Fantastičan UFC-ov event na rasporedu je večeras, točnije, u noći sa subote na nedjelju. UFC 304 naziv je priredbe koju najveća svjetska MMA organizacija priređuje u Manchesteru, a program je sačinjen od čak 14 mečeva. Dakle, čeka nas duga noć prepuna mečeva na najvišoj razini.

Zanimljivo je kako ćemo već na ‘‘early prelimsima‘‘ gledati možda i najbolju borbu večeri. Muhammad Mokaev i Manel Kape podosta iznenađujuće našli su se na tom dijelu programa. Kape je na osmom mjestu u poretku izazivača unutar UFC-ove muha kategorije, dok Mokaev trenutno drži dva mjesta bolju poziciju.

Obojica su fantastični borci potkovani u gotovo svim segmentima borbe, ali preferiraju različite stilove borbe. Manel Kape pravi je snajper dok se borba odvija na nogama. Portugalac rodom iz Angole posjeduje nevjerojatno brze i koordinirane ruke, a njegova preciznost na trenutke djeluje nevjerojatno. 11 od ukupno 19 svojih pobjeda u karijeri Kape je upisao nokautom, a uzmete li u obzir da se radi o borcu muha kategorije (dio karijere u bantamu), statistika je više nego dobra.

No, Kape se jako dobro snalazi i kad borba završi u parteru, a njegov današnji protivnik Muhammad Mokaev vjerojatno će sve svoje napore uložiti da borbu odvede upravo tamo, u parter. Engleski borac dagestanskih korijena vrhunski je hrvač, a krase ga i jako dobre BJJ vještine. Polovicu svojih dosadašnjih pobjeda ostvario je ‘‘submissionom‘‘, odnosno, šestoricu protivnika prisilio je na predaju.

Ono što bi moglo napraviti razlike, jesu nedostaci Muhammada Mokaeva u borbi na nogama. Uspije li Kape neutralizirati njegovo hrvanje, razlika u udaračkim vještinama bit će presudna. Muhammad Mokaev posjeduje solidne ‘‘kickove‘‘, brz je i atletičan, ali Kape je ipak osjetno svestraniji i opasniji udarač. Naravno, veliko je pitanje može li Kape pronaći odgovor za hrvanje Muhammada Mokaeva.

Ono što daje dodatno uzbuđenje ovom meču svakako su tenzije na relaciji Kape - Mokaev. Dojam je kako između njih postoji istinska mržnja, što smo mogli vidjeti kroz nekoliko sukoba tijekom ‘‘fight weeka‘‘. Obojica žele ‘‘otkinuti glavu‘‘ jedan drugom i ovaj meč ponudit će vatromet od prve do posljednje sekunde.

Manel Kape ima priliku prekinuti i jedan jako dug pobjednički niz. Naime, Mokaev iza sebe ima 23 uzastopne pobjede u amaterskom MMA-u, a još 12 ih je upisao u profesionalnim vodama, ako zanemarimo jedan ‘‘no contest‘‘ koji mu se dogodio u šestom profesionalnom nastupu. Mokaev još nije osjetio gorčinu poraza, ali nije se ni susreo s puno boraca u rangu Kapea. Manel je slavio u posljednja četiri nastupa i prepun samopouzdanja došao je u Manchester.

Pobjednik borbe mogao bi izboriti status izazivača u muha kategoriji i ulog definitivno nije malen. Kape i Mokaev četvrti po redu ući će u kavez, a ovo je meč zbog kojeg mnogi neće otići na spavanje tijekom ‘‘prelimsa‘‘, već će ostati budni tijekom cijele noći.

Sam Patterson protiv Kiefera Crosbieja također je meč na koji vrijedi obratiti pažnju tijekom ranih ‘‘prelimsa‘‘, kao i na okršaj Prestona Parsonsa s talentiranim Velšaninom Obanom Elliottom.

Nakon pet mečeva ranog preliminarnog dijela, uslijedit će četiri borbe koje su dio ostatka ‘‘prelimsa‘‘. Modestas Bukauskas i Marcin Prachnio na papiru nude vrlo interesantno uparivanje koje može završiti ratom u stojci, a vrlo vatren bit će okršaj energičnog Caolana Loughrana i Jakea Hadleyja. Glavna borba preliminarnog dijela nudi okršaj Nathaniela Wooda i Daniela Pineda. Teško je pronaći nezanimljive mečeve u kojima su sudjelovali Wood i Pineda, pa tako nema razloga da njihovo uparivanje ne završi atraktivnom borbom u jako visokom tempu.

