Za more kažu da je izvor života, no Šibenčanki Luciji Dešković Ivanović (40) ono je izvor njene umjetnosti. Magistra kiparstva koja sa suprugom i dvije kćeri živi u Biogradu na Moru, gdje u osnovnoj školi predaje likovnu kulturu, izrađuje skulpture žena od komada drveta koje more naplavi na plažu. Kako je interes za ta djela s vremenom postajao sve veći, odlučila je tom segmentu svog likovnog stvaranja dati ime pa je krajem ovog proljeća na Instagramu nastao profil Luce Lantern Art na kojem ljubitelji umjetnosti mogu vidjeti njene dame raznih veličina i obličja. A Lucija koja se još bavi i glazbom te pisanjem, otkriva nam što ju je nadahnulo za te unikatne skulpture te kako izgleda proces nastajanja.

Kako je počela priča s vašim umjetničkim brendom?

- Obožavam se izolirati i šetati sama negdje u prirodi, posebno šumom ili uz more. Volim tu mirnoću i zvukove prirode u kojima se “okupam”, a također volim i promatrati oblike i teksture iz prirode, poput debla drveća ili stijene. Šetajući baš uz more, nailazila bih na jako zanimljive komade naplavljenog drva koji bi me fascinirali i koje sam htjela uobličiti u neku svoju kreaciju. Tako je nastala i prva figura.

Lucija Dešković Ivanović

PRIVATNI ALBUM

Zašto figure žena?

- Jedan specifičan komad naplavine jako me asocirao na dugu kosu koja se vijori. Kako i sama imam dugu kosu te volim u njoj osjetiti vjetar, odmah sam se poistovjetila s tim komadom i s idejom ženske figure kojoj se vijori kosa dok gleda negdje u daljinu. U svakom slučaju, ideja se počela razvijati. Sjetila sam se kako sam kao srednjoškolka intenzivno crtala ženske likove, tako da je ovo na neki način povratak tom nekadašnjem interesu. Prototip je bio poprilično “drven”, s rukama koje su definitivno bile višak. Odmah sam shvatila da to nije dobro, ali nisam htjela odustati od ideje. Sjetila sam se Botticellijeve slike “Rađanje Venere” i tog krasnog vretenastog ženskog lika u sredini. Blagi nagib glave i tijela, pokret i kosa koja se leluja, to je bilo ono važno što sam trebala naglasiti u svojoj skulpturi. Ekstremiteti i nisu bili potrebni. Svidjelo mi se kako je izgledala pa sam odlučila napraviti još jednu i još jednu... Svaka nova mi je bila izazov. Imala je svoj karakter pa sam im dala i imena, nazive.

Po čemu su karakteristične?

- Bilo da imaju otvorene ili zatvorene oči, da stoje ili “lebde”, jedna stvar je uvijek ista, a ta je vjetar u kosi. Jednom su me pitali zašto nemaju ženske obline, no osim što im postojeći oblik diktira sam komad drveta, ništa manje nisu ženstvene. Uostalom, kroz povijest se mijenjala percepcija ženskog tijela, a ja više naginjem onim renesansnim dugim vratovima i vretenastim tijelima, što se dobro nadovezuje na same naplavine. One su ispunjene nekom ženskom snagom, sanjarske, romantične. Nose neku svoju priču. Okrenute su moru i vjetru, nekoj daljini, ali i nekom unutarnjem prostoru koji je odmaknut od svakodnevice i gdje se one, barem na trenutak, prepuštaju samoj sebi. Gdje mogu nesputano otploviti, osjećati, bilo da se prisjećaju, nadaju, iščekuju itd. Kaže se da smo mi žene poput Mjeseca, jedan dio nas je uvijek skriven. E, pa volim zamisliti da moje dame upravo rone u taj skriveni dio njih samih.

PRIVATNI ALBUM

Kako nastaju?

- Poanta dama je da su napravljene isključivo od naplavljenog drveta koji su spojeni žicom i papirnatom ‘’glinom’’, smjesom papira i ljepila za drvo, u predjelu ramena, glave i vrata. Uživam u potrazi za naplavinama, tim lutanjima uz more. Ulov je ponekad iznimno uspješan, a ponekad napravim puno kilometara bez rezultata pa je potraga stoga vrlo uzbudljiva. Neke dijelove naplavina koristim za kosu, a neke za tijelo te odredim koji će komadi ići zajedno. Taj dio posla je jako važan jer o nagibu glave i položaju ramena ovisi cijeli balans i pokret figure. Drvo je prvo potrebno očistiti, pobrusiti i zaštititi, a nakon spajanja komada slijedi sušenje, brušenje, bojanje i zaštita. Tada ih stavljam na postolje koje je najčešće od kamena pronađenog uz more, no ponekad i od drvene naplavine.

Koliko vam treba u prosjeku za izradu jedne figure?

- U početku sam radila jednu po jednu, a sada radim minimalno tri u isto vrijeme. Dok se jedna suši, drugu modeliram, treću pripremam... Trudim se da budu raznolike, različitih dimenzija i boja kose. Imam često upite za plavuše, ali radim s naplavljenim drvom koje imam. “Plava kosa” i potpuno crna su rjeđe za pronaći od nijansi smeđe, što je logično. Rijetko interveniram s bojom baš u samu kosu.

PRIVATNI ALBUM

Gdje pronalazite nadahnuće?

- Najviše nadahnuća pronalazim u samoj prirodi, u tim lutanjima i potragama. No, izvor inspiracije su mi priče i likovi iz različitih mitologija. Osim Botticellija i njegove Venere, nadahnjuje me i prerafaelitski slikar J. W. Waterhouse, posebno slika koja obožavam, “Boreas”, te “Miranda”, pa secesijski slikar Gustav Klimt i njegovi ženski likovi. Naravno, nadahnjuju me i žene iz mog života te što više izrađujem svoje dame, to više promatram žene oko sebe i prisjećam se onih kojih više nema. Jako se rado sjećam svoje bake, mamine mame, koja je umrla od karcinoma dok sam još bila osnovnoškolka. Ona me kao djevojčicu odvela na mjesto na vrhu brda s kojeg puca pogled na more i horizont, kao i na svjetionik. To je mjesto mojih nadahnuća koje redovito posjećujem i za koje sam vezana. Zapravo, ime LuceLanternArt nastalo je baš zbog tog mjesta i baš zbog te, meni posebne lanterne, zbog samog čina gledanja u nju u daljini s vjetrom u kosi. Eto, mogu zahvaliti svojoj baki jer mi je poklonila jedan predivan dar kada me odvela na to mjesto. Kakvi su vam planovi? - Namjeravam napraviti izložbu da ih prezentiram, a namjera mi je surađivati i s nekim prodajnim galerijama ili suvenirnicama odgovarajućeg karaktera gdje će se one moći vidjeti i kupiti. U budućnosti možda bude i neko web mjesto posvećeno isključivo njima. Kako sam navela, na samom sam početku i zaista ne želim žuriti, najvažnija je stvar fokusirati se na sam rad, ići nekim svojim prirodnim tempom, napredovati, poboljšati i razvijati se. U tome mi pomažu moji pratitelji, bliski ljudi i prijatelji koji su prepoznali to “nešto” u mojim damama što me potiče da nastavim s radom.