Razgovarali smo sa svestranim i intrigantnim talijanskim umjetnikom koji svira orgulje, stvara nekonvencionalne mirise i dizajnira liturgijsko ruho za Lava XIV., kao što je radio i za dvojicu njegovih prethodnika, a neki ga opisuju kao kombinaciju redovnika i punk-zvijezde.
U njegovu svijetu doslovno sve miriše na ljepotu i kreaciju - fizičku i duhovnu, profanu i sakralnu, hedonističku i asketsku. Talijan Filippo Sorcinelli (50), dizajner misnog ruha, kreator osebujnih parfema, virtuozni orguljaš i umjetnički vizionar, bez pretjerivanja oličenje je modernog renesansnog čovjeka. Po prirodi je tih i samozatajan, a u središte svjetske pozornosti stigao je kao krojač liturgijske odjeće za trojicu posljednjih papa - Benedikta XVI., Franju i Lava XIV. Zato je prva postaja našeg puta bio gradić Santarcangelo di Romagna, gdje se nalazi njegov atelijer i radionica LAVS (Laboratorio Atelier Vesti Sacre), u kojoj nastaju odore za svećenike, biskupe, nadbiskupe, kardinale i pape. Filippo nas se dojmio svojom karizmom i duhovnošću - kombinacijom redovnika i punk-zvijezde, kako ga je netko opisao. Njegov fizički identitet oblikuju tamna odjeća, gusta brada, obrijana glava i tetovaže, a upravo zbog tog nekonvencionalnog izgleda - netipično katoličkog, rekli bi neki - mnogima je intrigantan. No on je duboko religiozan, a svoju duhovnost prenosi i u parfeme. Njih stvara u Mondolfu, svom rodnom mjestu, gdje je započela i njegova fascinacija religijom i sakralnom estetikom. Diplomirao je likovnu kulturu i primijenjenu umjetnost, studirao orgulje na Konzervatoriju Rossini u Pesaru i nastavio školovanje na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, a tijekom godina postao je glavni orguljaš u katedralama Fana, Riminija i San Benedetta del Tronta. Prvu misnicu izradio je 2001. uz pomoć tete i sestre krojačice, a kasnije je želio svojim kupcima pružiti potpuno osjetilno iskustvo - pa je pakete s liturgijskim odorama obogaćivao mirisima. Prvu kolekciju parfema, UNUM - što na latinskom znači “jedinstven” i potječe iz katoličke tradicije - lansirao je 2013. Tijekom godina stvoreni su brojni parfemi u kojima Sorcinelli pretvara unutarnje vizije u mirisne simfonije što pomiču granice komercijalne parfumerije: od Reliqvia, né il giorno né l’ora (ni dan ni čas), Notre-Dame 15.4.2019, Basilica di Assisi, Tu es Petrus, pa sve do kolekcije XSÉ extrait de perversion, gdje istražuje seksualnost kao sastavni dio ljudskog bića. Upravo smo u parfemskoj kući Filippo Sorcinelli obavili razgovor i drugi dio fotografiranja - i odmah osjetili da svaki kutak ovog mjesta odiše umjetnošću, emocijom i neponovljivom vizijom.
Koliko vremena provodite ovdje u Mondolfu, a koliko u Santarcangelo di Romagni?
- Posljednjih se godina mnogo toga promijenilo. LAVS je najstarija među našim tvrtkama i danas ima vrlo jasno usmjeren put. Iako govori o Crkvi i njezinoj prisutnosti u svijetu, to tržište prilično je malo, vrlo specifično i jasno definirano. No iako je umjetnički smjer u Santarcangelu već postavljen, i dalje barem jednom tjedno odlazim ondje kako bih osobno provjerio svaki detalj. Tržište parfema potpuno je drugačije - u stalnoj je ekspanziji, bez čvrstih pravila, ali i ovdje koristimo elemente karakteristične za LAVS: nadahnuća iz Crkve, glazbe i ambijenta vjere. Zbog toga velik dio radnog tjedna provodim upravo ovdje, u ovoj tvrtki.
