Svjetski putnici i supružnici otkrivaju dijele li isti ukus pri izboru destinacije, jesu li imali neugodnih iskustava u drugim državama, a predstavljaju i novi poslovni projekt.
Život bračnog i poduzetničkog para Andree Trgovčević Iličić (32) i Kristijana Iličića (37) naizgled se čini savršenim. Putuju po svijetu, od toga solidno žive, a bome su i popularni. Zajedno imaju više od 600 tisuća pratitelja na Instagramu, a često im mnogi prilaze i uživo, u što smo se uvjerili kad smo se našli u zagrebačkoj zračnoj luci, gdje nas je čekao zrakoplov Croatia Airlinesa kao kulisa raskošnog editorijala za naš magazin Gloria Putovanje. No, Kiki i Andrea, koji su se vjenčali 2022. - najprije u Zagrebu, a potom i u Mauritaniji, gdje su se kao slijepi putnici vozili u vagonu koji prevozi željeznu rudu - prije svega su veliki radnici.
Ona je inače politologinja, a on informatički stručnjak koji već deset godina gradi karijeru svjetskog putnika, što sada čini i preko svoje agencije Nomadik Travel. Zajedno vode i digitalnu agenciju Iluminol Agency, a Andrea ima i svoju liniju sportske odjeće Twnty-Twnty. Kristijan je nedavno dobio još jedno priznanje za svoj rad: pobijedio je na prestižnom međunarodnom događanju Vlogfest 2024., koje okuplja najbolje digitalne kreatore sadržaja iz cijelog svijeta. Osvojio je nagradu za najbolji video destinacije kojem je cilj bila promocija Hrvatske.
"Iznimno sam počašćen što sam primio ovu nagradu. Vlogfest je važna međunarodna platforma za digitalne kreatore i biti priznat između toliko talentiranih pojedinaca je zaista ogroman uspjeh. Zahvalan sam svojim vjernim pratiteljima koji su bili sa mnom i na ovom putovanju", rekao je Kristijan, koji može biti zadovoljan i zato što njegova nova mobilna aplikacija Lyntel, namijenjena globtroterima, ima sve više poklonika.
Odakle ideja za aplikaciju?
KRISTIJAN: Kao tinejdžer sam bio oduševljen svime što je bilo povezano s komunikacijom i internetom. Pravi sam milenijalac i stalno lovim trendove na tu temu. Kao klinac sam uhvatio dobar val s portalom, napravio super forum na njemu i sve to kasnije prodao za sedmeroznamenkasti iznos. Potom sam radio na podizanju mnogih drugih portala, pa sam prešao na socijalne mreže, digitalni marketing - sve me to neizmjerno fascinira. Čim su aplikacije postale vruća roba, znao sam da ću i ja imati svoju, no trebalo je vrijeme da se ta misao konkretizira. Marketinški stručnjaci kažu da se bolje prodaju tablete protiv bolova nego vitamini. Meni kao svjetskom putniku najveća je bol bila upravo to što u mnogim državama nisam lako dolazio do interneta. Stvarno sam se napatio kad sam kopnenim putem prelazio granice Zapadne Afrike - od Senegala do Obale Bjelokosti. Problem mi je bio pronaći SIM karticu, a i tada je internet znao biti loš ili preplaćen. Kad se zateknete na granici bez plana i dogovorenih aranžmana, prepušteni ste sebi i svojoj snalažljivosti. Morate si organizirati prijevoz, smještaj, trebaju vam informacije, Google Maps... Treba vam sve što je lako i brzo dostupno na internetu, a vi ga nemate. To sam htio riješiti.
Koliko je trebalo od ideje do realizacije, koliko ljudi je radilo na njoj?
KRISTIJAN: Na jednom sam se putovanju zatekao u krugu poslovnih ljudi iz područja razvoja, marketinga i slično. Kako su mi to sve bliska područja ušli smo u neformalni razgovor, a onda sam im pričao i o svojim problemima s povezivanjem. U tom smo razgovoru spontano došli do toga da bi zapravo bilo dobro da se svi koji smo za tim stolom okupimo oko te priče i da to bude upravo aplikacija za putnike koji će preko nje moći kupovati podatkovni promet. To se tržište već počelo razvijati i smatrali smo da je pravo vrijeme da se i mi tu uključimo i pokušamo pozicionirati aplikacijom koja će s jedne strane biti izrazito laka za korištenje, a s druge će jamčiti kvalitetu internetske veze i nuditi veliku količinu država i destinacija. Iza priče s Lyntelom su uz mene još trojica profesionalaca različitih profila. Hasan radi na komercijalnom djelu, Anes je zadužen za razvoj, a Mohamed za produkt menadžment i povezanost. Nas četvorica smo osnovali tvrtku u Dubaiju, a već smo u samom početku uspjeli proširiti tim na talentirane programere, marketinške stručnjake i dizajnere pa na aplikaciji Lyntel trenutačno radi desetero ljudi iz Dubaija, Jordana, Hrvatske, Bosne i Srbije.
