Ivana Ivanda Rožić posjetila je Kinu u kojoj je provela deset dana i imala priliku družiti se s lokalnim stanovništvom, probati pekinšku patku, posjetiti Kineski zid kao i najsretniji grad u zemlji, ali i osjetiti razliku između raskoši bogatstva i težine siromaštva.
Kina je zemlja koju sam od malena željela posjetiti, ali mi se to činilo kao "nemoguća misija" i ta mi se želja ostvarila tek sada, u četrdesetima. Bila sam jedina hrvatska novinarka koja je kao dio hrvatske delegacije dobila priliku prisustvovati seminaru o lokalnoj upravi. Počašćena sam što sam bila pozvana, naučila sam puno o politici, kulturi i tamošnjem stilu života. Kina je komunistička zemlja i svaki deseti Kinez član je partije u kojoj vladaju posebna pravila ponašanja - ako vas policija zaustavi u vožnji pod utjecajem alkohola, možete završiti u zatvoru, a ako ste član partije, možete i izgubiti posao. Bilo je to putovanje koje ću pamtiti cijeli život jer toplina ljudi, bogatstvo kulture, ali i sama ljepota zemlje duboko me impresionirala.
Hrana
Najteže mi je bilo priviknuti se na hranu, prvenstveno zbog iznimno čudnih kombinacija. Već prvi dan vidjela sam natpis puževi rezanci s masnom kobasicom, a u dućanima vrećice s pilećim nogicama s okusom tigrove kože. A kada pronađete nešto nalik europskoj hrani - to je izrazito ljuto. Štapići su mi i dalje potpuni misterij. Ne kompliciram oko hrane i volim jesti sve - od variva do fast fooda. Ali njihova jela su mi prezačinjena i nisam našla nešto što me oduševilo. Juhu poslužuju na kraju ručka i ne jedu kruh. Njihovo tijesto se kuha na pari i nema neki okus. Nemaju ni tipičan desert na kakvog smo mi Hrvati naučeni - sladak, kremast i pun kalorija. Kod njih je to batat s malo vanilije na vrhu. Naravno - kako bi bih bila u Pekingu, a ne probala pekinšku patku. Slasna je, priznajem.
Što posjetiti i suveniri
Uživala sam u prirodi. Iznenadila me čistoća Pekinga, nema jednog papirića na cesti. Ako ga kojim slučajem vidite, za 10 minuta ga više neće biti. Posjetila sam Kineski zid po kojem je penjanje bilo fizički zahtjevno, ali i nevjerojatno impresivno jer svaka cigla ima priču o prošlosti. Jednom kad se popnete dobijete pogled koji izbriše svu muku. Posjetila sam Zabranjeni Grad i Ljetnu palaču careva koja je impresivna. Bila sam i u gradu Changshau do kojeg smo iz Pekinga putovali dva sata avionom. Imala sam niska očekivanja, a na kraju me najviše oduševio. Proglašen je najsretnijim u Kini i gradom koji nikad ne spava. Centar je pun svjetala po danu i noći, nepregledne kolone ljudi šeću, jedu, plešu, uživaju. Takvo što sam doživjela jedino u New Yorku, na Times Squareu, ali mislim da ga je Changsha nadmašio. Dojmila me se i skulptura Mao Ce-Tunga visokog 32 metra na Orange Islandu.
Nikad nisam došla s putovanja, a da ne donesem nešto, barem svojoj djeci. Kina je poznata kao zemlja u kojoj se može naći pregršt suvenira - od svile i porculana do raznih sitnica. Ja sam se ograničila na sitnice u znaku životinja, poput figurica pande, ribe i zmaja koji je važan simbol u kineskoj kulturi, a predstavlja snagu i sreću. Trudim se pokloniti uvijek i nešto specifično, u ovom slučaju ukrasne kineske štapiće, njih sam najviše kupila, a neizostavni poklon prijateljima su magneti.