Radite li i vikendom?
- Da, često. Ljudi me znaju poticati da se odmorim, da uzmem godišnji, ali ja radim uvijek - čak i kada fizički nisam ovdje. Tko odluči da mu život bude umjetničko djelo, radi stalno. Nemoguće je potpuno se odmoriti, ali meni to ne pada teško. Ako govorimo o klasičnom radnom vremenu, to je osam ili devet sati dnevno, no i izvan toga razmišljam, zovem, planiram... Uvijek sam uključen.
Kako zapravo izgleda proces nastanka vaših parfema?
- Sve počinje unutarnjom vizijom, jednim vrlo intimnim trenutkom koji dolazi potpuno neočekivano. Mozak tada već “osjeti” miris. Nakon te vizije odlazim u Casa Essenzia, naš laboratorij, gdje parfumer-kemičar prevodi tu viziju u formulu. Zanimljivo je da je najlakši dio posla zapravo sam miris, njegova formula. To je gotovo u vrlo kratkom vremenu. Najteži dio za mene je vanjsko pakiranje - upravo zato što mi je važno da priča parfema počne pogledom, a ne nosom. Čovjek prvo vidi pa tek onda nanese miris. Za cijeli proces - od vizije do gotovog proizvoda - potrebno je otprilike godinu i pol.
Koliko često lansirate nove mirise?
- Nerijetko idem protiv trenda i ne držim se službenih rasporeda lansiranja. Osim jednog ili dva lansiranja godišnje koja su vezana uz važne sajmove, nove parfeme predstavljamo onda kada ih nitko ne očekuje. U prosjeku svaka tri mjeseca.
Koja je glavna filozofija vaših parfema?
- Uvijek je ista - ostaviti poruku. Nikad nisam razmišljao o onome što radimo kao o pukim proizvodima. Često su antikomercijalni, nekonvencionalni, jer važnije mi je prenijeti ideju nego zadovoljiti tržište. Komercijalna komponenta je u redu, ali to prepuštam mojim direktorima prodaje.
Koji vam je najdraži sastojak?
- Nesumnjivo tamjan. Bio je prvi i glavni sastojak mnogih naših kolekcija i postao je nit koja povezuje brojne mirise tijekom posljednjih dvanaest godina. Toliko da su me mnogi počeli nazivati “čovjekom tamjana”.
Vaši su mirisi povezani sa sakralnim, ali i seksualnim. Bojite li se da bi vas zbog toga mogli osuđivati?
- Već jesu, ali oni koji sude često to čine površno, bez pravog razumijevanja onoga o čemu je riječ. Važno je naglasiti da ja ne stvaram “seksualne parfeme”. Parfem može ispričati mnoge priče - o filmu, o mjestu, o emociji... Ponekad može biti i svojevrsna društvena analiza. U društvu postoje javne i privatne stvari, a u privatnima se, naravno, nalaze i perverzije. Zbog toga su me ponekad povezivali s tom idejom i sudili samo prema vanjštini, bez dubljeg shvaćanja. Često je bilo lakše reći: “Filippo radi parfeme za Papu, a istovremeno je perverzan.” Ustvari, više su me osuđivali ljudi izvan crkvenog okruženja nego oni iznutra.
Imate li osobnog favorita?
- Moj najdraži parfem je onaj koji još nisam napravio. Postoji mnogo ideja koje bih želio realizirati, ali traže još malo vremena da sazru. Mi smo bili prvi koji su se u parfumeriji usudili analizirati emocije i stanja duha. Radili smo mirise koji istražuju dosadu, strah i razne reakcije koje ljudi imaju kad se boje. To mi je najzanimljivije, jer je mnogo teže opisati unutarnje osjećaje nego neki vanjski prostor. Već dugo želim odati počast Davidu Lynchu i uskoro ćemo to i napraviti. Nova kolekcija parfema govorit će o simbolici “ljubičastog oceana” i paralelizmu između dvaju svjetova prisutnog u trećoj sezoni serije “Twin Peaks”. Lyncha sam uvijek osjećao bliskim - njegovu fotografiju, video radove i cjelokupan pogled na svijet. Još dok ga nisam poznavao, radio sam fotografije i video uratke slične njegovima, potpuno nesvjesno. Razlika između nas je u tome što sam njegove “tamne” teme spojio s vlastitim iskustvom vjere i sakralne umjetnosti.
