Jon Jones protiv Ciryla Ganea. Teško može bolje u ovom trenutku kad su u pitanju UFC-ovi mečevi, a večeras imamo priliku uživati u tom povijesnom obračunu.
Zašto povijesni? Zbog Jona Jonesa naravno. ‘‘Bones‘‘ je jedan od najvećih boraca u povijesti MMA-a, a po mnogima je i najveći. Večeras na UFC 285 eventu čeka ga debi u teškoj kategoriji, a porazi li Ganea, postat će novim prvakom UFC-ove teške kategorije. Jones bi time samo učvrstio svog argument za najvećeg borca ikad, ali čeka ga itekako težak zadatak.
Ciryl Gane predvodnik je takozvane ‘‘nove generacije teškaša‘‘. Radi se o borcima koji su svestrani, ne oslanjaju se isključivo na razornu snagu udarca, nego ih krasi odlična tehnika i kretnje netipične za ljude takvih proporcija. Gane je uistinu borac za kojeg često kažu da se kreće kao da pripada nekoj nižoj kategoriji, a njegova tehnika u stojci vjerojatno je razinu iznad ostalih kad je teška kategorija u pitanju. Međutim, Gane nije u potpunosti svestran borac, jer podosta velik problem ima s hrvanjem i borbom u parteru. Kroz nekoliko statističkih parametara pokušat ćemo prikazati gdje su Jonesove najveće prednosti i mane, a isto ćemo napraviti i za Ciryla Ganea. No, krenimo s nekim osnovnim parametrima. (Statistički parametri i grafike preuzete su s Twitter profila Natea Latshawa koji radi sjajan posao sa statističkim analizama UFC-ovih mečeva)
Radi se o borcima sličnih fizikalija, ali Jones se ranije mučio s takvim protivnicima
Jon Jones je 35-godišnji borac s omjerom pobjeda i poraza 26-1-0 (1 NC). Jedini poraz u karijeri upisao je krajem 2009. godine, ali radilo se o diskvalifikaciji zbog nedozvoljenih udaraca u meču protiv Matta Hamilla. Deset svojih pobjeda upisao je nokautom, šest puta slavio je ‘‘submissionom‘‘, a deset pobjeda došlo je na bodove.
Jonesa odlikuju jako dobre fizikalije, naročito među poluteškašima s kojima se borio većinu karijere. Visok je 193 centimetara, a općepoznato je da ga krasi najdulji ‘‘reach‘‘ (raspon ruku) u UFC-u. Čak 215 cm iznosi raspon njegovih ruku. Sinoć na vaganju težio je 248 ‘‘pounda‘‘ (112,49 kg).
Ciryl Gane nešto je mlađi s navršenih 32 godine. Francuz je prema podacima s Wikipedije visok 196 centimetara, ali uzet ćemo podatke s UFC-ove stranice kao relevantne, a ti podaci navode da je Gane visok 193 centimetra. Pogledamo li snimke sučeljavanja s Jonesom, realnija je opcija da su podjednake visine, nego da je Gane u prednosti s tri centimetra visine.
Ganeov ‘‘reach‘‘ iznosi 206 centimetara i tu je ipak u određenom deficitu naspram Jonesa, kao što će biti svaki drugi teškaš, pa čak i Sergei Pavlovich sa svojih 213 centimetara ‘‘reacha‘‘.
Ono što vrijedi istaknuti jesu Jonesovi problemi s borcima koji su gabaritima slični njemu. Dominick Reyes i Alexander Gustafsson borci su koji su ga najviše namučili. Reyes je identične visine kao Jones, a ista stvar vrijedi i za Gustafssona. Međutim, Reyes ima osjetno manji ‘‘reach‘‘ od Ganea i raspon njegovih ruku seže do 196 cm. Gustafsson je bliži Ganeu sa svojim ‘‘reachom‘‘ od 201 cm. Jonesa večeras čeka Ciryl Gane koji je očito dulji od dvojice boraca s kojima se ‘‘Bones‘‘ najviše mučio, a i fizički je osjetno veći. Naravno, Jon Jones također dolazi osjetno teži nego u poluteškašim danima.
Iskustvo je debelo na strani Jonesa, Ciryl Gane osjetno je aktivniji posljednjih godina
Krenimo dalje, na neke konkretnije statistike. Jon Jones je kao što smo naveli, na neki način neporažen u svojoj karijeri, dok je Ciryl Gane jedini poraz upisao od Francisa Ngannoua u prvom mjesecu prošle godine.
