za 615 milijuna funta (vjeruje se da se radilo o novcu saudijskog trgovca oružjem, Adnana Khashoggija, čijom je sestrom Al Fayed bio oženjen), kupio najluksuzniju britansku robnu kuću. Trajala su dok nije zašao u poznu dob i prodao Harrods.
U odmjerenom priopćenju, robna kuća ispričala se žrtvama. Pojasnili su da se vode postupci kojima žele marak pokušati ispraviti strašne događaje, ali iza zatvorenih vrata kako se žrtve ne bi dodatno traumatizirale.
"Iako ne možemo poništiti prošlost, odlučni smo učiniti pravu stvar kao organizacija, vođeni vrijednostima koje držimo danas, istovremeno pazeći na to da se takvo ponašanje nikada ne ponovi", stoji u izjavi.
Ovih dana robna kuća ima više posla no ikad prije. Isplatila je 180 milijuna funti bonusa svojim vlasnicima i dodijelila plaću od 2,1 milijun funti svom izvršnom direktoru, britanskom poduzetniku Michaelu Wardu. Međutim, isplate bonusa su zapele kad je red došao na zaposlenike. Kako bi riješili problem, Harrodsov sindikat zaprijetio je štrajkom uoči Adventa. S obzirom na to da londonski hram luksuza sve pretpraznične dane radi bez zastoja, problem je, čini se, ipak riješen na vrijeme. Pa ipak, vremena se mijenjaju. Kako će se u u tome snaći legendarna robna kuća, ovisi o kupcima koji je, čini se, i dalje bezrezevno vole.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....