Kako su izgledali vaši počeci?
- Prvi parfem zvao se LAVS - što znači “hvaliti, slaviti” - a Financial Times ga je prije dvanaest godina nazvao “tamjanom svih tamjana”. U početku parfem nije bio namijenjen prodaji; radili smo ga samo za sebe, kao eksperiment. Kasnije, zbog velike znatiželje i interesa, imao sam priliku istražiti svijet mirisa. Shvatio sam da postoji veza između glazbe i parfema - koriste isti jezik. U parfemima postoje note, akordi su njihova kombinacija, a mjesto gdje parfumer spaja mirise u jedinstvenu kompoziciju zove se “organo”, što na talijanskom znači orgulje.
Jeste li se negdje educirali o parfemima?
- Ne, nisam kemijski stručnjak; radim na svoj način. Isprva su me ljudi gledali čudno, jer nisam bio poput klasičnog parfumera, ali nos sam po sebi nije dovoljan bez umjetničke vizije.
U proizvodnji parfema imate veću slobodu nego kad kreirate misno ruho?
- Ovdje imam više prostora za maštu. Ipak, 25 godina iskustva u LAVS-u naučilo me da sloboda ne znači raditi što nas je volja. Tamo je daleko više pravila nego ovdje, ali i posebna vrsta ljepote, drugačija vrsta poruke.
Kako ste počeli kreirati sakralnu odjeću?
- Bilo je to prije 25 godina, kad me nazvao prijatelj i rekao da za šest mjeseci postaje svećenik. Instinktivno sam mu odgovorio: “Hvala na vijesti, ali ništa ne kupuj - želim ti sam dizajnirati misnu haljinu.” Bila je potpuno bijela, s jednim crtežom u sredini inspiriranim srednjovjekovnom umjetnošću i geometrijom tog vremena. Taj dizajn postao je temelj mog stila posljednjih 25 godina.
Pomaže li vam netko od članova obitelji u poslu?
- Da, moja starija sestra Claudia, krojačica liturgijskog ruha. I dalje radi sa mnom u prvoj radionici gdje je sve nastalo.
Kako ste postali globalno popularni?
- Prvo i najvažnije - kvalitetnim radom. To je temelj. Bio je interesantan i kontrast između slike krojača u novinama i na televiziji - stariji čovjek s naočalama koji veze u tišini - i stvarne slike mlađe osobe s tetovažama.
Kako ste počeli kreirati za pape, među kojima je prvi bio Benedikt XVI. 2007.?
- Nazvali su me iz Ureda za liturgijska slavlja Svetog Oca, što je tim monsinjora koji upravljaju papinskim slavljima, i pitali me bih li došao u Rim.
Kako ste se osjećali u tom trenutku?
- To mi je svakako bilo veliko iznenađenje, ali i lijep osjećaj, jer sam već bio u tom okruženju kao orguljaš tijekom Velikog jubileja 2000. Dakle, poznavao sam vatikanske prostore kao glazbenik, a zanimljivo je da sam se sada vratio kao krojač.
Kako je to izgledalo?
- Prvi put bila je samo inicijalna posjeta, a zatim sam se vratio s nekoliko crteža. Nakon potvrde, krenuli smo u realizaciju, što je trajalo nekoliko tjedana.
Što ste prvo dizajnirali papi Benediktu XVI. i kojim povodom?
- Bilo je to prigodom Papina posjeta Genovi. Dizajnirao sam glavni liturgijski ogrtač - kasulu - i mitru, kao i dalmatike, odnosno misno ruho za đakone koji su ga pratili.
Koliko ste misnih ruha izradili za papu Benedikta XVI.?
