Učiteljica sambe Anny Alves kupovala je tradicionalnu indonezijsku odjeću poput saronga, igrala se sa slonovima, obilazila hinduističke hramove te učila komplicirane pokrete narodnih plesova.
Gledajući na internetu prelijepe fotografije Balija, dugo sam sanjala o tome da posjetim taj indonezijski otok. Osjećala sam potrebu za povezivanjem s tamošnjom prirodom (njena ljepota podsjetila me na rodni Brazil), a u međuvremenu sam saznala da je ondje i park slonova. Oni su za mene duhovne životinje, njihova energija kao da je s drugog svijeta i zato sam im željela biti blizu barem na nekoliko sati - iako bih, naravno, bila najsretnija da ih promatram slobodne u divljini. Inače je Bali, koji ima 4,4 milijuna stanovnika, raj za ljubitelje aktivnosti na otvorenom: surfanje, ronjenje i planinarenje. Kao i za wellness i spa tretmane te prakticiranje joge.
VIZA NA DOLASKU
Prijateljica Patricija Gojmerac i ja same smo isplanirale dvotjedni boravak. Najprije smo oko dva sata letjele iz Zagreba u Istanbul, a onda još dvanaest i pol sati do Balija. Na aerodromu smo morale izvaditi vizu koja stoji oko 35 eura pa smo se ondje zadržale skoro dva sata. Bila je, naime, velika gužva, a kompjutorski sustav je stalno padao - vjerojatno zbog golemog broja turista koji su podnijeli zahtjeve u isto vrijeme. Stoga smo u unajmljenu vilu s bazenom u mjestu Canggu stigle tek oko ponoći. Ondje smo ostale tri dana, što nas je stajalo oko 300 eura. Nakon toga smo spavale u luksuznim hotelima i resortima: W Bali u Seminyaku, Sthala u Ubudu, The Westin u Nusi Dui i Le Grande Bali u Uluwatu. Cijena noćenja s doručkom je oko 200 eura.
PROLAZNE TEGOBE
U Cangguu smo unajmile lokalnog vodiča koji nas je odveo na otok Nusa Peneda. S tamošnjeg vidikovca se pruža predivan pogled na hrid čiji oblik jedne podsjeća na dupina, a druge na tiranosaura. Toga dana smo planirale posjetiti još neka mjesta, no morale smo se vratiti u vilu jer je Patricija dobila takozvani "Bali Belly", bakterijsku bolest koja uzrokuje želučane tegobe. Srećom da se brzo oporavila pa smo idući dan otišle u Beach Club Finns, koji nam je preporučila Patricijina prijateljica iz Dubaija. Odabrale smo VIP zonu za deset osoba, a u cijenu od 600 eura uključeni su hrana i piće, zaštitari i show s DJ-evima, sviračima, plesačicama, bubnjarima... Inače su cijene u restoranima dvostruko niže nego u Hrvatskoj, ali ja sam uglavnom jela voće te pila prirodni sok od kokosa, popularan i u Brazilu.
NESTAŠNI MAJMUNI
Na Baliju me najviše oduševio grad Ubud. Ondje sam obišla utočište za majmune, koji su nestašni pa turistima znaju ukrasti šešir, naočale pa čak i mobitel. Zato nam je vodič rekao da pazimo na stvari i izbjegavamo kontakt s majmunima. Ako vam pak nešto uzmu, pokušajte s njima "trgovati", odnosno zauzvrat im ponudite hranu. Najviše me pak oduševio park slonova. Dva sata sam provela milujući ih i kupajući se s njima, a za uspomenu sam kupila šest različitih figurica slonova. Kupila sam i mnoge druge domaće proizvode - prirodnu kozmetiku, lepeze, tradicionalni sarong koji nalikuje pareu... Cijena mu je petnaestak eura, no možete se i cjenkati. Ja nisam, jer tamošnji ljudi naporno rade, a teško žive. U Ubudu smo još posjetile Muzej srebra, gdje se po povoljnim cijenama može kupiti predivan nakit, ali i naučiti kako se izrađuje.
PRIRODA I PLES
Ljubiteljima prirode preporučila bih da posjete okrug Tegallalang, udaljen desetak kilometara od Ubuda. Uz kaskadna polja riže ondje je i prekrasan vodopad gdje mnogi traže mir i spas od vrućina. Prosječna temperatura tada je bila 35 stupnjeva, no zrak je bio suh pa sam uživala. Svojevrsni "highlight" mog putovanja, a ujedno i posljednja postaja, bilo je selo Uluwatu. U istoimenom hinduističkom hramu (skoro 90 posto stanovništva Balija prakticira tu vjeru) gledala sam tradicionalne plesove. Održavaju se u večernjim satima, traju sat vremena, a sudjeluje pedesetak umjetnika. Obožavam ples pa sam kod jedne žene s Balija prošla školicu. Odjenula sam tradicionalni kostim, kod malog kućnog hrama ostavila košaricu s hranom i cvijećem kao žrtvu njihovim bogovima i naučila nekoliko pokreta. Teški su jer treba biti fokusiran na svaki pokret - glavom, očima, prstima...
LUKA MODRIĆ
Ljudi na Baliju su jako gostoljubivi, veseli i uživaju u komunikaciji s turistima. Većina ih nikad nije čula za Hrvatsku niti su zbog skupe karte ikada putovali izvan Indonezije, no skoro svi znaju za nogometaša Luku Modrića, čije prezime izgovaraju "Modrik". Za kraj bih rekla da je Bali destinacija koja budi sva osjetila i nudi savršenu ravnotežu zapanjujućih krajolika, bogate tradicije i duhovnosti. Tamošnja kultura slavi vezu između ljudskog i božanskog pa je utočište onima koji traže unutarnji mir, avanturu i nadahnuće. Iduće godine tamo ću se vratiti na dulje vrijeme, jer želim bolje naučiti plesati i volontirati u parku slonova.
DOBRO JE ZNATI
PLAĆANJE
Službena valuta je indonezijska rupija (IDR). Za jedan euro dobije ih se skoro 17 tisuća.
SLAVNE OSOBE
Čak 80 posto gospodarstva Balija čini turizam. Godišnje ga posjeti oko pet milijuna ljudi, a među njima i mnogo poznatih osoba. Bivši američki predsjednik Barack Obama, glazbenici Mick Jagger i Madonna, holivudski glumci Julia Roberts, George Clooney i Brad Pitt neki su od njih. Pjevač David Bowie bio je toliko zaljubljen u taj otok da je - prema oporuci - 2016. ondje rasut njegov pepeo.
PROMETNI KAOS
Bali je sigurna destinacija, no na mjestima gdje ima mnogo ljudi treba paziti na osobne stvari. Oprez je nužan i u prometu - kaotičan je i dugo se putuje. Glavno prijevozno sredstvo je motocikl, koji funkcionira i kao taksi, a naručuje se putem aplikacije Gojek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....