‘‘Biti ili ne biti‘‘ za Arnolda Allena i Gigu Chikadzea, Paddy Pimblett na ispitu karijere protiv ‘Kralja‘ Greena

‘‘Main card‘‘ sadrži ukupno pet mečeva, a sve do jednog prave su poslastice. Arnold Allen i Giga Chikadze otvorit će glavni dio programa, a obojici ovaj meč predstavlja jako bitan korak za nastavak karijere. Chikadze je gotovo pet godina u UFC-u, dugo je bio na glasu kao potencijal za sam vrh, ali Calvin Kattar uništio ga je početkom 2022. godine i ukazao kako Gruzijac ipak nije taj rang borca. Giga je uzeo dugu pauzu nakon tog poraza, a mečevima se vratio tek u osmom mjesecu prošle godine.

Jednoglasnom odlukom sudaca Chikadze je u povratničkom meču svladao Alexa Caceresa, ali nije to bio nastup kojim bi Chikadze ‘‘zapalio‘‘ publiku i naveo ih da pomisle kako gledamo neku novu, poboljšanu verziju. Krajnje je upitno je li Giga dorastao zadatku koji ga čeka večeras.

Arnold Allen borac je koji će u ovaj meč ući nakon dva uzastopna poraza, ali sama statistika ne govori dovoljno. Max Holloway i Movsar Evloev borci su koji su ga porazili u tim mečevima, a tko god imalo prati MMA, dobro zna o kakvim se borcima radi. U oba meča Allen nije pao ‘‘bez ispaljenog metka‘‘, nije se osramotio i dokazao je kako može parirati samoj eliti perolake kategorije. Nešto mu ipak fali da napravi dodatni korak prema samom vrhu, ali Giga Chikadze nije razina Evloeva i Hollowayja.

Osjećat će Allen određeni pritisak zbog dva uzastopna poraza, jer treći poraz mogao bi biti poguban po njegovu karijeru. Ipak je to borac koji je imao deset pobjeda zaredom prije obračuna s Maxom Hollowayjem i pravo je vrijeme da se vrati na pobjedničke staze.

30-godišnji Englez tek bi trebao ući u svoj ‘‘prime‘‘, fizički djeluje besprijekorno kao i uvijek, a uživat će i veliku podršku domaće publike. Obojici boraca ovaj meč je ‘‘biti ili ne biti‘‘ po pitanju napada na vrh kategorije. Chikadze će tražiti taj iskorak, dok Allen mora obraniti poziciju i potvrditi kako dva poraza nisu pretjerano utjecala na njegovo samopouzdanje.

Nakon Allena i Gige, u kavez će Gregory Rodrigues i Christian Leroy Duncan. O okršaju dvojice boraca srednje kategorije pisali smo vam u zasebnom članku kojem možete pristupiti klikom na LINK. Nećemo se previše zadržavati, nego ćemo krenuti dalje s ‘‘main cardom‘‘.

‘‘Oh Paddy the Baddy‘‘odjekivat će Co-Op Arenom nakon što Rodrigues i Duncan napuste kavez te prepuste mjesto Paddyju Pimblettu i Bobbyju Greenu, odnosno, Kingu Greenu. Paddy Pimblett ljubimac je MMA fanova na otoku, posebno onih koji dolaze iz Liverpoola.

Samo 55 kilometara cestovne udaljenosti dijeli njegov Liverpool od Manchestera u kojem će se održati UFC 304 event i za očekivati je da će vojska Paddyjevih fanova potegnuti do grada rivala. Liverpool i Manchester najveći su rivali kad je u pitanju nogomet, ali ne sumnjamo kako će i lokalci iz Manchestera večeras pružiti podršku momku iz suparničkog grada.

Bobby Green večeras će odraditi 50. profesionalni nastup ili ako ćemo vjerovati njegovim navodima, 51. Green je u intervjuu za TNT Sports otkrio kako je jedan meč odradio pod drugim imenom, jer je bio suspendiran zbog konzumiranja marihuane. Službena statistika ipak kaže da je Green odradio 49 profesionalnih nastupa (32-15-1-1), a kad smo kod promjene imena, ovo će mu biti prvi pod novim imenom. Bobby je odlučio preimenovati samog sebe i službeno se zove King Green.

