UFC

KOMENTAR: Kapa dolje, majstore!

Alexander Volkanovski

 USA TODAY Network/ddp USA/Profimedia
Alexander Volkanovski zaslužuje ogromno poštovanje zbog sjajnog primjera koji ostavlja kao borac

Početak sedmog mjeseca 2022. godine - Alexander Volkanovski upravo je treći put obranio titulu prvaka UFC-ove perolake kategorije. Gotovo pa je na pola puta da izjednači rekord Josea Alda (7 obrana titule), ali legendarnog Brazilca porazio je u petom mjesecu 2019. godine i ta pobjeda jako mu je bitna za ostavštinu.

No, vratimo se na taj početak sedmog mjeseca protekle godine. Max Holloway borac je koji lakoćom pobjeđuje sve ostale izazivače u perolakoj kategoriji, ali Volkanovski mu je nerješiva enigma. Prvu međusobnu borbu Volkanovski je dobio uvjerljivo, dok mnogi fanovi i analitičari smatraju da je drugi meč možda trebao izgubiti. Treća borba trebala je dati sve odgovore na pitanje ‘‘tko je bolji?‘‘. Nadao se Holloway pronaći rješenje za tu enigmu zvanu ‘‘Alexander Volkanovski‘‘, ali dočekao ga je ‘‘hladan‘‘, točnije ‘‘leden tuš‘‘.

Volkanovski je maestralnom izvedbom porazio Maxa Hollowayja po treći put u svojoj karijeri i time je učvrstio svoj status najboljeg borca u perolakoj kategoriji. Bila je to jedna od najimpresivnijih izvedbi u povijesti kad su u pitanju mečevi za UFC titulu. Mirno je Volkanovski mogao čekati da se iskristalizira situacija oko sljedećeg izazivača, a dilema je bila između Yaira Rodrigueza i Josha Emmetta.

Nešto više od mjesec i pol kasnije, Alexander Volkanovski postao je i prvorangirani borac na UFC-ovoj ‘‘P4P‘‘ ljestvici. Tamo ga je pogurao Leon Edwards nokautiravši Kamarua Usmana koji je do tada bio prvi u poretku kojim se zapravo rangiraju najbolji UFC-ovi borci neovisno o težinskoj kategoriji.

Dakle, Volkanovski je krajem osmog mjeseca uživao status najboljeg borca na cijelom UFC-ovom rosteru, suvereno je vladao perolakom kategorijom, a pobjedu je upisao u svih 12 dotadašnjih UFC nastupa. Pogledamo li učinak izvan UFC-a, pobjednički niz Alexandera Volkanovskog sezao je do čak 22 uzastopne pobjede. Jedini poraz u karijeri upisao je u svom četvrtom profesionalnom nastupu, a radilo se o borbi u velter kategoriji održanoj još u petom mjesecu 2013. godine.

Brojni rekordi djelovali su dostižno, ali Volkanovski preferira najteže izazove

Lov na Aldov rekord činio se vrlo realnim, a mogao je Volkanovski juriti i rekord Andersona Silve za najviše uzastopnih pobjeda u UFC-u (16). Renan Barao nekoć je imao 32 pobjede zaredom i ne računajući borce s lokalnih i regionalnih scena, radi se o najduljem pobjedničkom nizu u MMA-u. Taj rekorder također nije djelovao nedostižno za Volkanovskog. Ostanak u perolakoj kategoriji bio bi definitivno lakši put za uhvatiti sve te rekorde, ali Volkanovski nije tip borca koji odabire lakše puteve.

Australac je u desetom mjesecu prošle godine otputovao u Abu Dhabi i prihvatio je ulogu zamjenskog borca u slučaju da Islam Makhachev ili Charles Oliveira otkažu svoj nastup u meču za prvaka UFC-ove lake kategorije. Nitko od spomenute dvojice nije otkazao nastup, a prvakom je postao Islam Makhachev. Dagestanac je fantastičnom izvedbom zaustavio Charlesa Oliveiru koji je bio u nizu od 11 uzastopnih pobjeda.

