Ljubitelje mode i filma i njihove uzajamne povezanosti sutra očekuje nešto sasvim nesvakidašnje - promocija knjige komunikologinje Sunčane Tuksar koja je nastala u suradnji s uglednim profesorom Henryjem Jenkinsom, ‘Multiverzum pripovijedanja: Moda i film uključujući Zamišljene svjetove‘. Promocija se održava 22. studenoga 2024. s početkom u 19 sati u Čitaonici i galeriji V. N. u zagrebačkoj Ilici 163a pa ako želite doživjeti knjigu kroz posebno audio-vizualno iskustvo, autorica vam poručuje: Dobro ste došli. Sunčana Tuksar je profesorica engleskog jezika, filma, semiotike i transmedijske naratologije zaposlena kao docentica iz područja anglistike i komunikologije na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Autorica je triju knjiga u izdanju Sveučilišta: Prekoračenja; transmedijska kultura i film (2021.), Unutarnji poslovi književnih figura (2021.) i Happenstance ‘20s: Language, Media, Communication (2022.). Dvojezična knjiga Multiverse of Stortelling: Fashion and Film Feat. Imaginary Worlds (2024.) prvi put kod nas donosi nove pojmove iz područja vizualne komunikacije i popularne kulture na engleskom i hrvatskom jeziku.

Kako biste ukratko predstavili svoju knjigu?

Knjiga je pisana dvojezično, na engleskom i hrvatskom jeziku, čime se po prvi puta kod nas uvode novi pojmovi i ideje pripovijedanja i komunikacije u popularnoj kulturi, s naglaskom na vizualnu komponentu. Naslov na hrvatskom jeziku glasi Multiverzum pripovijedanja: Moda i film uključujući Zamišljene svjetove. Knjiga je obogaćena fotografijama mnogih naših i stranih umjetnika, njih više od stotinu, čime se sve o čemu je riječ ujedno i „pokazuje“.

Knjiga ‘Multiverzum pripovijedanja: Moda i film uključujući Zamišljene svjetove‘

PR

Promocija je sutra, ali to neće biti promocija na kojoj samo slušamo vas kako pričate o svojoj knjizi, zar ne?

Tako je, predstavljanje ove publikacije u Čitaonici i galeriji V. N. „prekoračuje“ spisateljski i literarni svijet jer posjetiteljima pruža audio-vizualni doživljaj knjige zahvaljujući vizualnom umjetniku Matiji Debeljuhu, odnosno Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost.

Što su to zamišljeni svjetovi i kome su namijenjeni, odnosno za koga je pisana ova knjiga?

Slažete li se da smo od malih nogu izloženi pričama, bajkama i mitovima? Prepoznajete li radost i značaj svjetova iz mašte tako što ih prenosite u stvarnost, zrelu dob, nosite ih na određeni način sa sobom kroz život? Da? Onda je ovo knjiga za vas. Pisana je jezikom kojeg ćete s lakoćom razumjeti, a obogaćena je mnoštvom slika naših i stranih poznatih umjetnika. U knjizi se bavim osnovama pripovijedanja – ili naratologije, storytellinga – prenesenim u vizualne ili zamišljene svjetove fotografije, filma, mode i glazbe. Ti su svjetovi isprepleteni u razne zanimljive umjetničke forme i narative vizualnih priča koje čine naš današnji zamišljeni svijet pun medija i audio-vizualnih podražaja.

Spominjete modu kao jezik komunikacije na filmu. U kojim filmovima je po vašem mišljenju moda zaslužila Oscar?

Edith Head ikona je holivudske kostimografije. Krenimo od njenih impresivnih brojki: imala je oko 35 nominacija za ovu prestižnu nagradu, a osvojila ih je osam, ako se ne varam. Nabrojimo samo neke od filmova, počevši od ere „zlatnog Hollywooda“: "Praznik u Rimu", "Sabrina", "Mjesto pod suncem"… U posljednjih dvadesetak godina nagradu često osvajaju mjuzikli, poput "Chicaga" ili "Moulin Rougea", iz žanra fantasy značajan je "Gospodar prstenova", a tu su i filmovi koji prenose tradiciju odjevnih predmeta epohe ili kulture, kao što su "Sjećanja jedne gejše" ili meni osobito draga povijesna drama "Marija Antoaneta" Sofije Coppole.

Kako je došlo do suradnje s profesorom Henryjem Jenkinsom?

Ako ste čuli za izraz transmedijski storytelling ili transmedijalnost, onda ste zasigurno čuli i za profesora filma, komunikacije i naratologije Jenkinsa. Ukoliko niste, ovo je dobra prilika jer on se smatra kultnim teoretičarem filma i medija, a meni je osobito zanimljiv upravo njegov transmedijski pristup. To je zapravo temelj, ideja, koja tvrdi i pokazuje da su svi mediji umreženi, uključeni jedni u druge, međusobno ovisni i publici dostupni na nove i nove načine koje svakim danom iznova počinjemo otkrivati. Na američkim sveučilištima ovime se intenzivno bave posljednjih dvadesetak godina, a sada i mi postupno uvodimo transmedijski pristup u shvaćanju popularne kulture i znanosti. Profesor Jenkins velikodušno je darovao poglavlje u mojoj knjizi u kojem opisuje kako su ovi pojmovi nastajali i kako se publika, čitatelji, gledatelji, studenti, entuzijasti i profesori mogu njima baviti, ali i samostalno razvijati zamišljene svjetove. Želja mi je da ova knjiga pri tome pomogne kao nit vodilja.