Kraljem se nazvao jer smatra kako to ime oslikava njegov životni put. Od dječaka s ulice kojem se nije predviđala blistava budućnost, Green je dogurao do najveće svjetske MMA pozornice i pokazao je kako ništa nije nemoguće. Više od deset godina nastupa unutar UFC-a, a danas će sudjelovati u klasičnom okršaju stare i nove generacije.

29-godišnji Pimblett svoj MMA debi odradio je samo nekoliko mjeseci prije nego je Green prvi puta nastupio u UFC-u i njegovo iskustvo daleko je siromašnije od Greenovog. Green će zasigurno biti i najteži Paddyjev protivnik u dosadašnjoj UFC karijeri, a može li King zaustaviti Paddyja u pohodu na šestu uzastopnu pobjedu, preostaje nam saznati u ranim nedjeljnim satima. Green je skidao i puno veće skalpove, ali Pimblett napreduje iz meča u meč i nitko ga ne može unaprijed otpisati.

Green će dati sve od sebe da borbu zadrži na nogama i upiše još jedan spektakularni nokaut. Pimblettovo visoko držanje brade, rupe u obrani i izloženost čistim udarcima, nešto su što bi danas konačno moglo biti kažnjeno.

Međutim, postoje određene indikacije koje bi Paddyju mogle pomoći čak i ako borba ostane na nogama. King Green krajem prošle godine nokautiran je na strašno brutalan način. Jalin Turner završio je Greena već u prvoj rundi, a kasna reakcija suca Kerryja Hatleyja dovela je Greena do previše nepotrebne štete. Pet puta u karijeri Green je gubio nokautom, a ne tako davno (krajem 2022.), brutalno ga je nokautirao i Drew Dober. Takvi porazi često kompromitiraju bradu i izdržljivost borca, posebno ako se radi o borcu u poznim godinama (37) s puno ‘‘kilometraže‘‘ iza sebe. Naravno, Pimblett će težiti borbi u parteru.

Nedovršeni poslovi dio su glavne i sunaslovne borbe večeri

Dvije posljednje borbe na programu nude i dva okršaja za UFC-ove pojaseve. U sunaslovnoj borbi večeri čeka nas vrhunski okršaj teškaša. Tom Aspinall, borac kojeg mnogi vide kao najboljeg teškaša svijeta u ovom trenutku, a ujedno i novopečeni ljubimac hrvatske publike zbog sjajne suradnje s Antom Delijom, večeras će pokušati osvetiti jedini poraz koji je upisao unutar UFC-ovog kaveza.

Tom je prije dvije godine predvodio UFC-ov event u Londonu, a protivnik je bio isti onaj koji ga čeka večeras. Curtis Blaydes tada je došao testirati mladog i perspektivnog engleskog teškaša, ali test je potrajao samo 15 sekundi. Aspinall je nakon bačenog ‘‘low kicka‘‘ završio na tlu, uz bolnu grimasu na licu. Koljeno desne noge izdalo je odličnog engleskog teškaša i ostali smo bez uzbuđenja koja je trebao pružiti taj okršaj.

Dvije godine kasnije, Aspinall drži status privremenog prvaka UFC-ove teške kategorije, a Curtis Blaydes napokon ima priliku dočepati se UFC-ovog pojasa, makar i tog privremenog. ‘‘Razor‘‘ je godinama pri vrhu teške kategorije, ponajbolji je hrvač u povijesti te težinske kategorije, ali i dalje čeka svoj prvi napad na pojas. Osvajanje ‘‘interim‘‘ titule gurnulo bi ga na ‘‘pole position‘‘ kad su u pitanju sljedeći izazivači za pojas. Jasno da bi morao pričekati meč između Jona Jonesa i Stipe Miočića, ali nakon tog okršaja planiranog za 11. mjesec ove godine, Blaydes bi došao na red.

Borba Aspinalla i Blaydesa intrigantna je iz više razloga. Curtis Blaydes tijekom ‘‘fight weeka‘‘ odgovorio je na optužbe o ‘‘staklenoj bradi‘‘. Američki teškaš istaknuo je kako njegova brada nije labilna, nego jednostavno teška kategorija nudi posebne udarače i nokauti se događaju. Statistika pak govori kako je Blaydes sva četiri poraza u karijeri upisao nokautom, a presudili su mu ubojiti nokauteri poput Francisa Ngannoua (dvaput), Derricka Lewisa i Sergeija Pavlovicha.