Po čemu je aplikacija posebna?
KRISTIJAN: Kako na tržištu već postoje slične aplikacije, odlučili smo se izdvojiti kvalitetom podatkovnog prometa. Znači, idemo za time da je veza svugdje 5G ili najbolja moguća. U pojedinim paketima smo nešto skuplji jer nam je važnije da je usluga top, a ne da prodamo za sitniš pa da ljudi nemaju dobro iskustvo. Imamo i veliku ponudu država i destinacija - preko 150 - a uskoro ćemo ih ubaciti još 50. Sve je usklađeno s telekomunikacijskim propisima i standardima u različitim zemljama. Morali smo odgovoriti regulatornim zahtjevima kako bismo osigurali da Lyntel radi zakonito i sigurno na svakom tržištu gdje smo prisutni.
Kako funkcionira?
KRISTIJAN: Nudi elektronski SIM i kad ga dodate na svoj mobitel, možete početi kupovati pakete s podatkovnim prometom. Za instalaciju eSIM-a ćete dobiti QR kod, a kad ga jednom instalirate, sve pakete koje dalje kupujete pohranjujete na njega. Jednostavno otvorite aplikaciju, potražite državu u koju želite putovati, kliknete na nju, odaberete paket prema potrebi i kupite ga. Nema dodatnih i skrivenih troškova, roaminga... Svaki put kad sletite u novu državu prebacite se na eSIM, on će automatski prepoznati zemlju u kojoj se nalazite i moći ćete odmah koristiti internet.
Jesu li je putnici već prepoznali?
KRISTIJAN: Moram priznati da sam se ugodno iznenadio brojkama preuzimanja aplikacije. U samo tjedan dana petnaest tisuća downloada. Mislim da su ljudi prepoznali potrebu i jako sam sretan zbog toga. Imamo jako dobar feedback od mnogih.
Što bi vama bilo najkorisnije kad ste na putu?
KRISTIJAN: S obzirom na to da sam travel bloger, ali i digitalni nomad koji vodi posao sa svih destinacija u svijetu, jasno je da mi je internet najvažniji i taj sam problem sada odlučio riješiti. Informacija je uvijek najvažnija na putu, osobito pravodobna informacija. Bez povezanosti na internet teže ćete do nje doći, a svakako su potrebne i aktualne informacije za lokaciju gdje se nalazite. Mi ćemo s Lyntelom i to obuhvatiti.
Gdje još vidite budućnost putovanja?
KRISTIJAN: Danas se putuje puno više nego prije pola stoljeća, a tome je svakako doprinos dao razvoj tehnologije, prijevoznih sredstava, lakša dostupnost destinacija i informacija o njima. Svaka destinacija ima tri faze - prva je ona zlatna, kad je ljudi tek počinju otkrivati. Tada je povoljna, s manjim brojem turista, i to je ono neko romantično vrijeme. Ja sam to doživio u Tajlandu prije više od petnaest godina. Tada je sve bilo nevjerojatno jeftino. Onda dođe druga faza kad su svi otkrili destinaciju pa krene masovni turizam. Tada cijene odlete u nebo, sve je više ljudi, a sve manje onog romantičnog dijela priče. I tako to ide dok stvar ne pukne. Ljudi više ne mogu izdržati prenapučene destinacije i traže dalje. Mnogi talijanski gradovi danas traže ograničenje broja turista jer više ne mogu živjeti od njih. Prije svega Venecija, a odnedavno i Milano. Zbog svega toga budućnost putovanja vidim u potrazi za još netaknutim "rajem na zemlji", ali i u izbalansiranom, ekološki i društveno prihvatljivom turizmu. Što se tiče organizacije puta, tu postoje dvije vrste putnika: jedni su oni koji sve žele isplanirati sami i putovati po nekim svojim zacrtanim rutama, a drugi traže da im netko drugi sve to organizira. Da se sami time ne moraju zamarati ili ih je pomalo strah uskočiti u neku pustolovinu bez mreže ispod sebe. Tu ulogu mreže preuzima putnička agencija. Naša nastoji ljude odvesti na atraktivne destinacije i pružiti dašak pustolovine. Svake godine dodamo još destinacija. Bit će otvoren Afganistan, a tu su i Filipini, Japan, Kambodža, Vijetnam, Kolumbija, Kuba, Singapur...
