Datum je 5. listopada (10. mjesec) 2019. godine. Svoju prvu priredbu u dvorani American Top Teama Zagreb održala je nova MMA organizacija Fight Nation Championship (FNC). Na tom eventu mogli smo gledati nastupe puno mladih nada, uključujući Đanija Barbira i Patrika Čelića, a u glavnoj borbi večeri nastupio je teškaš Donald Ćosić. Bio je to event gdje smo vidjeli puno brzih pobjeda što se nekima možda i nije svidjelo, no svakako je bilo bitno da Hrvatska nakon FFC-a napokon ima MMA promociju koja joj je kronično nedostajala.

Prije nekoliko dana, nakon nešto više od tri i pol godine, ova promocija održala je, ne računajući Armagedon i amaterske turnire, svoju 11. veliku priredbu i to ne bilo gdje, nego u Areni Zagreb. Na ovom mjestu svoje su evente održale mnoge velike promocije poput UFC-a, KSW-a i Gloryja, a sada je na red došao i FNC.

Kada održavate nešto u Areni Zagreb, znate da to mora biti na vrhunskoj razini i da nemate puno mjesta za pogrešku. Očekivanja su bila jako visoka i znalo se da neće biti lako postići vrhunski rezultat. No, FNC je to uspio.

Produkcija na nevjerojatnoj razini, melem za oči i uši

Prisjetimo se KSW-ovog eventa koji se održao u Areni 2019. godine. Produkcija je bila izvanserijska, a samo otvaranje priredbe bilo je i više nego nezaboravno.

Na press konferenciji koja je prethodila nedjeljnjoj priredbi podsjetio sam glavnog čovjeka organizacije, Dražena Forgača na poljsku promociju te ga upitao hoće li se FNC moći mjeriti s tim, na što je on odgovorio da se teško uspoređivati sa KSW-om, no da će produkcija biti na istoj, ako ne i na višoj razini od njih. Nije bio u krivu.

Od samog početka bilo je vidljivo koliko je truda uloženo da ovo bude totalni spektakl. Zvuk je tijekom cijelog eventa bio daleko najbolji od svih promocija koje su bile u Areni, a o vizualnim efektima ne treba puno govoriti. Ovo je bio melem za oči i uši te je nevjerojatno kad se pomisli da je ovakav show napravila organizacija koja je na sceni ovako kratko vrijeme. Usporedbe radi, KSW je osnovan 2004. godine, a event u Zagrebu bio im je 51. po redu. To dovoljno govori o svemu gore napisanom.

Uparivanje borbi vrhunski je odrađeno

Jedna od stavki koja je često bila pod kritikom borilačke javnosti i fanova bila je uparivanje boraca. Prečesto se govorilo da se našim borcima dovode kante, da su mečevi zbog toga podosta neatraktivni te da je ovo samo poligon za nabijanje "scorea", no ovom je priredbom to demantirano.

Krenimo redom: Prva borba donijela je hrvatski okršaj u srednjoj kategoriji između Stanislava Krofaka i Marina Mikulića, borba koja je bilo puno kompetitivnija nego što je itko očekivao te je bila odlična uvertira za nastavak. Nakon toga u oktogon je ušao Andi Vrtačić, ali vrlo brzo je nokautiran te je Šveđanin Robin Roos pokazao da je ozbiljan borac i da će predstaviti velik problem prvaku Đaniju Barbiru ako dođe do te borbe u budućnosti.

Matej Batinić bio je idući na redu za ulazak u kavez te nije razočarao domaću publiku. Pobijedio je Pysanka u prvoj rundi te se nametnuo kao jedan od glavnih boraca poluteške kategorije koja je prepuna kvalitetnih domaćih boraca. Zatim je uslijedila borba koju smo dugo čekali, ona između Ivice Truščeka i Marka Kisića, u kojoj je Austrijanac odnio pobjedu nakon tri runde u kojima smo mogli jedino uživati. Tu je i povratak Marka Bojkovića koji je upisao jedan od, ako ne i najbolji nokaut u povijesti organizacije uništivši Maura Paixaa letećim koljenom.