Ono što Jonesu debelo ide u korist, jest iskustvo. ‘‘Bones‘‘ iza sebe ima čak 27 profesionalnih mečeva, dok je Gane odradio samo 12. Jones je slavio u 96 posto svih mečeva koje je odradio, a Gane je u 92 posto slučajeva izlazio kao pobjednik. Jones ima čak 14 pobjeda u mečevima za UFC-ovu titulu, a Gane nema toliko nastupa u kompletnoj MMA karijeri.
Ipak, aktivnost kroz posljednje četiri godine debelo je na strani Ciryla Ganea. Francuski teškaš odradio je 10 mečeva od početka 2019. godine (9-1-0 omjer), dok je Jones nastupio samo triput (3-0-0). Posljednji ‘‘Bonesov‘‘ nastup dogodio se još u drugom mjesecu 2020. godine, a izvan je kaveza je dulje od tri godine. Hoće li to ostaviti traga na njemu, preostaje nam vidjeti. Ranije danas napravili smo analizu boraca koji su se vratili nakon dulje pauze i dojam je da nekog pravila zapravo nema. Neki su se vratili na sjajan način, dok su neki pružili blijeda izdanja. Više o tome možete pročitati OVDJE.
Kad su u pitanju borci koje su Gane i Jones porazili u svojoj karijeri, jasno je da se Jones borio s osjetno zvučnijim imenima. Međutim, pogledamo li ukupan omjer pobjeda i poraza njihovih protivnika, dojam je da su se borili s podjednako dobrim protivnicima (što nije istina, naravno).
376-91-2 omjer je pobjeda i poraza koje su upisali svi Jonesovi protivnici, a postotak pobjeda njegovih rivala iznosi 80 posto. Ganeovi protivnici slavili su u 81 posto (169-39-1) svojih nastupa, ali radi se o osjetno neiskusnijim protivnicima, nego što su oni Jonesovi.
Vrijedi istaknuti i podatak da je Jones unutar UFC-ovog kaveza proveo ukupno 340 minuta (5 sati i 40 minuta), dok je Gane osjetno neiskusniji sa 145 minuta (2 sata i 25 minuta).
Gane je nešto precizniji i frekventniji u stojci
Pređimo na ono oko čega se vode glavne analize, a to je stilsko uparivanje ove dvojice boraca. Mnogi analitičari ističu da Jones ima veliku prednost kad su hrvanje i parter u pitanju, dok bi Gane trebao imati blagu prednost u stojci. Pogledajmo što statistike kažu (radi se o podacima koji se dotiču mečeva koje su borci odradili unutar UFC-a, dok oni prije dolaska u UFC nisu uvršteni u tablicu).
Iz priloženog se vidi da Ciryl Gane svoje udarce baca osjetno frekventnije od Jonesa, jer pogađa 5,3 značajnih udaraca po minuti naspram 3,8 Jonesovih značajnih udaraca. Kad su u pitanju značajni udarci koje prime po minuti dok su u stojci, gotovo pa su izjednačeni (2,4 Jones - 2,5 Gane). Vidljivo je da Gane preferira stojku više od Jonesa, jer 86 posto vremena u borbi provodi na distanci, dok je Jones 75 posto vremena unutar kaveza proveo u borbi sa distance. Gane je nešto i precizniji u stojci, jer pogađa 58 posto svojih značajnih udaraca (Jones 52 posto). Ali opet treba podsjetiti da su se borili s nešto drukčijom razinom protivnika. Jones brani 67 posto pokušaja u stojci, dok je Gane tu blago lošiji sa 63 posto obranjenih/eskiviranih udaraca.
Često se nameće pitanje kako će se Jones nositi s udarcima teškaša. Činjenica je da ‘‘Bones‘‘ nikad u karijeri nije bio u nokdaunu, ali cijelu karijeru proveo je u poluteškoj kategoriji. Kad je Gane u pitanju, ne radi se o strašno ubojitom udaraču. 38 posto njegovih UFC pobjeda došlo je kroz nokaute, a niti jednom nije slavio nokautom u prvoj rundi. Jon Jones također nije poznat kao nokauter, a tek 25 posto svojih pobjeda upisao je na taj način. Dakle, male su šanse da ćemo gledati pobjedu nokautom, ali i dalje je pod upitnikom Jonesovo primanje udaraca među teškašima. Zaključak da ne postoji velika razlika među Jonesom i Ganeom u stojci, barem kad su statistički podaci u pitanju. Najveća razlika zapravo je u broju značajnih udaraca koje bacaju po minuti (5,3 - 3,8 u korist Ganea).