Što putnici najviše traže?
KRISTIJAN: Mislim da je s pojavom društvenih mreža svijet postao kao na dlanu. Ljudi vide puno više. Puno je i filtriranih fotki, filtriranih iskustava, vrhunski estetski dotjeranih reelsa... Ljudi sada traže neku bajku, žele taj isti san za sebe. Prije je bilo samo važno strpati stvari u torbu i otisnuti se u svijet u nadi da će te dočekati pustolovina. Nekad su se i negativne pustolovine znale prepričavati tako da se društvo dobro nasmije. Danas sve mora biti "kao na onom profilu". Zato sam uvijek dizao storyje bez friziranja, prikazivao sve onako kako sam i doživio, kako je doista bilo na terenu. To je razlog zašto su moji putnici zadovoljni ponuđenim programom. Znaju što mogu očekivati.
Mislite li da će putničke agencije i dalje imati prednost u odnosu na individualna putovanja?
KRISTIJAN: Individualna putovanja su u porastu otkad su u porastu i travel blogeri i otkad društvene mreže ruše tabue pa mnogi vide da je do neke destinacije lakše doći nego što su mislili. Uvijek će postojati putnici koji će htjeti da netko za njih isplanira putovanje, osobito ako je riječ o udaljenim i malo egzotičnijim destinacijama. Ljudi žele pustolovinu, ali ih često priječi nedostatak hrabrosti da naprave prvi korak. Zato će agencije uvijek biti potrebne, a dobro će proći one koje nude zanimljivije destinacije i trude se voditi brigu o svakom detalju. Mislim da smo mi s Venezuelom, Mauritanijom, Etiopijom, a uskoro i s Afganistanom napravili taj iskorak.
Koliko su se s godinama promijenile navike putnika, što sada najviše traže?
KRISTIJAN: Mislim da je s pojavom društvenih mreža svijet postao kao na dlanu. Ljudi vide puno više. Puno je i filtriranih fotki, filtriranih iskustava, vrhunski estetski dotjeranih reelsa i ljudi sada traže tu neku bajku, žele taj isti san za sebe. Prije je bilo važno samo da strpaš stvari u torbu i otisneš se u svijet u nadi da će te dočekati pustolovina. Nekad su se i negativne pustolovine znale prepričavati tako da se društvo dobro nasmije. Danas sve mora biti "kao na onom profilu". Teže je doseći taj nivo. Zato sam osobno uvijek dizao storije bez friziranja, prikazivao sve onako kako sam i doživio, kako je doista bilo na terenu i to je razlog zašto su moji putnici zadovoljni ponuđenim programom. Znaju što mogu očekivati.
Što ste preferirali nekad, a što sad?
ANDREA: Kad sam bila mlađa, bilo mi je u redu manje potrošiti na smještaj. To je sezalo od spavanja u autu u Grand Canyonu do "couch surfinga", a onda taj novac uložiti u doživljaj. Sve prema onome: "Sve je lako kad si mlad". No, nakon brojnih sati provedenih po aerodromima, lošim ili nikakvim smještajima, sada sam sklonija ugodnom boravku. Čovjek se mora dobro odmoriti da bi mogao izdržati cijeli dan u istraživanju neke destinacije. To ne znači da sad visim samo po skupim hotelima, ali svakako se omjer promijenio u korist njih. No, ona znatiželja da istražim novu kulturu, hranu i destinaciju je ostala ista.
KRISTIJAN: I dalje sam, kao i nekad, prilagodljiv po pitanju smještaja, premda je točno ovo što Andrea kaže. I ja sam počeo češće odsjedati u hotelima. Isto tako, više ne stopiram, manje koristim lokalne buseve ili vlakove, a uglavnom se oslanjam na rent-a-car. No, sve to ima i praktične razloge. Naš se posao dosta razgranao, moramo svugdje vući ured i skupu opremu, a ima tu i radnih sati koje treba utrošiti da se odrade brojne stvari. To je svakako lakše ako si u hotelskoj sobi, a ne u hostelu ili kod nekog doma. Ipak, kad putujem sam, moram priznati da se znam malo vratiti "korijenima". Odsjedati u jurtama, jahati konje, isključiti se...
