Zbog prva dva putopisna serijala "Stani u Lici" i "Stani v Zagorju" autorice i redateljice Andreje Buča poželjeli smo se tamo vratiti, proći istim putevima i detaljno utvrditi gradivo. No, njezin treći projekt od osam dokumentarno-putopisnih epizoda "Stani na otoku" - čije prikazivanje počinje 19. rujna na prvom programu HTV-a - opasno podiže letvicu. Ovaj put izabrala je najudaljenija otočna odredišta (na potezu od Suska do Palagruže) zbog čega ćemo copy-paste planove teže provesti u djelo.
"Privukli su me otoci oko kojih se trebaš pomučiti. Primjerice, da biste s Lastova došli na Mljet trebaju vam tri trajekta: od Lastova do Korčule, pa onda od Korčule do Pelješca, odakle treći isplovljava za Sobru na Mljetu", kaže.
Jadran je nekada bio vrlo opasno mjesto. Ljudi na škojima nasred mora morali su iznaći način kako opstati - to je, ukratko, pripovjedna nit koja povezuje epizode. Svaka ima specifičnu ‘udicu‘ na koju će se gledatelji uhvatiti i uživjeti u simbiozu škoja i otočana bez cifranja. Kad pogledamo njihove priče, shvatit ćemo da našem ljetnom, prazničnom viđenju tamošnje svakodnevice treba apdejt.
"Komižani su, primjerice, veslali 42 milje do Palagruže, u lov na srdelu. To je toliko daleko da vam u brzom gliseru trebaju dva sata, a falkušom na jedro plovite 7-8 sati. Sad zamislite koliko ćete veslati do te hridi koja je bliža talijanskoj obali? Spavali su danima na žalu, a onda mrtvi umorni, s tonama srdele, veslali nazad kući. Bili bi sretni ako ih putem ne presretnu gusari i prodaju u roblje jer su bili na glasu kao vrsni veslači. Život na otocima nekada je bio toliko surov da to suvremen čovjek ne može pojmiti", priča redateljica koja je svoj detaljno ispisan scenarij spakirala u kofer gdje ostao svih 40 dana rada na terenu.
Zašto? Zato što život koji se događa na snimanju nije zapisan u scenariju. Za kvalitetan materijal nekad se treba prepustiti, pronaći balans između spontanosti i situacija ‘morati‘. Tako bi se, ukratko, mogao sažeti specifičan putopisni ‘Buča izričaj‘.
Njezini autentični, katkad osebujni protagonisti posebna su priča. Kako ih pronalazi? Tko joj je istraživač, pitamo je imajući na umu slične projekte BBC-ja ili History Channela?
"Kako to dobro zvuči - imati istraživača! Ali ne, protagoniste pronalazim sama, zapravo to nije klasično istraživanje nego zovem ljude, a fala bogu, znam mnoge. Oni znaju neke druge ljude i tako se profiltriraju živopisni, čudesni karakteri", otkriva autorica dodajući da su joj u novom serijalu, kojim HTV otvara jesensku shemu, insajderi bili odlučujući adut.
"Nazovem Krešu. Kažem mu molim te pričaj mi o Lastovu jer ne mogu otići na pregled terena, predaleko mi je, zima je, vozni red je ajme meni. I onda mi moj prijatelj koji je na Lastovu osmislio zanimljivu turističku priču, sve ispriča", tumači redateljica otkrivajući pritom spojler.
Kaže da u epizodi posvećenu tom otoku treba obratiti pozornost na protagoniste Brunu i Patrika. Kad su nju oduševili - nakon svega što je prošla, to nije easy job - preporuka ima težinu.
Na upit kako se snalazi kad sve krene nizbrdo, otkrila je: "Drugi dan terena, nalazimo se na Dugom Otoku i prema rasporedu snimamo Tovareću Mužiku na Tanjuriću, otočiću nasred mora do kojeg nas trebaju prevesti tri broda. Imamo veliku ekipu, puno je opreme, ali sve smo posložiti. I uoči polaska izbije požar u mjestu Žman. Polovica Tovareće Mužike ujedno su članovi DVD-a, njih zove dužnost, a nama propada snimanje. I što možeš osim sjesti, čekati, nadati se da će ugasiti požar i iz vatrogasnih uskočiti u Tovareća odijela, da ćemo ipak isploviti na Tanjurić, snimiti spektakularne snimke. I jesmo", govori autorica kojoj je osim izvanrednih situacija problem zadavalo nesmiljeno Sunce.
"Kako na terenu nismo znali što je hlad, moj vitiligo bio je sve bjelji, a lice crvenije. Spasio me je Heliocere. Preparat zaista čuva kožu od UV zračenja", kaže.
Umor joj bio drugi najveći izazov, a tu nema pomoći. Snimati se mora, dodaje.
"Uvijek nosim litre vode jer mogu bez hrane cijeli dan, ali si ne dopuštam dehidraciju. S druge strane, nisam znala što je morska bolest - do jedrenja na Kornatima. Mučnina i vrtoglavica pokosile su me usred snimanja: legla sam, jednostavno nisam mogla ustati. Isto se ponovilo na putu za Palagružu", priča.
Ne treba je ni pitati je li je to snimljeno. Da to nije sama inicirala, njena ekipa, posebno snimatelj i prijatelj Milan Latković teško da bi zanemarili ‘ekskluzivu‘. S njim se izmjenjivao snimatelj Marjan Živić, dok je za zvuk bio zadužen tonski snimatelj Niko Gulam. Ona je, pak, bila vozačica, voditeljica snimanja, autorica i redateljica. Kad više nije imala snage voziti (shvatila je da ipak ne može sve sama) matična kuća poslala im je vozača.
"Radilo se izvan svih zona komfora, bilo je tako da odgrizeš nokte do lakta", kaže. Golem posao čekao ju je i u Zagrebu, u montaži. Silni sati snimljenog materijala prošli su kroz "sito" montažerki Ane Štulina i Lee Mileta, Iva Blašković kolorirala je sliku, dok je zvuk miksao Robert Stanić.
"Kako nam je bilo? To shvatiš tek kad se poslože dojmovi jer na terenu nemaš vremena istinski proživjeti ljepotu trenutka. Dojmovi se slažu tek pregledavanjem snimljenog materijala. Tada shvatiš koliko je bilo sjajno. Jer, pogled koji puca s Palagruže emocionalna eksplozija. Svi bi trebali tamo doploviti, barem jednom. Posada svjetionika čini ukupan dojam: uvijek su ljudi razlog zbog kojih se zaljubimo u neki ambijent. Ali, ta hrid je sama po sebi zaista impresivna. Taj prizor nosiš cijeli život. Prepričavaš ga, inspiriraš druge. I mene je netko inspirirao", zaključuje redateljica.
Tips&Tricks
Najbolja plaža: Volim visoke stijene i skakanje u more pa je moj izbor okolica Odisejeve špilje na Mljetu.
Najbolji zalazak Sunca: Svjetionik Tajer na Sestricama i Palagruža. Na Palagruži je bio i najljepši izlazak Sunca, ikada. Tu tišinu ne možeš pretočiti u riječi.
Najbolja hladovina: Snima se po Suncu, zbog boljeg svjetla. Prokletstvo posla.
Najljepše spavanje: U Komiži, u sobi s pogledom na Biševo.