Onda je Arena proključala. U oktogon je ušao domaći heroj, Filip "Nitro" Pejić koji je nažalost nokautiran u prvoj rundi te je Rony Jason pokazao koliko je opasan borac, no to dovoljno govori o tome da nema govora o "kantama". A samo zamislite kakva bi atmosfera bila da je Pejić bio taj koji je upisao nokaut. Uz odlično raspoložene Bad Blue Boyse koji su stigli s utakmice Dinamo - Gorica i proslave naslova pravaka Modrih, ovo mjesto bi eruptiralo, no tako to biva u sportu, ne može uvijek pobijediti domaćin.

Dvije borbe za titulu pokazale su nam puno toga, a najviše to da su Đaniju Barbiru i Danielu Bažantu dovedeni ozbiljni protivnici za njihovu razinu. Barbir je bio veliki favorit protiv Maziakowskog, no Poljak je pružio sjajan meč te je bio dosta blizu tome da i završi našeg borca, no Đani se ipak uspio vratiti i pobijediti. To nažalost nije bio slučaj u idućem okršaju kada je Daniel Bažant nokautiran u prvoj rundi, što pokazuje da je Jordan Barton veoma ozbiljan borac te da ga neće biti lako skinuti s trona.

Glavna borba večeri bila je rezervirana za Ivana Erslana koji je rutinski pobijedio svog protivnika, koji je ipak upao na "short notice", no jasno je da gotovo nemoguće da sve prođe bez ozljeda. Ono što je ključno u ovoj priči jest to da puno favorita i domaćih boraca nije uspjelo slaviti što dovoljno govori o tome kakvi su im protivnici stajali preko puta te se nadamo da će se tako nastaviti i u budućnosti.

Marketing je ono što je učinilo ovu priredbu mega popularnom

Imate vrhunsku produkciju i borce na priredbi i to je super. Ali, netko to treba i promovirati, je li tako? Po cijelom Zagrebu mogli smo vidjeti plakate za ovu priredbu te je teško povjerovati da ima previše ljudi koji nisu bili zahvaćeni FNC groznicom na bilo koji način. Što se tiče promoviranja na društvenim mrežama, tu je odrađen nevjerojatan posao. Saša Drobac i ekipa napravili su vrhunski posao s video serijalom "Fightlife" po uzoru na UFC Embedded gdje su savršeno prikazane pripreme boraca i razni detalji iz njihovih života.

Velik korak naprijed učinjen je i s potpisivanjem ugovora s najjačim medijskim kućama u Hrvatskoj te mnogim drugim ekskluzivnim sadržajima. Izdvajamo ugovor sa SuperSportom te se mnogima ispunila želja da se napokon mogu kladiti na event, a svima koji su uspjeli odigrati dobitan listić skidamo kapu. Tu je također omogućeno praćenje rezultata putem sportskih aplikacija što je dovelo sve na još višu razinu kada dođe do analitike i statistike.

Po prvi puta postojala je i mogućnost praćenja eventa na engleskom jeziku putem fnc.tv te su i oni koji su možda pratili strane borce mogli gledati priredbu i slušati jezik koji razumiju, što je ogroman korak prema globalizaciji promocije. Uz sve to, PPV za ovaj event, kao i za ostale, koštao je nešto više od pet eura, što je apsolutno prihvatljiva cijena, pogotovo u odnosu na ono što dobijete za te novce.

Premijeru na ovom eventu doživjela je i FNC-ova maskota Smash, koji je, kako su rekli iz organizacije, pun energije, snage, neustrašiv i odlučan, što se pokazalo sjajnim jer su u Areni gledatelji mogli provoditi puno vremena i aktivnosti s njim.

Kada sve zbrojimo i oduzmemo, ovo je bio ne samo najbolji event FNC-a do sada, već i jedan od najboljih borilačkih evenata koji su se ikad održali u Hrvatskoj. Ovime se FNC definitivno etablirao kao najbolja promocija u ovom dijelu Europe te treba čestitati cijelom timu na čelu s Draženom Forgačem koji radi sjajan posao te ne treba sumnjati u to da ako nastave rasti ovim tempom, FNC bi uskoro mogla biti jedna od najjačih promocija u Europi.

A kako Forgač često kaže, tek su počeli..