Olja Vori je u Parizu živjela od 2013. do 2016. godine sa svojim suprugom Igorom Vorijem i njihove dvoje djece, sinom Petrom i kćeri Nikom, a i danas mu se rado vraća iz godine u godinu, posebno u božićno vrijeme.
S obzirom na to da smo tri godine živjeli u Parizu, osjetili smo čar Božića i svih njegovih godišnjih doba, a ovo nam je treća godina zaredom da smo ga posjetili u božićno vrijeme. Ideja je bila da idemo u sastavu mame i kćeri, tako da sam išla sa svoje dvije prijateljice Issom i Tinom, njihovim kćerima tinejdžericama te mojom kćeri Nikom. Otišle smo na jedan produženi vikend i bilo nam je jako zabavno i opušteno. Sve smo u Parizu bile ranije pa nismo osjećale pritisak zbog obilaženja znamenitosti nego smo jedna drugoj ispunjavale želje. Pariz je toliko čaroban i predivan da, kada dođete za blagdane, imate osjećaj kao da ste u nekom snu. Ne zovu ga bezveze gradom svjetla, a sada je i više od toga - prigodno okićen, a ja volim tu razigranost.
Obavezno posjetiti
Grand Palais i klizanje u njegovu muzejskom kompleksu, koje je zamišljeno kao disko klizanje i osmišljeno je upravo za razdoblje Adventa. Odvija se pod zatvorenom staklenom kupolom, a klizala sam i ja i to mi je jedan od najljepših osjećaja. Posebno me se dojmilo što smo Pariz posjetili za vrijeme otvaranja obnovljene crkve Notre Dame. Bila je gužva jer su stigli mnogi svjetski visoki dužnosnici, ali je bilo čarobno jer mi je to jedno od najdražih mjesta. Kad god imam priliku, uđem i zapalim svijeću. Svima bih preporučila i da posjete Disneyland koji sam ja posjetila 2022. za Novu godinu i to je stvarno magija kojoj se odrasli vesele više nego djeca jer kada vam usred dana pada snijeg, a nema oblaka onda to je stvarno nešto posebno. U Parizu su zanimljive i katakombe koje se nalaze ispod grada, a za koje puno ljudi ni ne zna da postoje. Uživale smo u šetnjama, kupovini, u posjetu muzeju Louvre u kojem smo htjele vidjeti kip božice Nike po kojoj je moja kći dobila ime.
Suveniri i trgovine
Uspomene su ono najvrednije što nosimo, čak ni fotografije toliko, koliko same uspomene. Obavezna stanica je jedino bila trgovina sportskog kluba Paris Saint-Germain u kojem uvijek moram nešto kupiti sinu, pošto je to klub za koji je igrao i njegov tata pa je to nezaobilazno. Pariški advent je svake godine drugačiji, a posebno su zanimljiva uređenja velikih modnih kuća, njihovih izloga i pročelja trgovina. To su uglavnom interaktivne dekoracije i turisti ih masovno posjećuju. Jedna od popularnijih je robna kuća Galeria Lafayette poznata po maštovitim božićnim drvcima, a svake godine pripreme nešto drugačije i nešto novo. Tu su i druge robne kuće - Printemps Haussmann i moja najdraža Le Bon Marché, koja je jedna od najstarijih i s puno manje turista. Ove me godine na Platz Vendômeu oduševio veliki vrtuljak koji je postavio Louis Vuitton. Vožnje su bile besplatne pa su se veselila djeca i odrasli.
Delicije
Imam svoje francuske specijalitete koje volim i ne moram zbog toga ići na advent, ali uživale smo u croque monsieuru - francuskom tostu zapečenom sa sirom, quicheu, gigantskim kroasanima i naravno u makronima. Posjetili smo jednu njihovu tradicionalnu pekarnicu koja nije toliko razvikana, a specijalitet su joj torte od bjelanjaka i proizvodi od dizanog tijesta. To sam djeci kupovala dok smo tamo živjeli, na putu do škole i vrtića.
Cijene
U samoposlužnim trgovinama s namirnicama cijene se ne razlikuju puno od hrvatskih, ali recimo na adventu je sve poskupilo. Za vožnju na panoramskom kotaču morate izdvojiti 15 eura po osobi što me jako iznenadilo. Kada smo mi tamo živjeli cijena je bila pet eura, djeca i ja smo se obožavali voziti.
Parižani kao domaćini
U centru grada rijetko kada može sresti pravog Parižana jer oni izbjegavaju gužve i popularne turističke lokacije. Mi smo bili smješteni u 16. arondismanu, a živjeli smo u 15. To su kvartovi koji jesu u centru, ali turisti u njih manje zalaze. Parižani su inače jako dragi i ljubazni, ne izbjegavaju pričati engleski jezik i nikada se nisam susrela s nekom preprekom u komunikaciji.
Dobro je znati
Morate se pripremiti na velike gužve, imati strpljenja, a veće robne kuće dobro je posjetiti u jutarnjim satima kako biste ih mogli obići u miru jer već u 11 sati nastaje gužva. Treba se opustiti i uživati, sve drugo je prekrasno. Ako živite tamo, isključivo možete funkcionirati u arondismanu u kojem živite, osobito ako imate djecu koju idu u školu, jer je sve drugo nemoguće zbog gužvi i velikih udaljenosti. Ali zato se svake godine vraćamo, imamo puno prijatelja, sin je tamo završio francusku školu pa želimo ostati povezani s njihovim jezikom i kulturom - ne samo s gradom, već Francuskom općenito. Lijepo se vratiti u bilo koje doba godine, makar na tjedan ili dva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....