Po njemu su nazvani stadion, dvorana, ulica, pa čak i banka, a sad će podučavati hrvatske borce!

U Iranu postoje stadion i dvorana koji nose njegovo ime. U rodnom mu gradu Mianehu ulica je nazvana po njemu, u gradu Tabrizu jedna banka nosi njegovo ime! U Teheranu ima velebni stan, vozi Porsche, stručni je sukomentator za taekwondo na Iranskoj televiziji. Jednostavno, u Iranu je on... Faca. To je Yousef Karami (37), jedan od najboljih iranskih sportaša svih vremena, jedan od najboljih taekwondaša na svijetu, ali jedan od najcjenjenijih trenera na Globusu. Konačno, od 2017. je član Odbora sportaša pri WTF-u (Međunarodnom taekwondo savezu). Od prekjučer je pak Yousef Karami stanovnik Zagreba! Odbio je ponudu Kineza (prije koronavirusa, da ne bi bilo zabune) da im bude izbornik do OI u Tokiju.

Hrvatska je potencijal

- Moji su projekti dugoročni, tako ja radim. U samo šest mjeseci ne mogu postići ono što želim - objašnjava Yousef Karami.

Vjerojatno najzvučnije svjetsko ime taekwondoa koje je ikada došlo u Hrvatsku na dulje vrijeme raditi i učiti mlade sportašice i sportaše, za početak u Taekwondo klubu Jastreb u Zagrebu. Iako... planovi su mu u Hrvatskoj puno veći. U Zagreb je došao i zbog želje čelnika kluba da njihov iranski taekwondaš koji je kao migrant prije četiri godine došao u Hrvatsku, Ali Noghandoost, značajnije podigne svoju formu i ode na OI u Tokiju. Ne, doduše, pod hrvatskim stijegom, nego barjakom međunarodne reprezentacije izbjeglica. Ali je u minule četiri godine sjajno naučio hrvatski, u proceduri je i stjecanja našeg državljanstva, a bio nam je i od velike pomoći pri prijevodu s farsija na hrvatski, u razgovoru s Yousefom Karamijem.

- Imao sam nekoliko ponuda iz više europskih država, ali i onih bliskih Iranu. Raspitivao sam se kod prijatelja koja država ima najveći potencijal i svi su mi rekli: Hrvatska!

Ronald Gorsic / CROPIX

Tako Yousef pojašnjava odabir Zagreba za sljedećih najmanje godinu dana boravka.

- Što se Hrvatske tiče, uvijek sam zamjećivao kako imate sjajne rezultate u ženskoj konkurenciji, ali 2007. sam zamijetio i prvog odličnog muškarca u taekewondou. To je bio Filip Grgić, koji je osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu do 62 kg. Znam da je Hrvatska puno bolja u taekwondou u ženskoj konkurenciji, ali isto se može učiniti i kod muškaraca. Važan je mentalni pristup. Sjećam se iz svojih natjecateljskih dana, uvijek se govorilo kako se ne može pobijediti niti jednog Korejca. Sada vidite da više nije tako. Prije susreta s Korejcima vidio sam da su naši treneri u moje doba imali veliki pritisak, a onda smo ih mi umirivali: “Ne brinite se, mi ćemo to riješiti” - zbori Yousef Karami, koji je u Teheranu diplomirao sportsku psihologiju, pa i na taj način priprema svoje učenike. Ujedno pojašnjava i otkud tolika uspješnost i raširenost taekwondoa, ali i drugih borilačkih sportova u Iranu poput juda, hrvanja...

- Ima sigurno nešto i u tradiciji. Mi smo tradicijski borbeni, ratnički narod. Međutim, mi smo inače puno bolji u individualnim nego u momčadskim sportovima. S jedne je strane to možda dobro, ali timski rad nam predstavlja problem.

Važno je prenijeti znanje

Tu pak mi Hrvati pomažemo Irancima, jer možda nas Iranci mogu nešto naučiti taekwondou, ali u nogometu...

- O, da! Bilo je najmanje 5-6 hrvatskih trenera koji rade u Iranu, kao izbornici, i jako su popularni i cijenjeni. Upoznao sam Ćiru Blaževića, ali ga se u Iranu sjećamo još od 1998. kad je bio hrvatski izbornik. Tada smo navijali za Hrvatsku i samo spominjali Ćiru. Kasnije su došli Branko Ivanković, Zlatko Kranjčar, nedavno Dragan Skočić. Nije bitno u vrhunskom sportu odakle je tko, važno je znati iskoristiti znanje koje nam drugi prenose.