Koliko je samo dobar bio Tony Ferguson u periodu od 2013. godine pa sve do sredine 2020. godine. ‘‘El Cucuy‘‘ je nanizao čak 12 uzastopnih pobjeda u tom periodu, a porazio je mnoštvo elitnih boraca tijekom tog pobjedničkog niza.

Rafael dos Anjos, Edson Barboza, Donald Cerrone, Anthony Pettis i Kevin Lee neka su od najzvučnijih imena unutar dugog Tonyjevog pobjedničkog niza. Vjerovalo se da je Ferguson jedini borac koji svojim vještinama i mentalnom snagom može ugroziti neporaženog Khabiba Nurmagomedova.

U više navrata UFC je ugovarao taj meč, a čak pet puta su morali otkazivati borbu. Posljednji čavao u lijes zajedno su zakucali Justin Gaethje i pandemija koronavirusa.

Ferguson i Khabib trebali su se boriti 18. travnja (četvrti mjesec) 2020. godine, ali Khabib nije mogao napustiti Rusiju zbog zabrane putovanja uslijed pandemije. Event je na kraju također odgođen, a Ferguson je pristao na zamjenskog protivnika. Uskočio je Justin Gaethje, a meč smo gledali 9. svibnja (peti mjesec) 2020. godine.

Gaethje je doslovno uništio Tonyja Fergusona. Bilo je pomalo tužno gledati količinu batina koje je Ferguson istrpio, a meč je prekinut tek 100-ak sekundi prije isteka pete runde. Tony Ferguson nakon tog poraza jednostavno više nije bio isti borac.

U kavez se vratio krajem 2020. godine, ali Charles Oliveira također ga je porazio. Uslijedili su porazi od Beneila Dariusha, a zatim su Fergusona završavali Michael Chandler, Nate Diaz i Bobby Green. Uz dužno poštovanje Bobbyju Greenu, ali kad takav borac ‘‘submissionom‘‘ uspije poraziti Fergusona, onda je jasno da to više nije ni sjena onog nekadašnjeg ‘‘El Cucuyja‘‘. Nekoć je to bio borac čiji su protivnici napuštali kavez s teškim ozljedama i posjekotinama na licu, a sada je postao borac kojeg javnost doslovno moli da se povuče, jer nepotrebno uništava svoju ostavštinu.

Usprkos šest uzastopnih poraza, od kojih su mnogi bili uvjerljivi i teški, Ferguson je još uvijek tu, dio je UFC-a. Najveća MMA organizacija nije ga otpustila, niti je 39-godišnji Tony okačio rukavice o klin.

Tonyja ovaj vikend čeka nastup na UFC 296 eventu, a protivnik će mu biti Paddy Pimblett. Talentirani borac iz Liverpool na papiru je lakši protivnik od šestorice boraca koji su porazili Fergusona kroz posljednje tri i pol godine. Neki će reći da je Paddy ‘‘The Baddy‘‘ posljednja provjera Fergusonovih mogućnosti, ali to nije točno. Kako god taj meč završio, Ferguson je završena priča i nastavak karijere poguban je po njegovo zdravlje. Svima je jasno da Ferguson nije ‘‘onaj stari‘‘, a čak i pozitivan ishod meča protiv Paddyja Pimbletta rijetko kome bi promijenio mišljenje.

Tony Ferguson uživat će veliku podršku publike tijekom ovog meča. Event će se održati u Las Vegasu, a Paddy Pimblett borac je koji dobiva ogromnu podršku britanske publike, ali ostatak svijeta ga ne simpatizira. Čak naprotiv, Paddy Pimblett krajem prošle godine odlučio se bez ikakvog povoda okomiti na Ariela Helwanija, najpoznatijeg MMA novinara na svijetu. Pimblett je u podcastu s Danom Whiteom kritizirao Helwanija, a mnogi su to protumačili kao svojevrsno dodvoravanje šefu. MMA javnost stala je u obranu Helwanija, a Pimblett je gotovo preko noći dobio status negativca.

Paradoks koji će ovaj vikend pratiti Fergusona i njegove navijače

Publika u T-Mobile Areni sigurno će gromoglasno navijati za Fergusona, ali tu dolazimo do paradoksa koji je zapravo i tema ovog teksta. Ferguson će istovremeno uživati podršku navijača, ali mnogi će se nadati i njegovom novom porazu. Koliko god bizarno zvučalo, radi se o teoriji koja ima smisla.

Porazi li Pimbletta, Ferguson će vjerojatno doživjeti nalet euforije i motivacije, a samog sebe će uvjeriti kako bi trebao nastaviti svoju profesionalnu MMA karijeru. Ta putanja vjerojatno vodi ka još pokojem uvjerljivom porazu, a Fergusonovim fanovima zbilja postaje teško gledati njegova blijeda izdanja u kavezu. Toliko je teško da će mnogi od tih fanova potajno priželjkivati njegov poraz, jer tada bi vjerojatno i UFC-ovi čelnici okončali ovu priču koju već tri i pol godine prati strmoglavi pad.

Naravno, za Fergusona i njegove fanove idealan je scenarij pobjeda, a zatim odlazak u mirovinu. Tony bi tako prekinuo gubitnički niz i slavljenički bi mogao položiti rukavice na sredinu kaveza. Čak i sam Paddy Pimblett priznaje da je to nešto što želi vidjeti, ali ne u ovom slučaju.

Kad bi postojala garancija da će se Ferguson povući u slučaju pobjede, tada ne bi postojao taj svojevrsni paradoks gdje će dio njegovih fanova priželjkivati njegov poraz. Ali više je nego jasno da se Ferguson ne bi povukao u slučaju pobjede i žalosno je što će pojedini ljubitelji ‘‘El Cucuyja‘‘ gledati na poraz kao na nešto što je u široj slici bolje za Tonyja Fergusona.