Alex Volkanovski sve je budno posmatrao u prvim redovima do kaveza, a odmah nakon pobjede Makhacheva, Volkanovski se pojavio u kavezu i ugovorio je međusobni obračun s opasnim Dagestancem. Time je ozbiljno ugrozio svoj sjajni pobjednički niz, kao i status neporaženog borca pod okriljem UFC-a.

Još onda dok su stajali jedan nasuprot drugom, razlika u fizičkoj veličini bila je više nego očita i po mnogima drastična. Islam Makhachev također je isticao da je Volkanovski ‘‘prenizak‘‘ (10 cm razlika je u visini) i da nema šanse protiv njega. Alex nije mario, jer s višim protivnicima bori se gotovo cijelu karijeru.

Gotovo nitko nije vjerovao da može protiv Makhacheva, osim njega samog

Međutim, kako se nositi s hrvanjem i fizičkom snagom Islama Makhacheva? Nasljednik Khabiba Nurmagomedova bio je u nizu od 11 uzastopnih pobjeda, a protivnike je završavao nevjerojatnom lakoćom. Svi su se mučili s njegovim hrvačkim vještinama i fizikalijama, pa kako onda očekivati da borac iz niže kategorije pruži nešto više?

‘‘Ako me uspije srušiti, bit ću pribran i miran. Izborit ću se da se vratimo na noge i neću paničariti. Nećete me vidjeti da gubim koncentraciju, priprema je sve. Budite spremni.‘‘, tvrdio je Volkanovski u 12. mjesecu prošle godine gostujući u podcastu Michaela Bispinga, ali većina ga nije smatrala naročito uvjerljivim.

Fanovi, analitičari, kladioničari, ‘‘bookmakeri‘‘, svi su davali jako male šanse Alexanderu Volkanovskom i nerijetko se potezalo pitanje:

‘‘A što je njemu ovo trebalo?‘‘

Da, mogao je Volkanovski ostati u svojoj ‘‘zoni komfora‘‘ unutar perolake kategorije i ganjati sve rekorde kojima se poprilično primaknuo, ali to nije odlika njegovog karaktera.

‘‘Volim izazivati samog sebe i stavljati se u ovakve položaje. Ljudi to uvijek trebaju činiti u svojim životima. Ako želite biti uspješni, izložite se izazovima koji će vas učiniti snažnijima...Puno ljudi govori da nisam trebao ići u višu kategoriju, da sam lud zbog toga itd. Mislim da tako slabići razmišljaju. Trebate se stavljati pred izazove i izlagati takvim situacijama. Nemojte razmišljati što će se dogoditi ako stvari pođu po zlu, razmišljajte što će se dogoditi ako stvari završe dobro. U subotu će stvari poći po dobru, a ja ću postati prvakom dvaju kategorija.‘‘, uvjeravao nas je Volkanovski da ne dolazi pasti bez ‘‘ispaljenog metka‘‘.

Makhachev je pobijedio, ali Volkanovski je dokazao da su i Dagestanci ljudi od krvi i mesa, itekako ranjivi

Njegova želja da postane prvakom dvaju kategorija ovaj put nije se ostvarila. Islam Makhachev ipak se pokazao nešto boljim borcem i slavio je jednoglasnom odlukom. Međutim, Alexander Volkanovski ispunio je sva ostala obećanja koja je davao proteklih par mjeseci.

Nitko nikad nije ovako testirao Islama Makhacheva. Da, Adriano Martins porazio je Makhacheva sada već davne 2015. godine, ali bio je to osjetno neiskusniji i lošiji Makhachev od ovog današnjeg, a Martins je do pobjede došao nokautom u prvoj rundi. Islam se nakon toga debelo unaprijedio kao borac, a iz borbe u borbu djelovao je sve bolje i bolje.

