Kad se spomene recikliranje, odvajanje otpada, štednja energije, obično potegnemo za izgovorima poput: "nemam toliko kanti za otpad, nemamo dovoljno prostora, gdje ću držati taj otpad, komplicirano je" pa sve do onog "zaboravili smo, drugi put ćemo". No, održivo i odgovorano ponašanje zaista je naša obaveza i naša dužnost, ne samo zbog štednje, zbog brige za buduće generacije, nego zbog kvalitete života uopće. Riječ je zapravo o nizu malih svakodnevnih navika koje odbijamo promijeniti.
Ako stanovnici susjedne nam Ljubljane recikliraju oko 80 posto otpada zašto mi ne bismo mogli. Stvar je samo u disciplini i edukaciji. Marina Matijević u svojim videima toliko jednostavno objasni svaku pojedinu situaciju, ambalažu, namirnicu da skoro pa više nemamo isprika.
Pitali smo Marinu za nekoliko savjeta, ali i da nam pojasni otkud je ideje za gotovo svakodnevno vloganje sa svojim pratiteljima.
‘‘Moj čitav profesionalni put je bio naslonjen na marketing, projekt menadžment i turizam. Prije četiri godine sam započela sa specijaliziranom turističkom agencijom. Sve je napredovalo poprilično dobro dok me nije pogodila korona kriza direktno. Virus mi je jednostavno srušio čitavo poslovanje. To je bio pravi šamar u lice, ali me natjeralo da se detaljno preispitam čime se želim ozbiljno baviti. Zagrebački potres me također dodatno osvijestio. Ekologija me uvijek zanimala, plastika zgražala i otkad su postavljeni spremnici, odvajam otpad. U tom procesu odvajanja polovicu ambalaže, tj. otpada s kojim sam se susretala kroz dan, nisam znala pravilno sortirati, ali nažalost nisam baš imala vremena raspitati se i proguglati malo na tu temu. A onda mi je zaustavljanje turizma stvorilo vrijeme pa sam započela istraživanje informacija o pravilnom odvajanju otpada‘‘, započinje Marina.
‘‘Problem je što se upute o odvajanju otpada uglavnom ne odnose na pojedinačne tipove ambalaže, više kao skupine, a u današnjem konzumerizmu postoje razne vrste pakiranja samo za jedan tip proizvoda. Jednako tako svaki grad i općina imaju svoje upute, pa ako sasvim slučajno građanin pročita informaciju na portalima, a u njoj se izričito nije navedeno da se radi o Varaždinu, to je onda pogrešna informacija ako ste primjerice građanin Zagreba jer se od grada do grada sortiranje razlikuje‘‘, objašnjava Marina.
Zanimalo nas je koliko su Hrvati ekološki osviješteni.
‘‘Hrvati su manje ekološki osviješteni od susjeda Slovenaca, ali jedan Hrvat je definitivno više osviješten od prosječnog Amerikanca. Nažalost, u Europskoj Uniji smo zaista pri samom dnu, ali stope poboljšanja ne možemo osporiti. Uvijek to povezujem s kulturom, logično je da se razlikuje jedan mediteranski čovjek od sjevernjaka. Moram naglasiti da smo mi u Europskoj Uniji od 2013. godine, dakle naš primjer nije sličan Austrijancima koji su prilikom samog osnivanja EU krenuli vrlo rano s odvajanjem otpada. Riječ je desetljećima razlike, što nikako ne možemo zanemariti, a naše se društvo tek sada počinje ekološki osviještavati na nekoj višoj razini.‘‘
Od najčešćih grešaka koje građani rade, izdvaja situaciju zbrinjavanja papirnatih ubrusa.
‘‘Radi se o tome da ljudi papirnati ubrus stavljaju u papir, međutim radi se o tipu papira koji je već uglavnom napravljen od recikliranog papira i tu su celulozna vlakna skraćena. Zbog više nije najbolji za reciklažu jer papir se ne može reciklirati više od 4 do 5 puta. Primjerice, ako ste papirnati ubrus koristili, smočili vodom ili djetetu obrisali slinu ili dodirnuli bilo što organsko, onda je preporučjivo izdvajati ga u biootpad ili kompost. Kompostna hrpa traži određenu količinu suhe tvari pa papir dobro dođe. U svakom slučaju, za reciklažu je idealno da papir bude čist, ali i napomena da je blago masni papir isto reciklabilan.
‘’Pa tako, kada su u pitanju kartonske kutije pizze, blago masni dio možete izdvojiti u papir međutim one baš masne dijelove treba odvojiti u biootpod ili kompost. A najveća je pogreška cijelu kutiju baciti u miješani komunalni otpad‘‘, objašnjava Splićanka.
Na naš upit kakve pitanja građana najčešće dobiva u inbox, Marina odgovora da ih je zaista teško grupirati.
‘‘Vjerovali ili ne, ujutro se budim, ali i zaspem odgovarajući na poruke. Zaista se dajem 1000%. Ljudima treba zaista podrška na ovom putovanju prema održivosti. Riječ je o bezbroj različitih upita na dnevnu temu koju radim; kako pravilno odvojiti otpad, problema u lokalnoj sredini, komentara na loša pakiranje, ali i pohvale na moj rad."