Kako su godine odmicale, Blaydes je pokazivao velik napredak u borbi na nogama, ali hrvanje je i dalje njegov forte. Ne postoji teškaš koji je upisao više rušenja unutar UFC-ovog kaveza, nego Curtis Blaydes. 62 puta Blaydes je rušio svoje protivnike, a iza njega je Cain Velasquez koji je upisao 34 rušenja. Zbrojite li rušenja drugoplasiranog Velasqueza i trećeplasiranog Sergeija Spivaka (27), Blaydes bi i dalje držao prvo mjesto. 53,5 posto njegovih pokušaja rušenja završava uspješno i nema sumnje kako će Curtis što prije pokušati staviti Aspinalla na leđa.

Neće mu biti lako, jer Tom Aspinall u svojih osam mečeva unutar UFC-ovog kaveza, proveo je samo jednu sekundu na leđima. To se dogodilo u meču protiv Alexandera Volkova, a Tom je završio na leđima nakon ‘‘kicka‘‘ kojeg je zadao Volkovu. Engleski teškaš ispao je iz ravnoteže i nakratko se našao u donjoj poziciji.

Ako netko može podebljati broj tih sekundi, to je svakako Blaydes. Međutim, Tom Aspinall predstavlja upravo ono što Blaydesu kroz dosadašnju karijeru nije odgovaralo. Zastrašujuća nokauterska moć leži u šakama Toma Aspinalla i jedan udarac nerijetko mu je dovoljan za okončati borbu. Tom je također nevjerojatno brz za jednog teškaša, agilan i precizan.

Hrvački segment sigurno je dodatno unaprijedio trenirajući s Antom Delijom i Philom De Friesom, a Blaydesova reći ćemo ‘‘nestabilna brada‘‘ bit će na pravom iskušenju kad polete ruke ovog lepršavog engleskog teškaša.

Stilski gledano, Aspinall je favorit i prezentira bolju formu u posljednje vrijeme, ali iskustvo Curtisa Blaydesa može itekako biti presudan faktor. Nemojte treptati kad započne ovaj meč.

Belal Muhammad po svim parametrima lošiji je borac od Leona Edwardsa, ali ‘‘as u njegovom rukavu‘‘ ipak postoji

‘‘Šećer na kraju‘‘ okršaj je za prvaka UFC-ove velter kategorije. Leon Edwards s jedne strane kao prvak kategorije do 77 kg, a Belal Muhammad nasuprot njega kao borac koji je napokon dobio priliku koju zaslužuje.

Muhammad, američki borac palestinskih korijena, slavio je u devet od posljednjih deset nastupa. Pobjeda je izostala jedino u meču koji je odradio prvom polovicom 2021. godine. Leon Edwards tada je bio njegov protivnik, a nakon dominantne prve runde od strane Edwardsa, uslijedio je vrlo nesretan trenutak, ujedno i presudan.

Početkom druge runde, Edwards je plasirao lijevi ‘‘middle kick‘‘, ali u sklopu udaračke sekvence, dogodio se i ubod u Belalovo oko. Leon je duboko zabio palac svoje lijeve ruke, Belal je ekspresno završio na tlu i bio je to početak kraja. Apexom su odjekivali jauci Belala Muhammada koji se prema vlastitim navodima zabrinuo za svoj vid i mislio je da je oslijepio. Rasplakao se Belal i sve je bilo jasno, borba se neće nastavljati.

‘‘No contest‘‘ službeni je ishod tog meča, a priliku da dovrše posao dobit će večeras. Leon Edwards u još je boljem nizu nego Belal. Zanemarimo li taj ‘‘no contest‘‘, Leon je slavio u posljednjih 12 nastupa, a poraz nije osjetio od kraja 2015. godine. Ono što Englez rodom s Jamajke prezentira posljednjih par godina, na razini je najboljih boraca u povijesti ovog sporta.

Prije nego se zaletite u komentare na našoj Facebook stranici i napišete kako pretjerujemo, dopustite da pojasnimo. Borac nadimka ‘‘Rocky‘‘ u ranoj fazi svoje karijere prezentirao je visok stupanj udaračkih vještina, ali određene manjkavosti kad je u pitanju grappling. Nakon što je krajem 2015. godine izdominiran od strane Kamarua Usmana, Edwards je potegnuo do Kalifornije, točnije do San Josea. Unutar American Kickboxing Academyja, Leon je brusio svoje hrvačke i parteraške vještine u društvu Khabiba Nurmagomedova, Daniela Cormiera, Caina Velasqueza, Lukea Rockholda i glavnog trenera Javiera Mendeza.

