Duke Nukem Forever

Vjerovali ili ne Đuka se vratio. Igra koja je trebala vidjeti svjetlo dana u prošlom tisućljeću napokon je došla i, ako zbog ničeg drugog, samo zbog toga će se prodavati i ljudi će ju igrati upravo zbog imena. No je li doista bila vrijedna čekanja ili trebamo bježati od nje kao od kuge možete pročitati u nastavku…

Hail to the king baby!

Prvo da raščistimo neke stvari. Pretpostavljamo da dosada već svi znaju da je novi Đuka promašaj, ali nije sve tako grozno kao što ste može vidjeli prilikom čitanja raznih recenzija. Istina, igra je uvelike podbacila, no iskreno, nije najgora stvar koju smo igrali, nešto što se često povezivalo sa igrom po netu od njenog izlaska. No počnimo redom tako da sami možete zaključiti o čemu se tu radi…

Prva i najvažnija stvar koju treba spomenuti u arkadnim pucačinama je upravo napucavanje koje je ovdje izazvalo pomiješane reakcije. Glavni problem je da ga jednostavno nema dovoljno; prečesto ćete tumarati praznim prostorom i/ili se vozikati raznim vozilima, umjesto da “rokate svemirsku gamad”. Također je zastupljeno previše arkadnih elemenata i stvarno će vam ići na živce savršeno tajmirati vaš skok kako biste preskočili određenu prepreku. Stvarno nam nije jasno zašto igra koja je reputaciju stekla prije svega na zanimljivoj i žestokoj akciji sada više liči na neki bezuspješni pokušaj spajanja žanrova. Razliku u odnosu na original predstavlja i činjenica da sada možete imati samo 2 primarna oružja u određenom trenutku. To nam se čini pomalo nelogično jer smatramo da bi se puno više zabavili kad bismo mogli konstantno rotirati među raznolikim oružjem, a istini za volju mogli su dodati i pokoje novo, a ne samo reciklirati one iz originala.

Umjetna inteligencija je srednja žalost, a moramo priznati da nismo shvatili jesu li developeri to napravili namjerno da bi prikazali vanzemaljce kao tupaste ili su jednostavno bili previše lijeni da bi napravili solidnu skriptu za njihovo ponašanje. Čak ne možemo ni reći da im je snaga u brojevima jer ovdje ćete se boriti po polupraznim prostorima koji jednostavno razočaraju. Po tom pitanju, ako Đuku usporedimo sa Crysisom 2 gdje je slična podloga (razrušeni grad) i gdje također nema puno neprijatelja možemo vidjeti da se moglo napraviti puno, puno više. Sustava zaklona također nema no to nismo uzeli kao veliku zamjerku jer smo očekivali igru prepunu akcije, a ne igru punu sakrivanja iza zidića i barikada.

Ono čime su se pokušali odvojiti od ostatka žanra je mogućnost korištenja steroida kojim ulazite u mod gdje koristite samo melee udarce, ali oni ubijaju više manje sve, te također pijenja piva koje vam na određeni period smanjuje štetu koju primate. Uz to imate priliku koristiti tzv. duke vision koji nije ništa drugo nego malo modificirani night vision. Moramo pohvaliti zanimljive nivoe gdje ste smanjeni i borite se po policama i stolovima što je svakako odlično barem sa stajališta podloge na kojoj se borba odvija, no sve u svemu to je jako malo toga što već nije viđeno, a još manje onoga što je dobro odrađeno.

Prosječno…2007.

Uz sve što smo već rekli, igra je ipak podbacila ponajviše na tehničkom polju, a to je jednostavno neoprostivo pogotovo zato što su igru mogli uzeti i ispolirati do najsitnijih detalja, a budući da smo čekali 15 godina, ne bi nam ništa bilo da smo pričekali još koji mjesec. Ne samo da je grafički igra u najbolju ruku prosječna, a većinom ispod prosječna, često smo doživljavali pad frame-ratea, razna trzakanja i sl. što nije moglo biti uzrokovano slabom konfiguracijom već samo lošom optimizacijom igre. Zvuk je klasični Duke Nukem trash, koji je loš namjerno jer je takav i Đuka, odnosno svi likovi u njegovom svijetu i tu nemamo prevelikih zamjerki.

Za kraj moramo priznati da je ovo jedna od onih igara koja je jednostavno morala biti loša. A nakon što ju svi svejedno odigraju, novi će Duke Nukem, za razliku od originala koji je postao legenda zbog svoje igrivosti, postati jedna od najlošijih igara koju su igrali apsolutno svi.