Smještaj i cijene
Promijenila sam tri hotela. Prvi je bio skromniji na akademiji u Pekingu, a u Changshau sam bila u hotel s 4 zvjezdice koji je ispunio moja očekivanja, a slično je bilo i posljednju noć u Pekingu. S obzirom na to da sam bila u posebnom aranžmanu, mogu reći što je najpovoljnije, odnosno dati praktični savjet - morate se cjenkati za sve. Na jednoj od najpopularnijih pekinških tržnica - Silk market cijene su u startu visoke, ali mogu se spustiti i do 4 puta niže. Ako nešto košta 1000 juana, slobodno računajte na 250. Njegova je vrijednost gotovo identična nekadašnjoj kuni i na prvu čini da je sve skupo, ali kad preračunaš u eure, shvatiš da je iznos simboličan. Hrana je povoljna, taksi prejeftin - vožnju od pola sata platit ćete malo više od eura. Jeftin je i metro, cijene karata variraju između 3 i 5 juana, što je manje od eura.
Kinezi kao domaćini
Kinezi su dragi, ljubazni i gostoljubivi, žele ugoditi svojim gostima. Na prvu neće pokazati emocije, ali pomoći će ako zatrebate bilo što. Pošteni su i njihov je moto - ne uzimaj ono što nije tvoje. U jednog trgovini u Changshau mi je ostala vrećica puna poklona, u centru grada, što sam shvatila 45 minuta kasnije. Bilo je milijun ljudi na ulici, trčala sam sudarajući se s njima, vratila se uspuhana, a vrećica je stajala na podu, bez da je išta nedostajalo, gdje sam je ostavila. E to su Kinezi. Kinu ću pamtiti po susretima s lokalnim stanovništvom, prodavanju i pečenju kestena na motoru do žaba, jegulja i riba na podu tržnice. I to je taj čar Kine - s jedne strane sjaj i blještavilo, a s druge strane ceste namotani kablovi i odjeća koja se suši na istima, siromaštvo. Svojoj prevoditeljici Lily poklonila sam hrvatske naušnice, rad jedne obitelji iz naše zemlje, a na kojima su hrvatske lipe. Skoro se rasplakala, skinula svoje naušnice, otvorila mi šaku i stavila ih u nju, uz riječi kako se nada da će posjetiti Hrvatsku. Nadam se da ću se i ja vratiti u Kinu, u neke druge dijelove te goleme zemlje i opet osjetiti puls tih prekrasnih ljudi koji su na mene ostavili izniman dojam.
Dobro je znati
Zabrana društvenih mreža i sporazumijevanje
Facebook i Instagram su zabranjeni, obavezno instalirajte VPN aplikaciju da možete normalno funkcionirati. Dobro bi bilo instalirati i aplikaciju We Chat jer sve rade preko nje - plaćaju račune u trgovini, ulaze u metro, dopisuju se. I naravno, kupite e-sim karticu za mobitel, za neograničen internet. Ja sam je platila dvadesetak eura za sedam dana. Dodatan problem mom životu u Kini bilo je i sporazumijevanje. Rijetko tko zna engleski jezik, pa je bilo kakav zahtjevniji razgovor izazov.
Toaleti
U svim restoranima, kafićima i na javnim mjestima nalaze se poljski toaleti. Rijetko koji ima toaletni papir. I to je ono čemu se ne mogu načuditi jer su zemlja koja je toliko naprednija od nas. S druge strane u hotelu je bio svemirski toalet s desetak gumbi - od grijača wc daske do reguliranja temperature vode. Ma nevjerojatno nešto.
Opuštanje i njega
Ono u čemu sam najviše uživala bila je kineska masaža glave. Bila je to cijela procedura masaže glave, vrata i ramena koja traje 70 minuta i košta 120 juana. A to je otprilike 16 eura. Bilo je to pranje kose koje ću pamtiti cijeli život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....