magdalena vodopija

 MIRKO FERLIN/CROPIX
29. po redu

Razgovarali smo s direktoricom pulskog sajma knjiga: "Self help u životu da, među koricama ne"

Magdalena Vodopija, šezdesettrogodišnja Puljanka već trideset godina Pulu stavlja na nezaobilazno mjesto za književne zaljubljenike.

Magdalena Vodopija, šezdesettrogodišnja Puljanka već trideset godina Pulu stavlja na nezaobilazno mjesto za književne zaljubljenike.

"Sa(n)jam knjige" ove će se godine od 24. studenog - 3. prosinca odviti u pulskom Domu hrvatskih branitelja, a središnja mu je tema "Život u oblacima". Glavna programska okosnica je strip, kojeg će u Puli predstavljati eminentni inozemni i domaći autori i autorice. Razotkrili smo Vodopijine omiljene, pročitane i odsanjane knjige...

Kakve knjige ste sanjali u životu?

- One koje su svijet oko mene činile nevidljivim, a lista je poduga. Ipak ću izdvojiti priče Somerseta Maughama, "Čarobni brijeg", Cortasarove "Školice", "Manhattan Transfer", Ecov "Baudolino", Bolañov "2666"…

image
PR PRESS

A odsanjali?

- U pubertetskim godinama najviše knjige "izgubljene generacije". U to vrijeme nisam znala što je san, a što java, gdje je granica između literature i života. Igrala sam, potpuno uvjerena da sam to baš ja, junakinje iz njihovih knjiga. Omiljeni lik bila mi je Daisy, odnosno Fitzgeraldova ljubav i muza Zelda koja ga je inspirirala u oblikovanju Daisy.

Što više ne sanjate?

- Da će se moji omiljeni literarni junaci i junakinje ukazati u mom životu.

Što se treba više čitati?

- Poeziju. Poezija oslobađa, poezija liječi, vraća nas nama samima. Mene poezija budi.

image

Magdalena Vodopija

MATIJA ŠćULAC

A manje?

- Trivije s Facebooka prije svega, a loše tekstove općenito. Oni su veći zagađivači od GMO-a.

Autori koje ste nadrasli?

- To je kao da me pitate koje sam bivše ljubavi nadrasla. Vjerojatno sve, čim su bivše, ali isto tako niti jednu, jer su sve one u meni zauvijek ostavile neki trag.

Autori kojima imate osjećaj da niste dorasli?

- U tekstu koji me opčini uvijek pronalazim nove i nove slojeve i svakom takvom se povremeno vraćam, a to može značiti ili da im nikada neću dorasti ili da sam blizu idealnoj čitateljici.

Kojoj ste se knjizi najviše puta u životu vratili?

- Ne vraćam se određenoj knjizi, vraćam se piscima koji su me u nekom periodu života dirnuli i obilježili. Recimo, prošle godine bio je to Pier Paolo Pasolini. Čitala sam ga gotovo svakodnevno cijelu godinu. Posebno njegove eseje.

Koji važni klasik nikada niste uspjeli pročitati?

- Jedan moj prijatelj tvrdi da sam ja prva osoba koju poznaje a da je do kraja pročitala "Uliksa" Jamesa Joycea. Ja, istina, znam nekolicinu njih, dovoljno da napunimo kombi. Pa ako sam se s tom knjigom izborila, onda mogu nastaviti vjerovati da sam sve važne klasike dočitala iako, sasvim sigurno, nisam.

Može li književnost bez politike, u širem smislu riječi?

- Znate kako se kaže: sve što je umjetnički relevantno je istovremeno i angažirano, a sve što je angažirano ne mora biti nužno i umjetnički relevantno. Književnost itekako može nastajati bez politike, ali se bez nje ne mogu popraviti status autora i autorica, izgraditi ozbiljna književna scena i, to posebice, imati strateški plan prevođenja i plasmana na veća tržišta od ovog našeg.

Najnovija književna otkrića u vašem životu?

