KNJIGA
Moram priznati, od "male koja je pročitala sve živo prije 15. godine" pretvorila sam se u "onu koja gleda u ekrane". Zadnja knjiga koju sam pročitala nije me oborila s nogu pa ću posegnuti u ne tako davnu prošlost: Nora Verde, "Moja dota". Posudila sam knjigu od šogorice, koja ju je posudila u knjižnici, i sjela u vremeplov.
Toliko toplih uspomena je ovo štivo probudilo u meni, kao da je dobar dio mojeg djetinjstva ležao sa mnom na kušinu, na kojem sam čitala tu knjigu prije spavanja. Već sama naslovnica je parafraza jedne moje slike s babom. Naravno da Nora i ja nismo imale iste doživljaje, ali ti flashbackovi jednog ženskog odrastanja s babom u ruralnoj sredini u Dalmaciji, ta dota (miraz) koju nepogrešivo, odgojem, stave u naš životni kofer - baš me se dojmilo. Od srca preporučujem.
GLAZBA
Dan mi počinje zvukom i završava isto tako. Sve radim uz soundtrack. Ovih dana sam na 10 strana, pašu mi pjesme s jakim ugođajem, nježnom emocijom, umirujuće i s dozom melankolije kao što su ‘Never My Love‘ benda The Association, ‘Dream for Dreaming‘ Patricka Watsona i ‘Precious Sight‘ Richarda Hawleyja.
I onda za razmrdati se neke nenaporne blesavoće poput ‘K-Town‘ Grace Mckagan & Eagles of Death Metal, ‘Feet‘ Fat White Familyja i ‘White Wedding‘ Billyja Idola u obradi benda Queens Of The Stone Age.
FILM
Friško sam pogledala "Licorice Pizza", jedan "mali" film Paula Thomasa Andersona. Poput vina je koje je toliko pitko da misliš da ne piješ alkohol, ali ti poslije na fin i pozitivan način oboji večer. Baš jučer sam s prijateljem razgovarala o njemu i oboje smo oduševljeni lakoćom kojom nam je ušao pod kožu.
To je pitak i ugodan film o dva odrastanja i dva životna puta koja se isprepliću i koja se na kraju nađu u zagrljaju. Malo, suptilno, a fascinantno. Već neko vrijeme ne vjerujem u ljubav žustro i uporno kao prije, ali ovaj film je malo povukao to raspoloženje u plus stranu dva posvađana pola. Na sreću.