Ne znam ništa o modi

Iako ima talijansko ime, a u karijeri je uglavnom glumio Engleze, Alessandro Nivola (37) tipični je Amerikanac. Rođen u Bostonu, dosad najpoznatiji kao brat Nicolasa Cagea u “Čovjeku bez lica” i glavni junak u nogometnom filmu “Gol”, ima onu američku ležernost i otvorenost pa je za vrijeme našeg intervjua u Parizu spremno priznao da nema pojma o modi.

– Kada idem na premijeru, kažem supruzi da mi izabere odjeću – priznaje Nivola, iako je bio povezan s modnim svijetom. Naime, početkom desetljeća radio je i kao model, a posljednjih mjeseci privlači pozornost ulogom u filmu “Coco Chanel”, koji u hrvatska kina dolazi 27. rujna. U biografskom filmu o ranim danima slavne dizajnerice Gabriele Coco Chanel Nivola glumi njezinu veliku ljubav, Engleza Arthura Boya Capela, koji joj priznaje da je voli, ali se ipak odluči oženiti drugom. U privatnom životu Nivola nema takvih emotivnih zavrzlama.

Već je šest godina u braku s britanskom glumicom Emily Mortimer, s kojom ima petogodišnjeg sina Samuela Johna. Iako im rasporedi snimanja ne ostavljaju mnogo zajedničkog vremena, među njima nema ljubomore. Čak i kada je na pariškoj premijeri pozirao novinarima s kolegicom Audrey Tautou, koja glumi Coco Chanel, njegova supruga nije se nimalo zabrinula jer zna da je to glumačka obveza.

Koliko ste prije ovog filma znali o Coco Chanel? – Znao sam da moja žena voli parfem Chanel 5. Naravno, bio sam svjestan njezine reputacije i što znači za svijet mode, ali nisam znao detalje o njezinom životu. Iznenadio sam se kad sam vidio koliko je dramatičan i, zapravo, idealan za film. Kada ne biste znali da je sve to istina, mislili biste da su njezinu biografiju izmislili maštoviti scenaristi.

Rijetki su američki glumci koji nastupaju u europskim filmovima. Kako ste se vi našli u toj situaciji? – To se dogodilo slučajno. Zapravo sam prvu ulogu u europskom filmu dobio kao nadoknadu za propali projekt. Naime, britanski redatelj Michael Winterbottom trebao je režirati film “Kućna pravila”, koji je kasnije bio nominiran za Oscara, i nudio mi je veliku ulogu. Prije nego što smo počeli snimati, Winterbottom se, pak, posvađao s producentom Harveyem Weinsteinom i napustio projekt, pa je i moja uloga propala. Mislio sam da Michaela više nikad neću vidjeti, ali nekoliko tjedana kasnije došla mi je smeđa omotnica sa scenarijem za film o engleskom ribaru koji služi zatvorsku kaznu u Brixtonu, a uz scenarij je bila mala poruka: “Što kažeš da radije snimimo ovaj film?”. Nisam mogao vjerovati da me se sjetio, a još manje sam mogao vjerovati da misli kako mogu glumiti engleskog ribara. Do tada sam samo jednom bio u Engleskoj. No, kako nisam imao nikakvu drugu ponudu, prihvatio sam ulogu i otišao u engleski gradić Hastings, gdje sam snimao film “I Want You” s Rachel Weisz. Bilo mi je toliko lijepo da se nisam želio vratiti u Hollywood.

Alessandro nije tipično ime za nekog iz Bostona. Iz kakve obitelji dolazite? – Djed s očeve strane je talijanski kipar Constantino Nivola, koji se na Sardiniji oženio njemačkom Židovkom i zbog Mussolinija s njom pobjegao u Ameriku. U New York su došli bez novčića u džepu, no zahvaljujući talentu, djed je postao ugledan pripadnik kruga njujorških ekspresionista, pa je uskoro živio na Long Islandu i družio se s Jacksonom Pollockom i ostalim poznatim umjetnicima. S druge strane, majčina obitelj je jedna od najstarijih u Americi, djed mi se zove Thomas Jefferson Davies. Dakle, potomak sam siromašnih talijanskih imigranata i imućnih američkih starosjedilaca. Nije ni čudo da su se otac i majka razveli.

Kako su vaši roditelji reagirali kad ste im rekli da želite postati glumac? – Kada bi neki psihijatar proučio moju biografiju, vjerojatno bi zaključio da je to klasični slučaj pobune protiv roditelja i potrage za sigurnim mjestom izvan nesigurnog doma. No, potpuno bi promašio dijagnozu. Moj otac je profesor političkih znanosti na Harvardu, a ja nikada nisam imao potrebu za buntom protiv njega. Poštovao sam njegovu strast prema obrazovanju, pa sam studirao na Yaleu. Za glumu se nisam odlučio zato da bih nekome nešto dokazao, već zato što je to posao koji istinski volim. U filmu Coco pristane na vezu s oženjenim muškarcem.

Vjerujete li vi da takve veze mogu opstati? – Nisam moralni čistunac i ne osuđujem ljude koji žive u netradicionalnim vezama. Naprotiv, mislim da različitost pomaže da ovaj svijet bude zabavniji. Uostalom, najzanimljiviji dio filma prema mom mišljenju je trenutak kada Coco dozna da će se Boy oženiti. U većini drugih filmova to bi značio kraj romanse, no u ovom slučaju baš se tada njihova ljubav rasplamsa. Što ne znači da bih ja to mogao. Već sam devet godina s istom ženom i iako smo često odvojeni, dosad smo bili vjerni jedno drugome. Barem koliko ja znam.

I vaša supruga Emily Mortimer je glumica. Kako usklađujete svoje poslove i brigu za sina Samuela Johna? – Bračni život dvoje glumaca nije lagan, ali mi nekako uspijevamo održati skladnu vezu. Prije je bilo teško uskladiti naše rasporede, a postat će još teže kad nam sin krene u školu. Dosad smo ga uvijek vodili sa sobom, ali sad to više nećemo moći. No, kad sam doma s njima, onda nemam nikakvih drugih obveza pa im se mogu potpuno posvetiti.

Mislite li da će vam sin, kad odraste, zamjerati što ste ga vukli s vama po svijetu? – Uopće ne sumnjam da će nas stići kazna kad odraste. Ne znam kako, ali već će on pronaći način.

Josip Jurčić