- Sajam knjiga u Istri godišnje ima oko 100 programa, od čega i značajan broj premijernih predstavljanja domaćih autora i autorica, odnosno prijevoda stranih pisaca i spisateljica. Posljedično, iz godine u godinu imam, kako ste rekli, najnovija književna otkrića. Posljednjih godina to su bile Magdalena Blažević i Tanja Stupar Trifunović, ove – Anne Weber koja nam dolazi na Sajam s knjigom "Annette, epska junakinja" u maestralnom prijevodu Nataše Medved.

image
PR PRESS

Što za vas nije – tema?

- Svakodnevne repeticije koje mi proizvode dosadu i sve ono što se ne može tumačiti na više od jednog načina.

Pula je vama...

- Jednu od najljepših rečenica o gradu u kojem sam rođena, u kojem sam odrasla i u kojem sam odabrala živjeti napisao je Andrej Nikolaidis. "Pula je kuća dobrog prijatelja." I ona je taj prijatelj. Ili prijateljica. Ma oboje. Pulu lako mogu zamisliti bez sebe, ali sebe bez Pule nikako.

Knjige u digitalnom obliku – koliko čitate i što ste zadnje pročitali?

- Odrasla sam u kući zatrpanoj knjigama, čitala od najranije dobi, studirala književnost, otvorila knjižaru Castropola, bila među pokretačima Sajma knjige u Istri kojeg vodim gotovo 30 godina, opet je tu knjižara, Klub-knjižara Giardini 2… Preko ruku mi je prešlo nekoliko tona knjiga, pa stvarno ne znam kako i kada da stignem do digitalnih.

Smije li književno polje ignorirati digitalno doba?

- Niti trena. Dobra književnost je dobra književnost bez obzira čita li se s ekrana ili papira. Ipak, televizori su sve širi i tanji, radio se može slušati i na mobitelu, platforme nude više filmova i serija nego ikada u povijesti, a knjiga se, hvala na pitanju, drži. Ima nešto magično u tom predmetu.

Kako se mlade približava književnosti?

- Recimo tako da im Shakespearea objasnite preko video igrica i serije "Game of Thrones", a za Marquesa dovedete lovkinju Moranu Zibar koja ga, inače, obožava.

Može li se zapravo odgojiti publika?

- Naravno. I nema ništa ljepše od toga kada mi netko na Sajmu kaže da je dolazio s vrtićem kod Bake Librić ili da je prije 10 godina dolazio sa školom na naše programe Pop lektiru, Hop lektiru i PuliKularnu reformu.

Omiljena misao kojoj se rado vraćate?

- Nije misao već stih Livija Morosina iz sajamske himne: "Dajte mi libar da ujdem od svita".

S kim najrađe razgovarate o pročitanim knjigama?

- S onima koji su te knjige pročitali i jednako reagirali kao ja. Polemizirati s neistomišljenicima je uzaludno, a dijeliti oduševljenje s istomišljenicima u književnosti - prekrasno.

Najdosadnija knjiga koju ste pročitali?

- Oh, pa davno sam ja prestala s mazohističkim čitanjem. Ukoliko me knjiga ne zaintrigira, ja je vratim na policu.

Više ne sanjam da će se moji omiljeni literarni junaci i junakinje ukazati u mom životu

Najuzbudljivija?

- Svaka zbog koje sam spremna otkazati sve što nije posao, a ima ih…

Književni citati i društvene mreže imaju poseban odnos, kako ih komentirati – ispada da su najčitaniji Andrić i Selimović?

- S Mešom su još i obzirni, a Andriću su pripisali i rečenicu: "Željo šampion". To mi je, moram priznati, duhovito, za razliku od manipuliranja imenima velikih autora i autorica. Kamo sreće da su Andrić i Selimović, uz Krležu i Kiša, najčitaniji, ali se bojim da nisu.

Self help – da ili ne?

- U životu da, među koricama knjige baš i ne. Neke rane čovjek mora lizati sam, a onaj tko to dobro opiše ne piše self help već književnost.

Najvažnija životna lekcija kojoj vas je podučila literatura?

- Da nikada, ali nikada, nitko ne može pročitati dovoljno.

Književnost imitira život ili život… književnost?

- Filip David je za jedan roman rekao da nije roman već život sam. Istina, neki pisci tvrde da je nemoguće biti pisac i spisateljica pored stvarnosti, dakle života, kao nelojalne konkurencije.

Linker
04. studeni 2024 03:48