Kojim kriterijima se vodite kad birate odredište?
KRISTIJAN: Prijašnjih godina su bili da odem u zemlju u kojoj još nisam bio jer mi je san proputovati sve države svijeta. No, kad bismo to maknuli sa strane, uvijek radije biram odlazak u džunglu, pustinju i među neka plemena nego u urbane sredine. Volim i gradove, ali prednost dajem pustinji. Čak ni rajske plaže mi više nisu tako napete. Kad ih prvi put vidiš, padneš u nesvijest, a stoti put se počnu stapati jedna s drugom. Iskustva izvan zone komfora pamtiš cijeli život i ja uvijek osjetim da sam time dobio puno više.
ANDREA: Ja nisam krenula s idejom o obilasku svih država svijeta. No, kako su se granice doživljaja pomicale - od, primjerice, pristojnih road tripova po SAD-u i pomalo pustolovnih stvari po Južnoj Americi, do lude vožnje na vlaku u Mauritaniji, pa preko Irana i Socotre - naravno da ti apetiti porastu. Želiš gurati priču sve dalje, tako da sam i ja uspjela doći na nekih stotinjak država svijeta. No, ja to radim u svom ritmu. Privlače me lijepe ljudske priče, zanimljivi narodni običaji, dobra vibra i dobra kuhinja. Imam zadršku prema opasnim zemljama, ali nisam im definitivno rekla "ne". Uostalom, bila sam u dvije koje slove za vrlo opasne - Afganistan i Venezuela - i bilo mi je odlično.
Kakva su vam iskustva iz tih zemalja?
ANDREA: Venezuelu nisam doživjela s te strane, što ne znači da život u glavnom gradu Caracasu nije opasan. Vjerujem da baš i ne mogu tamo solo šetati. No, mi smo išli organiziranom rutom. Odmah smo produžili do nacionalnog parka Canaima, do prekrasnih Angelovih slapova, pa farme s anakondama, predivnih plaža. Moje iskustvo je bilo kao bajka, jedno od najljepših putovanja, što, naravno, ne odražava venezuelansku stvarnost. Što se Afganistana tiče, bilo je lijepo, ali opet, drugačija je perspektiva mene kao žene. Ne smeta mi što moram pokriti kosu, a Kristijan ne. Dođeš u njihovu zemlju i prihvatiš običaje. Problem je to što sam u svakom trenutku bila svjesna da sam u Afganistanu koji je posve pod kontrolom talibana. Imala sam sreće da sam mogla doći do Nacionalnog parka Band-e Amir, jer već iduće godine, kad je bio samo Kristijan, ženama je pristup bio zabranjen. Zemlja je predivna, ljudi su divni, prirodne ljepote neosporne. Ima svoj šarm, ali neke stvari nisu naklonjene ženama i ne mogu zatvarati oči pred time.
Kojim destinacijama se uvijek rado vraćate?
KRISTIJAN: Tajland mi je prva ljubav, drugi dom. Tamo sam se zaljubio u putovanja do daske, prvi put proveo nekoliko mjeseci daleko od doma i doživio pustolovina koliko dotad nikad nisam. Venezuela me prije svega osvojila ljudima, radošću i nevjerojatno lijepom prirodom. Afganistanu sam se vratio čak četiri puta, iako sam još nakon prvog boravka mislio da neću tako skoro opet doći. No, ta me zemlja stalno vuče k sebi, to je neka čudna mistična priča. Afganistan nije onakav kako ga prikazuju zapadni mediji: ima toliko prirodne ljepote i ljepote u ljudskim dušama, ali i mnogo boli.
ANDREA: Volim mjesta na kojima se mogu resetirati i vratiti sebi. Prelijepo mi je bilo na Socotri, a Mauritanija je bila brutalno dobra. Uz onaj sada već legendarni put vlakom, tu je i predivna pustinja. Nikad nisam vidjela toliko zvijezda na nebu. Organizirali su nam i divno tradicionalno vjenčanje. Dubok trag mi je ostavilo i putovanje Srednjom Amerikom, taman u vrijeme covida. Bila sam vrlo emotivna i osjećala kako mnoge stvari - pa i slobodu - uzimamo zdravo za gotovo. Radovala sam se što ipak mogu putovati, a Meksiko i Gvatemala su mi bili nevjerojatno iskustvo.
