Milana Vlaović Kovaček o usamljenosti u vrijeme blagdana: "Važno je razumjeti da je to u redu, ne treba bježati od tog osjećaja"

Filmovi o životima slavnih osoba ne izlaze iz mode. Angelina Jolie, koja je odigrala opernu divu Mariju Callas i dobila nominaciju za Zlatni globus, poslije premijere u Londonu dala je intervju za The Sun i na pitanja o sličnosti između njezina i života glavne junakinje sasvim neočekivano progovorila - o svojoj samoći. Maria Callas umrla je od srčanog udara u dobi od 53 godine, a potkraj života bila je okružena poslovnim suradnicima. Angelina Jolie ima 49 godina, kao glumica ima puno posla, a uz to je majka čak šestero djece. Kada kaže da se kao odrasla osoba često osjeća usamljeno, kao da nam želi reći da majčinstvo i posao ne mogu popuniti sve njene potrebe.

"Još nisam potpuno shvatila kako živjeti sada kada sam sama", rekla je, iako je razvod od Brada Pitta pokrenula još 2016. U međuvremenu, njena su djeca odrasla. Najstariji Maddox, kojeg je posvojila prije braka s Pittom, sad ima 23 godine i radio je na ovom filmu. Angelina Jolie o svojoj je usamljenosti govorila u prosincu, mjesecu u kojem se najteže nositi s tim osjećajem. Usamljeni možete biti dok kupujete božićne poklone, dok u gomili bauljate shopping centrom, dok sastavljate popise obaveza koje morate ispuniti i hrane koju je potrebno nabaviti, dok odlazite na domjenke kojima naprosto morate prisustvovati i dok premoreni liježete u krevet, a u primozgu vam se sudaraju božićne pjesme.

Prosinca se jako pribojavaju ljudi koji imaju djecu i koji su se ove godine razveli. Razvod im je možda donio olakšanje, ali tjeskoba je krajem studenog, kada su izlozi trgovina već bili okićeni, počela rasti. Oni koji su se s bračnim drugom razišli u korektnim odnosima nastojat će zbog djece i dalje održati tradiciju, okupiti se za stolom od kojeg su se razdvojili, oponašati prijašnje proslave u nastojanju da stvore atmosferu primjerenu trenutku kako bi ublažili osjećaj gubitka i poraza. Pokušaj da se djeci pošalje poruka kako roditelji više nisu zajedno, ali su za njih i dalje tu i da nisu u potpunosti izgubili obitelj, privremeno će nadvladati sve razlike i nesporazume, razočaranja i gorčine.

Ako nakon razvoda ne postoji mogućnost okupljanja u starom sastavu, ljudi će se okrenuti svojim roditeljima, ako su još živi. Ta okupljanja, kao i ova prva, imaju u sebi puno dobrih namjera i potisnutih osjećaja, a jedan od najtežih je - osjećaj srama. Rijetki su oni koji poslije razvoda mogu izaći pred svoje roditelje, ako su ovi i dalje u braku. Bez obzira na to koliko se i jedni drugi trudili, pitanja će se sa svakim gutljajem juhe gomilati. Jesam li ih razočarao ili razočarala jer sam ovdje s djecom bez bračnog druga? Jer nisam uspio ili uspjela spasiti brak, poštedjeti djecu ovih trauma, pokušati još jednom, odnekud će navirati dok roditelji šutke uzdišu nad tužnom sudbinom njihove djece. Primjedbe o purici koja je dobro pečena i mlincima, koji su domaći, ali prošle godine su bili bolji, trebale bi odvući misli u drugom smjeru. Dok na red dođu kolači, svi su već umorni od pretvaranja. Djeca se u ovakvim trenucima obično ponašaju kao da se ne događa ništa posebno. Ljubazna pitanja, pokloni i kolači i nisu tako loša stvar, no obično će tek godinama kasnije moći artikulirati kako im je izgledao taj prvi Božić poslije rastave roditelja, o čemu su tada razmišljali i kako su se osjećali. Kad ustanu od stola i odu u svoju sobu, djedovi i bake, očevi i majke govorit će kako su dobro sve to podnijeli, veselili su se poklonima i ne djeluju potreseno, a oni će prisluškivati te komentare i ponašati se kao da ih se sve to ne tiče.

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Ponekad prođe puno vremena dok nakon takvog događaja ponovno ne osjetite opuštenost u tom dijelu godine. Nekima se ona nikada više ne ponovi. Traumatični razvodi obično su uvod u buduće traumatične blagdane, u kojima se s bivšim partnerom nemoguće o bilo čemu dogovoriti. Postaju još jedna mogućnost kažnjavanja druge strane, osobito ako se jedan od partnera u sentimentalnom pogledu usudio otići dalje, a drugi je ostao na istom mjestu. Angelina Jolie i Brad Pitt imaju turbulentan i kompliciran razvod koji još nije gotov. U međuvremenu, troje njihove djece odreklo se prezimena svog oca i danas imaju samo prezime svoje majke. Brad se uporno brani od njenih optužbi za obiteljsko zlostavljanje, zasad je priznao svoju dugogodišnju ovisnost o alkoholu i travi, od koje se navodno liječi. Za razliku od Angeline, u novoj je vezi i zasad ne progovara o usamljenosti.

Usamljenost je subjektivan osjećaj u kojem osjećamo da naše društvene veze i kontakti nisu zadovoljavajući, osobito ako ih uspoređujemo s drugima. Božićno je vrijeme prepuno nametnutih očekivanja i stereotipa, od toga kako bi ti blagdani trebali izgledati do ideje kako bismo se u njima trebali osjećati. Ta je očekivanja teško ispuniti, osobito ako gledate televizijske božićne reklame i na Instagramu pratite postove iz domova poznatih i slavnih. Svi ti bogato ukrašeni stolovi i raskošno dizajnirane božićne jelke ispod kojih se nalazi gomila darova mogu pojačati osjećaje neadekvatnosti i usamljenosti. Zanimljivo je da su neka istraživanja pokazala kako usamljenost podjednako osjećaju mladi ljudi u dobi između 18 i 25 godina, kao i oni stariji. Blagdani teško padaju i osobama čiji je bračni drug preminuo, onima koji su nedavno doživjeli prekid sentimentalne veze, kao i samohranim roditeljima, koji se onda barem dvostruko trude. Važno je razumjeti da je u redu biti usamljen i da ne treba bježati od tog osjećaja. Milijuni ljudi na svijetu konstantno se osjećaju usamljeno, a još veći broj povremeno se tako osjeća. To je normalan ljudski osjećaj koji nas ne treba do kraja preuzeti. Možemo pronaći neku aktivnost koja nam godi, pogledati film ili pročitati knjigu za koju ranije nismo imali vremena. Raditi u vrtu. Javiti se ljudima koji su nam dragi, makar samo da im čestitamo blagdane. Otići u šetnju. Početi pisati dnevnik. Napisati pismo osobi koje više nema i reći joj u njemu sve ono što nikada nismo stigli. Dok je još živjela sa mnom, moja je kći u takvim danima, a naročito u vrijeme pandemije, slikala. Te slike ostale su kao podsjetnik na život, a ne na izolirajuću i tešku usamljenost.