U Jesenicama, skrivenim u maslinicima između Splita i Omiša, stoji kućica koja na prvi pogled djeluje skromno, a zapravo u sebi nosi jednu od najljepših priča o obitelji, zajedništvu i dizajnu. Dragana i Zvonimir Kujundžić, oboje 45-godišnjaci, naslijedili su 2019. godine roh-bau građevinu od Draganina oca – betonsku konstrukciju bez završnih radova, okruženu neuređenim terenom. Danas, na istom mjestu, blista "Dry Creek guest house", mala mediteranska oaza u kojoj sve odiše jednostavnošću, prirodnim materijalima i toplinom.
- Nismo htjeli "luksuz", nego dom koji će imati dušu i biti u skladu s prirodom. A sve što je nastalo, nastalo je uz pomoć naših najbližih – roditelja, djece, braće, sestara, rođaka, prijatelja. Svaka ruka je nešto dodala, svaka ideja se ugradila. I zato ova kuća ima poseban duh, priča Dragana.
- Poanta cijele naše priče bila je jednostavna: nismo imali novca za napraviti nešto "wow". Ali, kako imam tu neku umjetničku crtu u sebi onda sam se zapitao – što uopće znači wow? Još mi odzvanja rečenica mog profesora fotografije, Verzottija: ‘Tko ti kaže da tvoje i moje oko vide isto?‘ Upravo iz te misli rodila se ideja da stvorimo jednu "cozy" kućicu, toplu i posebnu na svoj način. Nismo mogli, niti smo htjeli, parirati vilama koje danas koštaju milijune, nadodaje Zvonimir.
Dvorište kao produžena dnevna soba
Put do kuće vodi uskom cestom, a s privatnog parkirališta ulazi se u dvorište - prostor od stotinjak kvadrata ispred kuće zamišljen je kao produžetak interijera – svojevrsna dnevna soba na otvorenom, s pogledom na more u kojoj se živi podjednako intenzivno kao i unutra.
U sredini dvorišta, koje je popločano betonskim kockama, raste stara maslina, oko koje je izrađena drvena klupa u obliku kvadrata, pa postaje prirodni centar okupljanja. Grane unutar masline ukrašene su kamenjem prstaca nanizanim u viseće dekoracije, koje na vjetru blago zveče i podsjećaju na valove, a ujedno i odiše ručno rađenim detaljima i osobnim pečatom.
Ograda dvorišta u jednom dijelu izvedena je od visokog bambusa, koji stvara prirodnu zelenu barijeru i intimu, a uz donju "meju" i bočnu stranu kuće formirane su gredice s lavandom, ružmarinom, smiljem i ostalim aromatičnim biljem, koje daju taj pravi mediteranski štih i opojni miris. U produžetku dvora prema moru, iza gredice s biljem, na kamene stupove razapet je cijelom dužinom debeli brodski konop – detalj koji prostoru daje rustikalni, ali i pomorski karakter, a služi kao ograda.
U jednom dijelu smješteno je sunčalište s ležaljkama i loungeom, dok se u drugom nalazi jacuzzi. No najposebniji je kutak vanjska kuhinja i blagovaona– središnje mjesto druženja i kuhanja na otvorenom.
Vanjska kuhinja – srce dvorišta
Ono što "Dry Creek" kućicu čini drugačijom od mnogih drugih jest vanjska kuhinja - Zvonimirovih ruku djelo. Osmišljena je kao potpuno funkcionalan prostor za pripremu hrane, ali i mjesto za druženje.
Vanjska kuhinja oblikovana je u formaciji slova "u" i u sebi objedinjuje sve što je potrebno za pripremu jela na otvorenom. Dominira veliki zidani kamin za roštilj, uz koji se smjestio prostor za ploču za kuhanje i praktično raspoređene aparate. Šank, izveden u kombinaciji bijelog kamena plano i mramora, s barskim stolicama od drva i crne željezne konstrukcije, prirodno povezuje kuhinju s ostatkom dvorišta. Dio zida obložen je prirodnom opekom u bijelo-smeđim i narančastim tonovima, što prostoru daje toplinu i priziva moć sirovih materijala.
- Htjeli smo da kuhanje ne bude skriveno mjesto, nego da se sve radi zajedno, u razgovoru i druženju. Nema zatvorenih vrata – sve je otvoreno prema moru, priča Zvonimir.
Tu je i prostrani blagovaonski stol, izliven od betona u željeznoj konstrukciji. Stol je jednostavan, robustan i otporan, a istovremeno elegantan u svojoj sirovosti. Njegova ploča brušena je i premazana tako da podsjeća na kamen, a pozicioniran je tako da se s njega pogled otvara na more i sunčalište. Oko njega stane desetak ljudi, pa je postao nezaobilazno mjesto obiteljskih okupljanja i večernjih druženja s prijateljima.
Ovaj dio dvorišta također ima vanjski zahod i ostavu, koji su decentno i pametno uklopljeni iza kuhinje.
Reciklirano i skriveno – čak i kante za smeće
Velika posebnost ovog doma je to što su većinu namještaja i opreme pronašli, dobili ili reciklirali.
- Od novih stvari imamo samo luster, stol, stolice, zavjese i pločice koje smo našli na sniženju. Sve ostalo je reciklirano – od okvira za slike, vanjskog lustera pronađenih kraj kontejnera do namještaja koji su nam ljudi darovali. To nam je bio izazov, ali i način da prostoru damo osobnost, objašnjava Dragana.
