Knjiga "Postati muško" na sjajan način prikazuje agoniju života u laži i otvorenu borbu za slobodu

Tajne, bol, laži, bol, osuda, (nesvjesno) samokažnjavanje – i opet tuga. Važno svjedočanstvo je pred vama koje je u našem književnom-medijskom prostoru ostalo pomalo nezamijećeno. Ako ništa ne znate o Paulu Monetteu, vrijeme je da saznate.

A priča ide ovako: odrastao je u malenom gradiću Nove Engleske tijekom 1950-ih, gledajući Lassie, odlazeći u crkvu, dobivajući petice u školi. Dječak predodređen za uspjeh. No, već je imao tajnu, a njegov javni život s obitelji i prijateljima već je bio neprekidna trbuhozboračka točka u kojoj je glumatao šaljivca, pretvarajući se da je kao i svi drugi i nesvjestan da je drugačiji. Pred vama je tekst o knjizi koja progovara o tom nezgodnom pokušaju postajanja muškarcem.

PRESS

Naime, "Postati muško" Paula Monettea (Petrine knjige, 2022.) knjiga je o odrastanju i sazrijevanju gej dječaka, dakle – nažalost - nužno o tiraniji i samoodricanju života u kojem to mora skrivati, o borbi jednog muškarca koji je proveo gotovo polovicu svojeg života boreći se da bude kao svi drugi, da bude muškarac. Svoj. Autentičan. S pravima. Možda čak i sretan? Možda čak – jednak? Građanin. Priču pratimo kroz dosadne i konvencionalne 50-e godine, preko buntovnih 60-ih, do samoostvarenja 70-ih. Autor strastveno, iskreno i na mnogim mjestima bespoštedno opisuje agoniju života u laži. Taj otvoren prikaz borbe za slobodu vlastitog života od tuđih, društvenih naloga u vremenima zatucanosti i neznanja – vrijedna je opomena nama današnjima, pa ako želite i u Hrvatskoj gdje i dalje traju pregovori oko toga tko što smije, posebno ako je rodno i seksualno drugačiji od dominantnog narativa i identiteta. Prijezir prema drugačijima uvijek je, psihoanalitički govoreći – prijezir prema sebi, taj strah od drugog, strah je od prepoznavanja sebe u njemu.

Ovaj dijelom memoar smatra se jednim od vrhunaca autobiografske proze u Americi, ali i svijetu, pa stoga ni ne čudi da je autor nagrađen prestižnom nagradom National Book Award za najbolje publicističko djelo.Upravo je za nju 1992. godine dobio američku Nacionalnu literarnu nagradu u publicističkoj kategoriji. Kod nas je, nažalost, objavljena tek nakon 30 godina od premijernog izdanja hrabrim pothvatom izdavača Petrine knjige i prevoditelja Marina Popovića. Monetteove literarne obrade AIDS-a suviše su precizne i dirljive, a kako i ne bi bile? Od te mu je bolesti, a u to vrijeme pošasti, umro dugogodišnji partner Roger Horwitz koji je imao samo 41 godinu, a i sam pisac kad mu je bilo 50 godina.

U opsežnom romanu "Postati muško", Monette se bavi istraživanjem vlastite seksualnosti od mlađih dana do svojevrsnog "izlaska iz ormara" nakon studija, kada je konačno prihvatio svoj homoseksualni identitet i prestao se truditi oko heteroseksualnog imidža.

Na uvid dobivamo bolno opisivanje i kontekstualiziranje dirljivih pokušaja mladog Paula da se othrva svojim seksualnim porivima koji su ga vodili muškarcima svih dobi i različitog stupnja obrazovanja i karaktera. U tim pokušajima mladi Monette, koji je antitalent za sport kojega je obrazovni sustav stalno tjerao na blisko druženje s mladim, dobro građenim dječacima i momcima, te horny zrelijim muškarcima s jakim homoseksualnim apetitom, bori se i s roditeljima i s licemjernom okolinom, ali i sa samim sobom, kako bi proizveo dojam običnog i normalnog dečka kojega zanimaju djevojke i koji se želi staviti u sliku tipične američke obitelji, dakako s djecom.Tipično? Da. Mislite da se i dalje ti unutarnji sukobi ne događaju većini mladih u zadrtim društvima, pa i našem? Varate se.

Važno je također reći, da možda ponajveću stigmu iz spektra LGBTIQ identiteta nose biseksualci i transrodni – a njihovi unutarnji sukobi su tek velika nepoznanica u javnom diskursu, a njihova povijest je nažalost, gotovo pa apsolutno neispisana.

Ta borba, kao i svaka druga (unutarnja) društveno je uvjetovana, a suproizvedena je s ogromnim dozama katoličke i ine, krivnje. Zbog te borbe naš se protagonist vrlo često osuđuje na duga razdoblja seksualne apstinencije, što ga dovodi i do psihičkih problema i autodestrukcije koja ipak ostaje pod kontrolom, djelomično i zato što traži i dobiva stručnu pomoć. "Postati muško" ujedno je i knjiga u kojoj se Monette bavi američkim sustavom kapitalističkog obrazovanja – implicitno i eksplicitno, a taj sustav kao što znamo baš i nema milosti prema siromašnima, niti prema manjinama bilo koje vrste. Nema ni naš, ne zavaravajmo se. Naravno, to je Amerika iz pedesetih, ali i Amerika danas, prilično konzervativna zemlja u kojoj još traje lov na komuniste (pratite li Trumpa?) i u kojoj se priprema teren za nekažnjeno ubojstvo J. F. Kennedyja, a danas za opravdavanje niza zločina protiv mladih Afroamerikanaca.

Prava američke LGBT zajednice u tom su tekstu još su u povojima. Naš se junak trudio pobjeći od dječačkih hrvačkih sadomazohističkih igrica koje su ga fatalno privlačile i automatski udaljavale od vlastite obitelji. I tu je priča (nažalost) tragično predvidljiva: puno prije nego što je pronašao prve ženske partnerice, s kojima je ostvario burne ljubavne odnose, okušao se u muškoj ljubavi. Narcisoidno se zaljubljivao u umjetničke tipove slične sebi. Vidimo ga i kao profesora i pedagoga, koji se našao u ulozi idola svojim učenicima i studentima, od kojih su ga neki pokušali navesti na tanak led, zloupotrebljavajući njegovu naivnost i prostodušnost, ali i nezadrživu erotsku strast koju vrlo često nije mogao kontrolirati i koja ga je mogla odvesti u propast.

Knjiga je izvanredno, bespoštedno pronicljivo i predivno napisano svjedočanstvo koje je na prvu priča o identitetskim politikama dvadesetog stoljeća, na drugu o borbi duše, a na treću stanju političke ekonomije i ljudskih prava jedne od najvećih proklamatora ljudskih prava, države Amerike. Ova knjiga svoju snagu dijelom duguje prožimanju Monetteove prodorne, oštre inteligencije, njegovih radikalnih opservacija i njegove prepredene dovitljivosti kojom se suočava kako s jednostavnim, tako i nemogućim problemima. Američka je kultura – saznajemo, od Paula zahtijevala da bude ono što nikako nije mogao biti: heteroseksualan… Uzbudljivo i bolno za sve nas koji iz prve ruke znamo o čemu govori. Za sve one koji nisu znali ili bili svjesni, ovo je knjiga koju moraju pročitati. Da bi sebe ili one oko sebe, probudila iz sna, istjerala iz ormara u kojemu se najmanje čuva, a najlakše umire....