Jon Jones ima ogromnu prednost u grapplingu
Ali hrvanje nudi posve drukčiju sliku. Jon Jones od samih početaka svoje UFC karijere nametnuo se kao vrhunski hrvač, a posebno je oduševio u prvom meču protiv Daniela Cormiera. Očekivalo se da će vrhunski hrvač poput ‘‘DC-ja‘‘ napraviti Jonesu probleme u tom segmentu, ali Jones je Cormiera rušio 3/5 puta, dok je Cormier imao samo jedno uspješno rušenje na ukupno osam pokušaja.
Jon Jones svoje protivnike u UFC-u rušio je 42 puta, s uspješnošću od 44 posto. Usporedbe radi, Ciryl Gane kao borac s kickboksačkom bazom, puno je lošiji u ovom segmentu. ‘‘Bon Gamin‘‘ upisao je samo šest rušenja pod okriljem UFC-a, a uspješan je bio u 21 posto svojih pokušaja.
Obrana od rušenja također je na Jonesovoj strani i to značajno. Gane je devet puta bio suočen s pokušajem rušenja, a protivnici su ga uspješno rušili četiri puta. Samo 56 pokušaja je obranio, a nikad se nije niti borio s hrvačem Jonesovog kalibra. ‘‘Bones‘‘ je s druge strane nevjerojatan i obranio je čak 95 posto pokušaja rušenja. Protivnici su ga 40 puta pokušali rušiti, a samo dvaput su uspjeli. To je pošlo za rukom Alexanderu Gustafssonu i Danielu Cormieru, dok borci poput Ryana Badera, Glovera Teixeire, Rashada Evansa, Chaela Sonnena itd. nisu uspjeli srušiti Jonesa.
Kad je u pitanju kontrola u klinču i na tlu, Jones je u dominantnoj poziciji proveo 92 posto ukupnog vremena provedenog u tim pozicijama. Ciryl Gane daleko je slabiji s 58 posto.
Jon Jones u tim segmentima ima jasan put do pobjede, a jedino je pitanje koliko će se oslanjati na hrvanje. Nije ‘‘Bones‘‘ borac koji isključivo hrva i već od prve sekunde traži rušenje. Statistika kaže da Jones na svakih pet minuta upiše 1,9 pokušaja rušenja, a 0,8 rušenja upiše na svakih pet minuta. U meču protiv Ganea očekuje se nešto više pokušaja, ali bude li uspješan u velikom postotku i bude li uspijevao zadržati Ganea kao donjeg, možda mu veći broj pokušaja neće niti biti potreban.
Kad su pobjede ‘‘submissionom‘‘ u pitanju Jones je na taj način slavio u 25 posto svojih UFC mečeva, a Gane je na identičnom postotku. Ipak, dok je Jones na predaju prisiljavao borce kao što su Ryan Bader, Lyoto Machida, Vitor Belfort itd., Gane je ‘‘submissionom‘‘ porazio Don‘Tale Mayesa i Raphaela Pessou. Jones i Gane nikad nisu izgubili ‘‘submissionom‘‘, niti su ikad nokautirani.
Statistika je rekla puno, ali odgovore na glavna pitanja dobit ćemo tek u samoj borbi
Sve u svemu, sudeći po statistici, dobra je vjerojatnost da ovaj meč neće završiti prekidom, ali opet ponavljamo, previše je određenih pitanja da bismo sa sigurnošću mogli tvrditi nešto takvo. Ne znamo kako će se Jones nositi s udarcima jednog vrhunskog teškaša, kao što ne znamo kako će se Gane nositi s hrvanjem i BJJ vještinama borca kao što je Jon Jones. Možemo samo nagađati, a sve ćemo saznati u ranim nedjeljnim satima.
Jones je prema kladionicama favorit, vjerojatno zbog tih očitih razlika u hrvačkom segmentu, kao i zbog činjenice da je neporažen, te osjetno iskusniji od svog protivnika. Hoće li opravdati status favorita, preostaje nam vidjeti.