Koja vas destinacija neodoljivo privlači, a nikako da dođe na red?
ANDREA: Etiopija.
KRISTIJAN: Sve sam ih obišao.
Koja je po vama precijenjena, a koja podcijenjena destinacija?
ANDREA: Podcijenjena otok Socotra u Jemenu, jer je kao neki drugi planet, a precijenjena Barbados. Očekivala sam više.
KRISTIJAN: Podcijenjena Pakistan, a za moj ukus su precijenjeni neki karipski otoci - Sveti Vincent, Sveti Kristofor i Nevis.
Koje sve destinacije planirate posjetiti do kraja ove godine i koliko je to ukupno posjećenih zemalja?
ANDREA: Sigurno ću i zbog posla opet vidjeti Tajland i Meksiko. Nadam se i barem dvije zemlje koje ni Kristijan još nije vidio, a zanimljive su mi. Dosad sam proputovala više od 100 država svijeta.
KRISTIJAN: Meni su preostale još samo tri države da zatvorim putovanje oko svijeta. Odnosno, posjetit ću svih 197 zemalja. Ove godine namjeravam posjetiti još te tri države, a koje - neka ostane tajna. Sasvim sigurno ću u Afganistan, plus sve ono što imamo u programima Nomadik Travela.
Dijelite li isti ukus kad je riječ o putovanjima?
ANDREA: Kad smo tek krenuli na putovanja, zajedno smo birali destinacije i lako se složili oko svega. Slični smo u mnogočemu. S vremenom se iskristaliziralo da je Kristijan više okrenut adrenalinskim pustolovinama, da voli malo držati i glavu u torbi. Nema te destinacije koja bi ga odvratila. Voli pomicati granice i nikad mu nije teško ispenjati brdo, baciti se među morske lavove. Ja sam više u emotivnom iskustvu. Volim zaplesati s ljudima, znaju me do suza ganuti neke priče, istražujući države istražujem i sebe. Putujem otvorena srca, nastojim sve osjetiti, iskusiti, prevladati svaku predrasudu i prepreku. No, i dalje smo više slični nego različiti. Oboje volimo finu hranu, dobru zabavu, ljude, pustolovinu...
Slažete li se s tvrdnjom da je zajedničko putovanje test neke veze ili prijateljstva?
KRISTIJAN: Apsolutno. Putovanje je samo po sebi izlazak iz zone komfora. Uz to ste upućeni na tu osobu sve vrijeme, ne možete se povući doma ili makar u svoju sobu. Ako ljudi nisu slični ili nemaju slične želje i ciljeve, može doći do natezanja oko toga što ćete raditi na odredištu. Gdje ćete jesti, koliko ćete potrošiti, hoćete li uopće potrošiti, kako ćete putovati, zabavljati se... Sve vas to može izbaciti iz takta ako niste kompatibilni. Ja sam imao jedno nezgodno iskustvo na jednom od svojih road tripova po SAD-u kad sam putovao s prijateljem, koji je bio totalno drugačiji od mene. Imali smo barem pet ozbiljnih svađa putem, stalno sam morao paziti da mu ugodim. Nismo više zajedno putovali.
Sjećate li se koje je bilo prvo vaše zajedničko putovanje?
ANDREA: U Budimpeštu na nekoliko dana. Baš nam je bilo super.
Koliko dana godišnje u prosjeku provedete na putu?
ANDREA: Ja tek trećinu onoga koliko je Kristijan putovao, a unatrag nekoliko godina znao je i po 300 dana godišnje. Sada se polako vraćamo na početak, na recimo 100 dana u godini, jer je Kristijan skoro dovršio svoje putovanje oko svijeta.
Kako se borite protiv umora, jet laga...?
KRISTIJAN: Baš sam lani osjetio kako sam se već jako umorio. Bilo je dana kad bih se probudio i nisam znao u kojem sam hotelu, gradu, vremenskoj zoni... Akumulirao se umor, a problem s neprospavanim noćima je to što ih ne možete nadoknaditi, sve se pohranjuje u tijelu. Promjena vremenskih zona ubija, neprekidan osjećaj jet laga je takav da si stalno kao u nekom balonu. No, sad sam se malo zaustavio. Idem s Andreom na trening i jedem zdravije pa sam se oporavio i uskoro ću biti spreman za nove destinacije.