Zvonimir, po struci klesarski tehničar, iskoristio je svoje znanje i iskustvo za postavljanje kamena, pločica i uređenje eksterijera. Svaki detalj nosi njegov rukopis, od zidova do vanjskih staza.
- Ja imam taj svoj "đir", volim raditi rukama i stvarati. To mi je i posao i ljubav, kaže Zvonimir, koji je ujedno predsjednik PD Imbera, voditelj omiške ispostave HGSS-a, te aktivni član moto kluba “Omiški gusar” i kulturno-povijesne udruge “Omiški gusari”.
Posebnu pažnju Zvonimir i Dragana posvetili su i detaljima koji se često zanemaruju. Primjerice – kante za smeće, koje su smještene diskretno iza kuće, pokraj parkinga, u posebno izrađenom boksu od drvenih greda i paleta.
- Nismo htjeli da budu vidljive, jer bi narušile dojam cijelog prostora. Zato smo ih ‘sakrili‘ u malu kućicu, oblikovanu u istom stilu kao i dvorište. Kante za odvojeno prikupljanje otpada imaju svoje mjesto, ali kad dođete na imanje i parkirate se, uopće ih ne vidite, objašnjava Zvonimir.
Taj naizgled mali detalj najbolje govori koliko su vlasnici pazili na sklad i estetiku – ništa nije prepušteno slučaju, a i ono što je nužno (poput kanti) uklopljeno je u skladan, prirodni i reciklirani koncept.
Interijer u znaku kamena, drva i toplih boja
Unutarnjih 38 kvadrata organizirano je funkcionalno i prozračno. Centralno mjesto zauzima blagovaonica s drvenim okruglim stolom i bijelim stolicama, a s lijeve strane je dnevni boravak s kaučem i TV-om. Zid iza televizije obložen je pločicama koje izgledaju poput "istrošenog" drva – topli element koji prostoru daje dubinu, a kroz cijeli apartman se prostiru pločice u imitaciji svijetlog drveta, što dodatno daje toplinu prostoru.
Kuhinja je mala, u obliku slova "L", s dovoljno radne plohe i osnovnim aparatima. Iako kompaktna, izgleda prostrano zahvaljujući svijetlim drvenim frontama i jednim dijelom otvorenim policama. Odmah uz nju nalazi se druga spavaća soba i kupaonica.
U kući su dvije spavaće sobe i prostrano kupatilo, što je idealno za obitelj ili dvije generacije. U jednoj od soba osmišljeno je i malo penjalište za djecu – improvizacija nastala ondje gdje su trebale stajati stepenice za kat. Umjesto da izgubi prostor, obitelj je osmislila detalj koji je djeci postao najdraži kutak.
U interijeru dominiraju neutralne i pastelne nijanse – bijela, bež i svjetlosiva – s akcentima prirodnog drva i kamena. Namještaj je većinom recikliran ili pronađen te dotjeran s ljubavlju i osobnog "štiha".
Ljepota u jednostavnosti i trudu
Dragana i Zvonimir ponosni su na to da su cijeli projekt realizirali u tri godine, od 2020. do 2023., s budžetom od oko 30 tisuća eura.
- Neki bi za taj novac možda uredili samo bazen, ali mi smo s njim napravili sve – i unutra i vani. I što je najbolje – nije sterilno, nije luksuzno, nego je baš naše, kaže Dragana.
Susjedna vila s bazenom, modernim interijerom i s više soba iznajmljuje se za cca 600–700 eura dnevno. Njihova kućica, koja prima četiri osobe, stoji 350 eura na dan.
- Kad pogledamo omjer uloženog i dobivenog, znamo da smo napravili pravi posao. Ali ono što nam je najvažnije jest osjećaj – ovdje svatko tko dođe kaže da je topla, da ima dušu. To se ne može kupiti, dodaje Zvonimir.
Kuća koja je nastala zajedništvom
Najveći doprinos dali su članovi obitelji i prijatelji. Djeca – Bepo (22), Toma (18) i Roko (9) – radila su koliko su mogla, od nošenja cigli do bojenja zidova. Roditelji, braća, sestre, rođaci i prijatelji sudjelovali su u svakoj etapi – od miješanja betona do uređenja dvorišta.
- Htjeli smo da djeca vide kako se kuća ne kupuje, nego stvara. Da se nauče truditi i raditi svojim rukama. A prijatelji i obitelj su nas stalno podsjećali da u ovom poslu nismo sami. To je najveća vrijednost – što smo sve prošli zajedno, smijali se, radili, ponekad i živcirali, ali na kraju stvorili nešto što će ostati generacijama, zaključuje Dragana.
Suština doma
Danas, kada van sezone sjednu za betonski stol u dvorištu, okruženi mirisima ružmarina i lavande, dok se pred njima prostire pogled na more, Kujundžići znaju da su ostvarili san.
Nisu stvorili samo kuću, nego prostor u kojem se ljudi osjećaju dobrodošlo, prostor koji potiče na druženje i povezivanje, i prostor u kojem se u svakom detalju vidi ljubav – od recikliranog namještaja do skrivenih kanti za smeće.
- Na početku nismo imali novaca za nešto luksuzno. Ali sada znamo da je luksuz upravo ovo – kuća koja ima dušu i priču, kaže Zvonimir.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....