Nakon nekoliko mjeseci provedenih tamo, Edwards se vratio kući u Birmingham i oformio je vrhunski tim. Ponajbolje stručnjake s teritorija Velike Britanije, Leon je okupio u svojoj dvorani, a nastavio je usavršavati vještine koje je gradio tijekom posjete SAD-u.

Iz meča u meč napredak je bio više nego očigledan. Leon je tako uspio dominirati u parteru protiv BJJ majstora kakav je Gunnar Nelson, a vještine u stojci nikada nisu ni bile upitne. Redom je Edwards pobjeđivao imena poput Donalda Cerronea, Rafaela dos Anjosa, Natea Diaza i dogurao je do revanša s Usmanom.

Iako nathrvan u tom revanšu, dva su ključna detalja na Edwardsovoj strani. Prije svega, Leon je postao prvim borcem koji je uspio srušiti Kamarua Usmana unutar UFC-ovog kaveza. Ne samo da ga je srušio, nego mu je uzeo leđa i uspostavio dobru kontrolu krajem prve runde.

Puno značajnije rušenje dogodilo se otprilike minutu prije kraja pete runde. Nakon što je izgubio drugu, treću, četvrtu i većinu pete runde, Edwards je posegnuo za nečim što bi se u rječniku američkog nogometa nazivalo ‘‘Hail Mary‘‘. Bacio je Edwards lijevi ‘‘high kick‘‘ i bio je to možda i posljednji trzaj Edwardsove želje za pobjedom. Srećom po njega, udarac je odsjeo savršeno i borac koji je do tog trenutka djelovao nepobjedivo, nepomično je ostalo ležti na tlu Vivint Arene u Salt Lake Cityju.

Edwards je šokirao svijet tog 20. kolovoza (osmi mjesec) 2020. godine i postao je UFC-ovim prvakom velter kategorije. Uoči trilogije koja je bila zakazana za treći mjesec prošle godine, Edwardsa su mnogi otpisivali govoreći kako je imao sreće u prošlom meču. Leon je pak isticao da je u Salt Lake Cityju pružio svoje najgore moguće izdanje i da će treći meč protiv Usmana izgledati puno drukčije. Bio je u pravu.

Korigirao je Leon određene pogreške iz prošlog meča, prezentirao je jako visoku razinu taktičke discipline i uspio je neutralizirati maestralnog borca i hrvača kakav je Kamaru Usman. Većinskom odlukom sudaca Leon je obranio pojas i zaključio je svoje rivalstvo s Usmanom, ponajvećim velterašem u povijesti ovog sporta.

Možda i bolji nastup Edwards je pružio krajem prošle godine. Colby Covington napokon je dočekao situaciju gdje njegov ‘‘kriptonit‘‘ Kamaru Usman ne drži pojas. Svi se sjećaju koliko je puta Dana White izjavio kako bi Covington sigurno držao pojas da ne postoji borac imena Kamaru Usman, ali Leon Edwards nije se mogao složiti s tom teorijom.

Covington je provocirao Edwardsa gnjusnim uvredama na račun njegovog pokojnog oca, pokušavao mu je ući u glavu na sve načine, ali Edwards je pokazao zašto je prvak. Unatoč velikim mentalnim kušnjama, Edwards je pokazao zavidnu smirenost, držao se taktike velikim dijelom borbe, a tehnički je bio jednostavno premoćan za Colbjya Covingtona. ‘‘Chaos‘‘ nikada lošije i bezidejnije nije izgledao unutar kaveza i Edwards je rutinski došao do pobjede.

Vraćamo se do tvrdnje kako Edwards u posljednje vrijeme ‘‘operira‘‘ na razini najboljih boraca u povijesti. Ukratko rečeno, Edwards ima sve. Divota je gledati kako barata udaračkim tehnikama, na koji način ima kontrolu nad svakim pokretom. čak i onim protivničkim. Taktički je discipliniran, snalazi se u svim segmentima, a koliko je napredovao hrvački, govori podatak da je rušio Kamarua Usmana, ali i Colbyja Covingtona.

