Marco sa prijateljicom Lamiom nakon završetka festivala.

 PRIVATNA ARHIVA
Putopis

Marco Cuccurin: "Povratak je bio kaotičan i pomalo strašan, 36 sati smo putovali iz Bjelorusije, ali sam shvatio nešto važno"

Influencer nam je prepričao svoju avanturu u koju se zaputio s dugogodišnjom prijateljicom, punu neočekivanih izazova i iznenađujućih otkrića na putu do Bjelorusije i natrag.

Influencer nam je prepričao svoju avanturu u koju se zaputio s dugogodišnjom prijateljicom, punu neočekivanih izazova i iznenađujućih otkrića na putu do Bjelorusije i natrag.

Da mi je netko rekao da će me moj avanturistički duh jednoga dana odvesti u Bjelorusiju, pomislio bih da je lud. Ali život piše neočekivane priče, pa smo se tako moja najbolja prijateljica Lamia, njezina majka i ja, zaputili u avanturu života.

Lamia se, naime, prijavila na veliki bjeloruski festival, Slavianski bazaar, koje se održava u malom gradu Vitebsku. Osim što smo najbolji prijatelji, Lamia i ja smo kolege, ali čim završi radno vrijeme, tu smo jedno za drugo kroz sve naše ambicije, umjetnička izražavanja i životne puteve. Ona je čitav život u pjevačkim vodama pa je ovo natjecanje za nju bio golemi korak, a ja sam bio tu da joj pomognem najviše što mogu. Brinuo sam o kompletnom artističkom dijelu nastupa, od stajlinga do make-upa, i odigrao ulogu mini social media managera. Moram priznati da sam se baš posvetio svakom svom zadatku, baš kao što Mia to radi za mene na cijelom mom umjetničkom putu, kroz sve moje faza rasta posljednjih godina.

image

Marco je za Miu osmislio styling i šminku i na to je posebno ponosan.

PRIVATNA ARHIVA

Slavianski bazar jedan je od najvećih europskih glazbenih festivala, a moja očekivanja nisu bila baš pozitivna s obzirom na to da su mjere predostrožnosti zaista jake i rigorozne zbog trenutne osjetljive političke situacije. Moram priznati i da je u meni postojala doza straha, ali prevladalo je prijateljstvo i potreba da budem podrška svojoj prijateljici. Sada mi definitivno nije žao što sam išao. Putovanje je započelo tako da smo iz Zagreba smo letjeli za Beč, iz Beča za Litvu pa onda autobusom do Bjelorusije.

Litva nam je potpuno spontano došla kao usputna stanica. Igrom slučaja su nam se odgodile rezervacije autobusa za nastavak putovanja pa sam tek tako odlučio da ćemo maksimalno iskoristiti tu okolnost i uživati u nastaloj situaciji. Moram priznati da sam time iznenadio i samog sebe. Rezervirao sam hotel i pronašao restoran gdje ćemo ručati i uživati u specijalitetima Litve. Iako je izuzetno skupa zemlja, oduševila me čistoća i prekrasne zelene površine.

Idući dan, slijedio je polazak za Bjelorusiju i taj je pun bio zaista naporan. Na granici smo proveli pet sati te se dodatno vozili tri sata do glavnog grada Bjelorusije, Minska. Jedan cijeli dan nam je praktički otišao samo na put. Minsk mi je srušio apsolutno sve predrasude. Sa sobom sam spakirao široku odjeću i odlučio da se neću šminkati niti na bilo koji način plijeniti pažnju na ulici kako bih se uklopio među lokalne stanovnike. Ali, dočekalo me potpuno iznenađenje. U Minsku mladi ljudi boje kosu u 1001 boju, svi izražavaju svoj stil i imaju svoju slobodu. U tom trenutku sam zaista prodisao i bio oduševljen onime što vidim. Znao sam da ću se u toj zemlji dobro osjećati.

image

Koliko god se bojao odlaska u Bjelorusiju, toliko je dolaskom u zemlju osjetio mir.