- Nisam ih brojao, ali za samog Papu sigurno više od trideset. Ponekad sam dizajnirao i odjeću za ljude iz njegova najužeg okruženja.
Kako izgleda komunikacija s Vatikanom u tom smislu?
- Kontaktiraju me, daju osnovne upute, ja iznesem prijedloge i oni odaberu. Zajedno biramo i tkanine, a zatim slijedi izrada koja traje nekoliko tjedana. Na kraju se sve dostavlja u Vatikan. Nekad je cijeli proces znao potrajati dulje, ali sada već dobro poznajemo dinamiku i način rada pa sve ide znatno brže. Nedavno smo imali situaciju u kojoj smo morali sve napraviti u samo dva dana - i uspjeli smo.
Jeste li ikad morali nešto mijenjati?
- Ne, nikad mi se to nije dogodilo. Naši zajednički sastanci služe upravo tome da sve odlučimo i dogovorimo unaprijed, tako da je nemoguće da kasnije kažu kako nešto nije bilo dobro. S Papom se nikada ne susrećem izravno, no ponekad se tek prilikom televizijskog prijenosa uoči da je potrebna mala prilagodba - primjerice veličina mitre - i tada se to naknadno korigira. Papama radim odjeću samo za liturgijska slavlja, a u tom slučaju trebam jedino opseg glave i visinu.
Gdje nabavljate materijale?
- Svilu nabavljamo u području Coma, blizu Milana, a vunu u Bielli, nedaleko od Torina. I ostatak pasamanerije - ukrasne trake, zlatne rubove i slično - dobivamo sa sjevera Italije. Proizvodi se isključivo za nas i na to smo ponosni.
Jeste li surađivali više s Benediktom XVI. ili Franjom?
- Više s Franjom, jer je, želeći biti jednostavan, odlučio ne nositi stvari svojih prethodnika, što je inače uobičajeno. Suradnja s papom Franjom krenula je odmah na početku njegova pontifikata.
Kako su izgledali vaši počeci s papom Lavom XIV.?
- Zanimljivo je da sam suradnju s njim započeo još šest mjeseci prije nego što je postao papa, dok je bio kardinal. Riječ je bila o daru koji su kod mene naručila njegova subraća, a ja sam ga osobno predao.
Što ste posljednje izradili za aktualnog papu?
- Liturgijsko ruho za završnicu Svjetskog dana mladih u sklopu Velikog jubileja 2025. Događaj je održan u kolovozu na Tor Vergati u Rimu, gdje se Papa susreo s milijun mladih.
Po čemu se vaš pristup radu razlikovao u odnosu na Benedikta XVI., Franju i Lava XIV.?
- Zapravo, nema razlike. Za mene je to uvijek bio nastavak istog stila. Ako su mi se obratili, znači da im je važan kontinuitet. Naravno, i pape su ljudi sa svojim osobnim ukusima i odlukama, pa bih u tom smislu izdvojio papu Franju. On je nastojao biti što jednostavniji i skromniji, a to može biti dvosjekli mač - jer oni koji ne znaju kako napraviti jednostavne stvari često naprave loše stvari. Treba biti vješt u stvaranju jednostavnosti koja je istodobno elegantna i izvrsna. Papa je vidljiv u cijelom svijetu i to je izuzetno važno.
Gdje ste crpili nadahnuće?
- U slučaju pape Franje, odmah me inspiriralo ime koje je odabrao. Otišao sam u baziliku sv. Franje u Assisiju, kolijevku srednjovjekovne ljepote, i ondje pronašao nadahnuće u Giottovim freskama.
Jeste li se susreli s papama i kako su vas se dojmili?
- Jesam, u privatnim trenucima. Papa Benedikt XVI. bio je sramežljiv i uvijek pognute glave, dok ga je međunarodni tisak prikazivao potpuno drugačije. Papa Franjo bio je sve samo ne jednostavan - pravi “majstor” Crkve. A papa Lav XIV. po mojem dojmu čini se kao novi “dobri papa”.
Je li suvišno pitati koji vam je papa omiljeni?