Nitko ipak nije savršen, pa tako ni Edwards. ‘‘Rocky‘‘ je u nekoliko svojih mečeva znao iznenađujuće gubiti koncentraciju i dovoditi se u kompromitirajuće situacije. Događalo mu se protiv Covingtona gdje bi nepotrebno išao u hrvačke razmjene i završavao kao donji, slične stvari radio je i protiv Usmana, a možda najkritičniji trenutak imao je u meču protiv Natea Diaza.

U potpunosti je Rocky dominirao tom borbom, sve do otprilike posljednje minute. Tada je nastupio taj pad koncentracije karakterističan Leonu Edwardsu i Diaz ga je ozbiljno uzdrmao. Mnogi su mišljenja kako je Nate mogao i završiti Leona da se odvažio i uložio više energije u završnicu, ali taj scenarij nije se dogodio.

Teško je na papiru pronaći prednosti Belala Muhammada u odnosu na Leona Edwardsa. Muhammad je jako dobar hrvač, fizički i kondicijski uvijek vrhunski pripremljen, dok je njegova stojka fundamentalna, daleko ispod Edwardsove razine. ‘‘Što ima Belal Muhammad, a da nisu imali Kamaru Usman i Colby Covington‘‘, pitanje je koje se provlači društvenim mrežama i stručnim analizama, ali sasvim je legitimno pitanje.

Muhammad defitinitivno nije bolji borac od Usmana i Colbyja niti u jednom segmentu, ako striktno s tehničke strane gledamo. Ipak, postoji jedan adut koji nikako ne možemo zanemariti, a to je Belalova mentalna snaga i motivacija.

Belal Muhammad kao potomak roditelja iz Palestine, ima velik motiv doći do pobjede za svoje Palestince. Muhammad je uvjeren kako bi njegova pobjeda barem nakratko izmamila osmijeh na licima osoba koje svakog dana strahuju za život zbog uzavrele situacije s Izraelcima. Takav motiv sigurno daje velik vjetar u leđa i Muhammad u Manchester dolazi spreman poginuti.

Osim toga, Muhammad više od godinu dana surađuje s Khabibom Nurmagomedovim i ostatkom dagestanske ekipe. Trenirajući u tom društvu, Muhammad je dobio uvid u njihovu mentalnu snagu, okružio se vrhunskim borcima i zajedno s njima, rastao je kao borac. Sjećamo se kako je prošle godine pristao uskočiti na ‘‘short notice‘‘ protiv Gilberta Burnsa, iako je tek izašao iz ramazanskog posta tijekom kojeg mu je otežano treniranje. Dominantnom izvedbom Muhammad je svladao jako opasnog Burnsa i očito je probio određene mentalne barijere koje je nekoć imao u glavi.

Nije se jednom dogodilo da na papiru lošiji borac svlada onog boljeg. Edwards iz jasnih razloga ulazi kao favorit u ovaj okršaj, ali Belal Muhammad vjeruje da je ovo njegovo vrijeme. Možda ćemo svi povjerovati u nedjelju ujutro.

Razočaravajuća satnica eventa, ali prijenos nećemo propustiti

Kao što smo ranije spomenuli, event će se održati u Manchesteru. Nažalost, UFC je odlučio pogodovati američkom tržištu i satnicu nisu prilagodili teritoriju na kojem će održati priredbu. Tako će rani preliminarni dio započeti u ponoć po našem vremenu.

‘‘Prelimsi‘‘ su na rasporedu od 2:00h ujutro, a ‘‘main card‘‘ (pet glavnih mečeva) pratit ćemo od 4:00h ujutro. Prijenos eventa bit će dostupan putem SK Fight kanala i putem portala gol.hr, ali prijenosi uključuju samo ‘‘main card‘‘. ‘‘Prelimse‘‘ možete pratiti putem UFC Fight Pass streaming servisa.

Novoizgrađena Co-op Live dvorana u Manchesteru poprište je događaja, a očekuje se nešto više od 20 tisuća gledatelja u dvorani koja je otvorena prije nešto više od dva mjeseca i nalazi se pokraj Etihad stadiona. Atmosfera će sigurno biti fantastična, unatoč nepovoljnom vremenskom terminu.

Ostanite budni ili se probudite na određeni dio ovog eventa, nećete požaliti. UFC 304 ima potencijal postati najboljom UFC-ovom priredbom u ovoj kalendarskoj godini.