Daleko od gradske vreve, u zapadnom dijelu Zagreba, četiri su djevojke pronašle svoje umjetničko utočište. Nikolija Baretić (34), Mia Markušić (25), Mihaela Rašica (28) i Monika Sinković (28) mlade su diplomantice slikarstva s Akademije likovnih umjetnosti, gdje su se prvi put i upoznale kao studentice. Spojila ih je ljubav prema sličnim autorima i zajednički mentor, profesor Matko Vekić, a u potragu za zajedničkim ateljeom odlučile su se iz praktičnih razloga. Osim što imaju priliku stvoriti mjesto koje će služiti kao inkubator ideja i inspiracije, olakšale su si potragu za samim prostorom.

"Teško je sam riješiti pitanje ateljea i zato smo se odlučile spojiti i pronaći nešto veće što ćemo moći plaćati zajedno. Još jedan problem je i specifična namjena najma, odnosno treba naći ili prostor koji je roh-bau, ili prazan poslovni, ili u našem slučaju, stambeni. Ali s vlasnicima koji neće imati ništa protiv da im se cijeli stan presvuče zaštitnom folijom na kojoj će biti puno boje, mirisa i kaosa", govori Mihaela, dodajući kako su željele prostor s puno svjetlosti i standardnim instalacijama, strujom, grijanjem i vodom.

Iako njihovi uvjeti ne zvuče prezahtjevno, potraga je dosta dugo trajala. Na kraju su se odlučile smjestiti u zagrebačkom Stenjevcu, u prostoru koji izgleda točno onako kako bismo zamišljali da će jedan atelje izgledati - živopisno i u kreativnom "neredu". Na svakom koraku može se pronaći neki zanimljiv detalj, bilo da su u pitanju slikarski stalci koji gotovo nikad nisu prazni, gramofon s pločama ili interesantne skulpture koje nenametljivo stoje po strani, prostor živi u svakom smislu te riječi. Zato im je želja da atelje u budućnosti bude mjesto susreta i razmjene, adresa na kojoj će se redovito održavati velika druženja koja će ujedno biti prilika i za javnost da se upozna s njihovim radovima.

Crtanje prije pisanja

Nikolija je po zanimanju modna i tekstilna dizajnerica, a ljubav prema umjetnosti i crtanju počela je kod nje vrlo rano, pa je tako crtala prije nego što je naučila abecedu. Iako ne može reći koji je to točno trenutak u kojem ju je odredio taj interes, živo se sjeća anegdote iz prvog sata likovnog u osnovnoj školi, kad je bila izrazito introvertirana šestogodišnjakinja.

Nikolija Baretić je po zanimanju modna i tekstilna dizajnerica

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

"Zadatak je bio prikazati boje godišnjeg doba. Sva su ostala djeca kroz zadatak podijelila format papira A4 na šest obojenih polja i kod svakog je samo ton boje varirao unutar tih istih polja. Netko je prvi odlučio tako organizirati prostor na papiru, a ostali su slijedili primjer. Kad smo radove izložili na školskoj ploči, druga su djeca moj rad komentirala kao "onaj ružni pošarani". Njihovi su svi bili nalik jedan drugome, u stilu radova slikara Paula Kleea, dok je moj bio sasvim drugačiji, u stilu Kandinskog. Bila sam tužna što im se moj ne sviđa, a istovremeno mi nije bilo jasno kako su svi mogli napraviti toliko slične radove i još na njih biti ponosni. Ni onda, a ni danas nisam obraćala pažnju na to kako rade ostali oko mene, već se fokusirala na svoj stil i viziju", govori Nikolija, koja je odrasla u obitelji koja ju je poticala na crtanje.

Prvenstveno se bavila crtanjem modela i TV osoba koje su joj bile zanimljive i prepoznatljive, a crtala je s namjerom da prenese karakter osobe i njezine crte lica. Proporcije su joj dugo vremena bile nebitne, a tek ih je na studiju modnog dizajna počela s namjerom iskrivljavati.

Tetoviranje i kiparstvo kao dodatni interesi

Mia je ove jeseni diplomirala slikarstvo, ali ono joj nije jedini medij putem kojeg se izražava. Tako tetoviranje i kiparstvo trenutačno smatra hobijima, ali vidi budućnost u kojoj će se kiparstvu dodatno posvetiti kako bi ga usavršila, možda čak i na akademiji. Odmalena gaji veliki interes za likovnu umjetnost, a posebno se sjeća trenutka kad je u vrtiću dobila nagradu za jedan svoj crtež.

Mia Markušić je ove jeseni diplomirala slikarstvo

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

"Rad je prikazivao moju ulicu iznad koje su letjele velike ptice, što danas doživljavam kao neko nagovještavanje mojeg doživotnog poziva za stvaranjem. Crtanje je oduvijek bilo moj način komunikacije i interpretacije svijeta oko mene. I odrasla sam u izrazito poticajnom okruženju - roditelji su me uvijek podržavali u praćenju vlastitog talenta. Nisu me učili da idem ‘trbuhom za kruhom‘, nego da slušam svoje srce i ulažem trud u ono što zaista volim, tako da konkretnog plana B zapravo nikad nije ni bilo", priznaje Mia koja Nikoliju poznaje još od prve godine studija.

Na diplomskom studiju njihovu se društvu pridružila i Dubrovčanka Mihaela koja se u Zagreb preselila zbog studija slikarstva, ali se zadržala i nakon diplome. Iako nije odrasla u umjetničkom okruženju, oduvijek ju je privlačila umjetnost. Tako je kao "velika" željela biti slikarica, ali i plesačica ili spisateljica, otkriva uz šalu da nikad nije bilo u pitanju ništa praktično.

Mihaela Rašica je iz Dubrovnika preselila u Zagreb zbog studija i zadržala se

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

Ipak bitnije od hobija

"Crtanje i slikanje su bili nešto moje, nešto u što bih se zadubila u samoći i mogla dugo ostati zaokupljena. I onda kad bih dovršila crtež, pokazivala bih ga obitelji i sve je to zabavljalo i veselilo. Neka od najranijih sjećanja povezujem uz crtanje i slikanje, to je nešto što je oduvijek bilo sa mnom. Ali ozbiljniji interes je počeo u srednjoj školi kad sam počela i pohađati satove crtanja u ateljeu akademskog slikara. Tada sam shvatila da to percipiram kao nešto puno bitnije od hobija", govori Mihaela, koja je prvo studirala na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti, što ju je spojilo i s Monikom.

Ta ljubiteljica stripova svoju je ljubav prema slikanju otkrila upravo zahvaljujući ovoj "devetoj umjetnosti". Iako je na početku crtala ekspresivne i neuredne stripove, s vremenom se prebacila na boju u kojoj se uvijek osjećala sigurnije nego u samom crtežu. Već je kao školarka znala da se želi baviti umjetnošću, ali je ipak upisala gimnaziju kako bi si dala vremena i širinu. No, s vremenom je samo bila još sigurnija u svoju odluku.

Monika je ljubav prema umjetnosti spoznala putem stripova

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

Naposljetku je i upisala Akademiju likovnih umjetnosti u kojoj je posebno uživala raditi u okruženju ljudi koji dijele isti žar prema umjetnosti. Zato joj je godina nakon Akademije, kad je radila kod kuće, doma u maloj sobi, bila posebno usamljena. Kad joj se pružila prilika da stvara u zajedničkom ateljeu sa svoje tri kolegice i prijateljice, nije je trebalo dugo nagovarati. Kao ni Nikoliju, Miju ni Mihaelu.