- Papa je za nas katolike uvijek Papa - nema favorita. Jedini “favorit” je Onaj koji stoji iznad Pape.
Što vama znači vjera, osobito u vremenu kad se ljudi pokušavaju odmaknuti od religioznosti?
- Osjećam da se Crkva u današnjem vremenu previše prilagodila horizontalnom, modernom načinu razmišljanja. Ljudi očekuju da Crkva razmišlja kao oni, a to je pogrešno. Crkva treba govoriti o nečem većem od pojedinca - o vrijednostima koje zahtijevaju jedno: tradiciju i ljepotu tradicije. Počela je govoriti jezikom čovjeka, i to je bila pogreška. Crkva treba govoriti o Bogu - to je ono što je bitno. O božanskom poretku stvari. Crkva postoji i jedinstvena je: ne možeš ući u nju i očekivati isto okruženje i način djelovanja kao kad ideš u supermarket. Paradoksalno je da satima putujemo kako bismo, primjerice, posjetili budističke hramove, čija se tradicija njeguje i ne mijenja stoljećima, a kod kuće zanemarujemo vlastitu duhovnost. Čovjek gubi sebe ako ne njeguje duh.
Tko vas je uveo u svijet vjere?
- Počeo sam ići u crkvu kao dijete. To je bila crkva sv. Justine u Mondolfu, u koju me vodila majka Gina.
Imate li omiljenu crkvu ili svećenika koji vas nadahnjuje?
- Notre-Dame u Parizu, koja je prije požara bila mnogo više u skladu s mojom vizijom katedrale. Kao građevina bila je jedna od mojih referentnih točaka, čak i kao glazbenika. Među osobama bih izdvojio kardinala Bagnasca, bivšeg nadbiskupa Genove. Još se često čujemo, prijatelji smo i dijelimo mnogo toga. Pratio sam ga kroz cijelu njegovu karijeru.
Svirate i orgulje - imate li najdražu kompoziciju?
- Moj repertoar je vrlo širok, od klasične do suvremene glazbe, ali mi orguljaši se uvijek vraćamo Bachu.
Što poduzimate za tijelo i kako održavate kondiciju?
- Pokušavam vježbati rano ujutro jer inače nemam vremena, pa to radim odmah nakon što se probudim, oko pet sati. Kod kuće imam sprave i trudim se vježbati svaki dan oko 40 minuta. Kada imam više vremena, odlazim u šetnju po prirodi. U večernjim satima uvijek popijem aperitiv, što mi pomaže da završim dan.
Što prikazuju vaše tetovaže?
- Imam samo jedan figurativni simbol, Presveto Srce Isusovo, koje nikad ne vidim izravno. Nalazi se na mojim leđima i služi kao svojevrsna zaštita. Ostali simboli su geometrijski - linije i fragmenti razbijenog ogledala.
Planirate li novu tetovažu?
- Zasad ne. To je, kao i sve drugo, stvar vizije - dođe kad se najmanje nadaš.
Što kažete na komentare da ste netipičan katolik?
- Mislim da su neki svećenici koje vidim pred oltarom mnogo alternativniji.
Osjećaju li se neki ljudi, poput homoseksualaca, odbačenima od Crkve?
- Ne osjećam se progonjeno od Crkve. Nisam nikada vidio da je netko izbačen iz nje zbog toga što je gej. Nitko te ne pita jesi li heteroseksualac, homoseksualac, perverzan, razveden ili ponovo oženjen. Vrata Crkve su uvijek otvorena za sve. Ideš na misu i to je to - ne ideš da bi rekao da si gej, nego da pozdraviš Isusa. Važna je osobna predanost u onome što se od tebe očekuje kao vjernika. Moj je cilj, koliko mogu, vlastitim skromnim primjerom pokazati da sam blizu Crkve, da sam kršćanin koji je prošao i vlastite poteškoće i optužbe, i tako ostaviti poruku. Ta poruka nije vezana uz seksualnu orijentaciju, nego uz to da se pokuša biti dobra osoba, bez obzira na ono što radiš u privatnom životu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....