Koje vam je bilo najneugodnije iskustvo na putovanju?
ANDREA: Sva moja neugodna iskustva su vezana za komarce i stjenice zbog kojih sam znala i u bolnici završiti. Lokacije su džungle Južne Amerike, a jednom mi se i oko upalilo u Africi. Nisam imala neugodnih iskustava s ljudima.
KRISTIJAN: Jedino što me na putovanjima znalo odbiti do te mjere da sam i na storyjima rekao da se tamo više neću vratiti su korupcija i pokušaj da me netko prevesla. To se znalo događati u nekim južnoameričkim i afričkim državama. Nikad više ne bih išao u Senegal zbog goleme korupcije i maltretiranja na granici. No, ja se razljutim, pa zaboravim. Ne vučem takve stvari za sobom.
Kad i kako ste se zaljubili u putovanja?
KRISTIJAN: Još sam kao klinac putovao s roditeljima, to je svaki put bio praznik. Prava priča je krenula kad sam s bratom otišao na nekoliko dana u Istanbul i potom na par mjeseci u Jugoistočnu Aziju. Više nije bilo povratka.
ANDREA: Ja sam vrlo rano, još kao osnovnoškolka, krenula putovati po Europi, Americi, Australiji, Aziji... Pjevala sam u zboru Zvjezdice i zaljubila se u putovanja i prije nego što sam upoznala Kristijana. A s njim je to postao dvostruko veći užitak.
Imate li najdraža mjesta u našoj zemlji, što bismo mogli promijeniti da budemo još privlačnija destinacija?
KRISTIJAN: Najviše volim doći u Dalmaciju, osobito Šibenik kojeg volim otkako sam bio klinac. Odnedavno su mi Split i Trogir drage destinacije. Plitvice su također pravi doživljaj. Mislim da smo već nekoliko godina privlačna destinacija, osobito Jadran. Ljudi nas posjećuju i zbog Dubrovnika gdje se snimala "Igra prijestolja", dolazile su nam i holivudske zvijezde. Ipak, mislim da bismo trebali početi više gledati na kvalitetu doživljaja, a manje na to da nakrcamo što više ljudi na što manje kvadrata. Doći ćemo do pucanja, što se već događa na nekim drugim destinacijama, jer sve što je lijepo prestane biti lijepo kad vas gura tisuće turista kamo god se okrenete. Svakako bih išao na to da se ne pretrpavamo, time ćemo postati atraktivniji.
Smatrate li da nekad na putovanjima provodite previše vremena snimajući videa i fotografije s mobitelom i dronom?
ANDREA: Ja na putovanjima i ne snimam toliko, ponese me mjesto i uživam u trenutku. Mislim da imam zdravo izgrađen omjer uživanja na određenoj destinaciji i snimanja zbog sebe i svojih platformi. Ne žalim ni za čime, ovo je put koji sam odabrala. Tehnologija mi je svakako pomogla da razvijem biznis, zašto bih žalila zbog nje? Ono što ljudi često ne razumiju, a nama milenijalcima je to itekako jasno - ne vlada tehnologija nama, nego mi njome. Koristiš je da bi odradio neki posao, ali je možeš slobodno i isključiti, nitko ti ništa neće napraviti. Izlažeš se u onoj mjeri u kojoj želiš. Ako živiš normalno, a ne dvolično, nema razloga da te razvlače po medijima.
KRISTIJAN: Meni je posve normalno uključiti mobitel i nešto snimati. Stvorio sam naviku da ga nosim ispred sebe, u razini prsa, i da sve vidim i doživim kao da i nije uključen, a pritom i snimam. Što se tiče snimanja dronom, fotićem, kamerom... Ja to obožavam! Sretan sam unaprijed što ću napraviti dobar materijal. Ali, ne bih htio da sad ljudi misle da ne radim ništa drugo kad sam na nekoj destinaciji. Pisao sam o tome i na svojim platformama. Dan traje 24 sata, sasvim sigurno mobitel ne snima svo to vrijeme. Samo kad procijenim da je nešto vrijedno snimanja. Svakako si priuštim i trenutke da u miru gledam u neki vodopad, zalazak sunca ili vulkan u daljini.
Šminka Mirela Vulić za JL Style
Stilistica Slađana Divjak
Snimljeno u zrakoplovu Croatia Airlinesa, Zračna luka Franjo Tuđman, Zagreb