Zlatan Vehabović o uzorima iz djetinjstva, roditeljstvu i najvažnijim životnim lekcijama

O čemu sanjate?

- Htio bih naslikati stanoviti prizor koji mi je već nekoliko godina u glavi. Riječ je o pejzažu s nekoliko manjih dodataka. Ali svaki pokušaj oblikovanja te kompozicije, ono što se u prostoru mašte čini snažno, na papiru je poprilično banalno. Pokušat ću ponovno za neko vrijeme.

Što kao slikar još želite stvoriti?

- Malo smisla u moru banalnog kaosa.

Postoji li motiv za koji mislite da vam nikad neće dosaditi?

- Ljudsko lice. Od Grčke do danas, vječna tema i motiv u umjetnosti. U ljudskoj glavi je sva kompleksnost umjetnosti; simbolika ljudskog lika, psihološka dimenzija portretiranog, oprečne kvalitete različitih materijala. Koža, kosa, oči, i kako ih zastupiti te generalno može li se živo "meso" zamrznuti u statičnoj slici ili skulpturi. Svemu ovom se iznova vraćam bez naznake da ću na ijedno od tih pitanja ikad naći dostatan odgovor.

NERA ŠIMIĆ/ CROPIX

Možete li izdvojiti svoju najvredniju osobinu?

- Volim misliti da ne odustajem od važnih stvari.

Što cijenite kod drugih?

- Sviđaju mi se konkretni i jednostavni ljudi, s kapacitetom za duboko rezimiranje svijeta i stvari.

Koga osobito poštujete?

- Svog oca.

Koju vrlinu smatrate podcijenjenom?

- Poštovati prethodnike.

Što je za vas ekstravagancija?

- Ako maštamo, onda bi to bila kuća, recimo, arhitekta Johna Lautnera ili Oscara Niemeyera, a u njenom dnevnom boravku crni model stolca Chieftain dizajnera Finna Juhla.

Kako biste definirali talent?

- Talent je saveznik u likovnom naporu. Kada nemamo pojma što radimo i pustimo intuiciju da upravlja procesom, talent je taj koji će autora dovesti do dobrog rješenja. Treba reći i da talent dolazi s velikom dozom odgovornosti. One koji u sebi talent prepoznaju, obvezuje ih na teški i sustavni rad. Samo tada će od njega biti koristi. U suprotnom nestaje kao i gomila neiskorištenih potencijala.

Može li se naučiti slikati?

- Nisam siguran.

Koji biste talent još voljeli imati?

- Volio bih moći perfektno pjevati. Nažalost, zaobišlo me.

Kada i gdje ste bili najsretniji?

- U nekim malim, običnim trenucima sa svojim sinom.

Što biste promijenili na sebi?

- Da sam malo spontaniji, da smanjim potrebu za kontrolom.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

- To što svaki dan ulazim u atelijer i razmišljam o svijetu umjetnosti i slike.

Tko su vaši uzori iz djetinjstva?

- Marty McFly iz filmova "Povratak u budućnost" i stripovski junak Tintin.

MARKO MIŠČEVIĆ/ CROPIX

Postoji li nešto zbog čega žalite?

- Nisam pobornik kajanja. Priznaj grešku, ispričaj se ako slučaj traži, oprosti sebi i kreni dalje.

Kakvom se filozofijom vodite u odgoju sina?

- Uh, nema greške koju nisam napravio. Ali velika ljubav je tu i zato ćemo biti OK.

Što ste naučili od supruge Mihaele Richter, koja radi kao terapeutkinja?

- Naučio sam o empatiji i da ne sudim grubo o tuđim manama, jer svi činimo što i kako najbolje znamo u ovom grubom životu.

Vaša supruga je diplomirala i povijest umjetnosti - što ste u tom smislu naučili od nje?

- Vječno planiramo put u Italiju gdje ćemo konačno upotrijebiti sve znanje o vrstama bazilika i kronologiji života slikara Masaccia te kipara Luce della Robije, koje bi posramilo i firentinske vodiče.

VANESA PANDŽIĆ/ CROPIX

Što vam je najvažnija životna lekcija?

- Izbjegavam velike zaključke o životu. Jer svi takvi stavovi retrogradno djeluju naivno.

Možete li otkriti svoju najveću manu?

- Prilično sam brzoplet. Tisuću puta me je manjak strpljenja doveo u nevolju.

Gdje biste i zašto najradije živjeli?

- Zagreb je sasvim dobar. Mjesto nije toliko važno. Da su atelijer i oni koje volim tu.