Alexander Volkanovski dokazao je da se ipak može protiv tih moćnih Dagestanaca i njihovog hrvanja. Branio je Volkanovski pokušaje rušenja, ustajao se kad bi ga Islam pokušao srušiti, a onda kad bi ostali u parteru, s osmijehom na licu branio je Islamove pokušaje ‘‘submissiona‘‘. Uživao je Volkanovski od prve do posljednje sekunde, a uživao je jer istinski voli ono čime se bavi i posebno gušta gurajući se do krajnjih granica.

Mentalitet velikog prvaka

Upravo takav mentalitet napravio ga je prvakom i jednim od najboljih boraca na kompletnom UFC-ovom rosteru. Iz godine u godinu viđamo sve više kalkuliranja kod boraca. Karijere se grade oprezno, protivnici se pomno biraju, a veliki borci sve rjeđe nastupaju. Volkanovski je sve suprotno od toga.

Njegov cilj je biti što aktivniji, a spreman je boriti se bilo kad, bilo s kim i bilo gdje. Možda jutros nije došao do pobjede, ali njegov poraz samo je podsjetnik da je život sačinjen od uspona i padova.

‘‘Samo zato što sam danas izgubio, to ništa ne mijenja...Nema ništa loše u želji da se iskušate. Ovo me čini još boljim borcem, a borcima perolake kategorije poručujem: ‘dobro se pazite‘. Ovakvi izazovi samo vas čine još jačima. Morao sam se ovako jako gurati, jer znao sam koliko je Islam dobar. On je uistinu dobar koliko je i govorio‘‘, rekao je Volkanovski neposredno nakon poraza, a time je pokazao da njegova osobnost ostaje postojana u porazu jednako koliko i u pobjedi.

Brojnim fanovima Alexandera Volkanovskog (i hejterima Islama Makhacheva) teško pada činjenica da je Volkanovski izgubio, unatoč tome što pružio sjajan nastup te je izdržao svih pet rundi. Vode se rasprave o tome ‘‘je li Volkanovski pokraden‘‘ itd., ali te rasprave nemaju pretjeranog smisla.

Ne, Volkanovski ipak nije zaslužio pobijediti Islama Makhacheva, koliko god to bilo teško za prihvatiti svim njegovim fanovima. Čak i sam Volkanovski ne bježi od toga.

‘‘Možda sam neke situacije mogao bolje iskoristiti. Međutim, što je, tu je, čestitke Islamu... On je uistinu dobar koliko je i govorio. Ja sam tvrdio da sam pravi čovjek za odraditi posao i mogli ste vidjeti da uistinu jesam, ali danas sam ostao kratak. Čestitke Islamu, on je sjajan borac. Možda ćemo se ponovo boriti za prvo mjesto na ‘P4P‘ ljestvici.‘‘, izjavio je Volkanovski neposredno nakon meča.

Tako se jedan pravi borac i veliki šampion nosi s tijesnim porazom, a njegovo ponašanje u svim sferama ovog sporta uistinu je za primjer drugima. Dok svjedočimo situacijama gdje se pojedini prvaci spremaju po tri godine za prelazak u višu kategoriju, Volkanovski se bez ikakve zadrške okušao u kategoriji iznad svoje. Karijera Alexandera Volkanovskog nema doslovno nikakvu mrlju i onog dana kad se povuče, njegovo ime ostat će zapisano debelim slovima, a naći će se na onoj istoj stranici gdje su imena najvećih boraca u povijesti ovog sporta.

Poraz bez okusa gorčine

Prije nego se povuče, tko zna, možda i dobije priliku odraditi taj revanš protiv Islama Makhacheva, jer tko ne bi htio pogledati takav obračun barem još jedanput?

Ukoliko se još uvijek pitate zašto vam je teško prihvatiti činjenicu da je Alexander Volkanovski zasluženo izgubio, odgovor je vrlo jasan: Ovaj poraz zapravo uopće nema okus poraza. Iza ovog poraza leži jako bitna lekcija, ali prije svega fantastična motivacijska priča o borcu koji ne bježi od iskušenja, ne bježi od najtežih bitaka.

Kapa dolje, majstore!

Linker
26. studeni 2024 10:15