PRIVATNA ARHIVA

Grad je miran, tih, sve je nekoj zavidnoj kulturnoj razini. Pretpostavio sam da to glasan narod poput nas još više zamjećuje. Ono što je zanimljivo je da se tamošnji ljudi ne služe dobro engleskim jezikom. Koristili smo hrvatski, ruke i noge i dolazili do zajedničkog jezika. Producentica festivala objasnila nam je kako djeca u školi uče engleski, ali jednostavno ne postoji toliki interes za znanjem istog. Djecu uče kako će u Bjelorusiji stvoriti svoj obećani život i da neće imati potrebu odlaziti iz zemlje pa im samim time strani jezik nije potreban.

Slavianski bazar me potpuno oduševio. Festival je organiziran na zaista zavidnoj razini. Cijeli grad tih sedam dana diše sve što je u znaku festivala. To nije samo pjevačko natjecanje. Na natjecanju sudjeluju i djeca i odrasli, i plesači, glumci. Traje sedam dana i okuplja sve umjetnike na jedno mjesto. Nevjerojatno mi je koliko je festival velik, a koliko većina ljudi u našem dijelu Europe vjerojatno još za njega nije ni čulo.

image
PRIVATNA ARHIVA

Kada nismo bili na festivalu najviše smo zapravo odmarali. Lamia se svakako morala odmoriti kako treba pošto je tempo samog natjecanja bio stvarno intenzivan. Svakodnevne probe, produkcijski zahtjevi i vokalna priprema - sve je to moralo savršeno funkcionirati da se nastup odradi kako treba. Mislim da sam svoj dio posla zaista odradio na zavidnoj razini što se tiče cijelog umjetničkog dojma. Bez lažne skromnosti, smatram da je Lamia zaista bila najljepša na natjecanju. Ne vidim se, doduše, u budućnosti u takvoj ulozi, mislim da ću taj dio svoje kreative sačuvati sa sebe i svoje najbliže, ovisno o prigodi.

image
PRIVATNA ARHIVA

Nakon završetka festivala, tek je uslijedila prava avantura. Povratak kući započeo je apsolutno kaotično. Naime, krenuli smo u ponedjeljak u 12 sati iz Vitebska, a u Minsku - glavnom gradu, smo u 17 sati trebali sjesti na na autobus i krenuti prema Litvi. Međutim, umjesto u pet popodne, autobus je krenuo tek u 21 sat navečer, zbog goleme gužve na granici. Oko ponoći smo tek bili na granici, a ispred nas je bilo čak šest autobusa. Situacija nas je dovela do toga da smo morali prenoćiti u autobusu i tu smo dočekali zoru, a u jednom trenutku nam je bilo i strahovito hladno pa smo zaustavljali autobus da posegnemo za toplijom odjećom u prtljazi. Ja nisam mogao uopće spavati. Tijekom stajanja na granici, u autobus je povremeno ulazio policajac i kontrolirao situaciju, odnosno provjeravao je li netko slučajno možda ušao protuzakonito u autobus ili pokušava protuzakonito prijeći granicu.

image

Marco sa prijateljicom Lamiom nakon završetka festivala.

PRIVATNA ARHIVA

Prije samog prelaska, prošli smo pravu malu torturu s kompletnim pregledom dokumenata, koja je bila izuzetno intenzivna. Od skeniranja lica, do skeniranja kofera, provjere kompletnih dokumenata nekoliko puta... Pravi mali kaos u kojem smo se dobro snašli. U Litvi smo bili tek u utorak u 12 sati, što znači da smo prošli punih 24 sata puta i nespavanja. Nakon silnih komplikacija i konačnog leta iz Litve, stigli smo u Zagreb.

Ukupno 36 sati povratka iz Bjelorusije, moram priznati, skoro je ubilo dojmove fantastičnog iskustva s festivala. Ipak, kao i uvijek, gledam na pozitivnu stranu, i sada sam sigurno bogatiji za jedno golemo iskustvo, a prije svega iznimno sretan na svim uspomenama koje ću zauvijek imati sa svojom najboljom prijateljicom.

image

Marco je stigao sa predrasudama, ali ga je Minsk oduševio svojom razlikošću i slobodom.

PRIVATNA ARHIVA
Linker
13. studeni 2024 22:04