Regija

(ANKETA) FS komentar: Tko je najveći teškaš svih vremena i ima li takva rasprava uopće smisla?

Stipe Miočić i Fedor Emelianenko
 Jason Silva/AGIF/AFP | Sputnik / AFP
Pobjeda Stipe Miočića nad Danielom Cormierom pokrenula je raspravu o najvećem teškašu svih vremena

Stipe Miočić pobijedio je Daniela Cormiera u njihovoj trećoj borbi i svom dosadašnjem statusu najuspješnijeg borca teške kategorije u povijesti UFC-a vjerojatno je dodao i onaj pridjev "najveći". Stipe je teškaški UFC G.O.A.T. i to je tema oko koje nema rasprave. Brock Lesnar, Randy Couture, Cain Velasquez pa čak i Andrei Arlovski te Tim Sylvia, svi su oni velikani, ali po rezultatima i uspjesima, i to ne samo u borbama za titulu, nitko se ne može mjeriti s Miočićem.

No, kao da to nije dovoljno, mediji i fanovi odlučili su još jednom ući u onu vječno nezahvalnu zonu uspoređivanja različitih vremena, konkurencija, promocija i stilova borbe. Pokrenula se rasprava tko je najveći teškaš svih vremena, Stipe Miočić ili Fedor Emelianenko. I rijetko tko je tu suzdržan, rijetko tko kaže da možda nije realno uspoređivati ih. Strane su podijeljene, a predstavnici jedne i druge imaju čvrste stavove koje su spremni argumentirati i djeluju kao da ih je nemoguće razuvjeriti.

Nogometni fanovi su do pojave Messija i Ronalda raspravljali je li veći Pele ili Maradona, a nekad bi u tu skupinu upao Cruijff. Košarkaški fanovi raspravljaju oko Jordana i LeBrona, zatim Kobeja, Russella ili Jabbara. Fanovi formule 1 se pitaju bi li Hamilton bio tako dominantan da ima protiv sebe Sennu ili Schumachera u najboljem izdanju, a slične rasprave u boksu se vode vjerojatno otkako je Muhammad Ali završio svoju karijeru. No, nije to slučaj samo u sportu, gdje postoje neki rezultati kojima se tvrdnje mogu potkrijepiti. Često ćemo čuti rasprave o najvećim glumcima ili redateljima svih vremena, najboljim pjevačima, gitaristima ili pijanistima, slikarima ili kiparima pa sve do ekstrema poput onih tko je najveća manekenka svih vremena, najbolji i najveći kuhar ili najveći arhitekt. Ljudi jednostavno imaju potrebu uspoređivati velikane raznih područja i nekoga smatrati ipak najvećim od svih njih. I to čak u područjima gdje ne možeš postaviti niti neke parametre prema kojima bi se ta veličina određivala.

Tako je sad ponovno aktualna rasprava tko je najveći MMA teškaš svih vremena. Slične rasprave inače nisu rijetke. Najčešće se Fedor do sada stavljao u kontekst najvećeg MMA borca ikad, neovisno o kategoriji, u konkurenciji Andersona Silve i Georgesa St-Pierrea, a sad je došao red na tešku kategoriju. Iako je legendarni Fedor još uvijek aktivan i zapravo je tek šest godina stariji od Miočića, oni dolaze iz jednog potpuno drugačijeg vremena, gdje su se borili protiv drugačije konkurencije, većinom u drugačijem borilištu, uz ponešto drugačija pravila, u drugačijim promocijama te uz drugačiji tip matchmakinga. Na kraju krajeva, kad se pogleda skup vještina boraca u jedno i drugo vrijeme, pa koliko god ta vremena bila blizu, kao da su se borili u dvije različite discipline istog sporta. Nećemo ipak otići toliko daleko i reći da je u pitanju drugačiji sport jer niti doslovno niti figurativno istina ipak nije takva.

Ali, činjenica je da je Fedor Emelianenko, koliko god bio dominantan, tijekom svoje karijere u Prideu imao savršen matchmaking, uz najčešće jednu ozbiljnu borbu godišnje te ostale borbe protiv puno slabijih protivnika, na zadovoljstvo japanske publike koja obožava gledati njihove idole u dominantnoj maniri. Njegovi fanovi često vole navoditi činjenicu šest pobjeda nad bivšim UFC prvacima ili recimo četiri, ako tu ne brojimo ove svježije, protiv Franka Mira i Quintona Jacksona. No, svakako vrijedi spomenuti da je Marka Colemana prvi od dva puta savladao sedam godina nakon što je isti držao titulu u UFC,-u a Kevina Randlemana četiri godine. Ovdje je riječ o dvojici koji je savladao u Japanu, na svom domaćem terenu. Na gostujućem je savladao Tima Sylviju i Andreija Arlovskog. Tu se svakako radi o dvije najveće Fedorove pobjede izvan Pridea. Pridea koji je tada bio najjača promocija, dok je UFC ipak još uvijek bio druga liga, uz pravila i borilište prilagođene američkim hrvačima. UFC kakav danas poznajemo tek se krenuo stvarati.

Opet, tu imamo nevjerojatan podatak, deset godina dominacije uz 31 pobjedu i tek jedan poraz, koji je teško zapravo gledati kao takav, ipak je nešto što je nemoguće zamisliti da će ikoji teškaš više ikad napraviti. Fedor je bio neprikosnoven i ubojit te je zbog toga danas još uvijek toliko popularan. I kad se mislilo da mu dolazi protivnik koji će prekinuti njegov niz, to se nije dogodilo. Sve dok unutar Strikeforceovog kaveza nije napravio veliki kiks te uskočio u gard Fabricija Werduma. No, gotovo svakom nizu jednom mora doći kraj. Problem kod Fedorove ostavštine je što je na taj poraz spojio još dva. Ipak, u 2000-im godina nije bilo boljeg i dominantnijeg, to nema sumnje. Wanderlei Silva bio je u svojoj kategoriji možda još ubojiti i atraktivniji, ali teška kategorije je ipak s razlogom kraljevska. Fanovi će svakako žaliti to što nije svoje mjesto pronašao u UFC-u i što se nije susreo s Randyjem Coutureom ili Brockom Lesnarom. Kad se pogleda danas, vjerojatno bi protiv obojice bio favorit, no naravno da nitko ne može tvrditi da bi to potvrdio te u Octagonu ih i pobijedio.

Danas, deset godina nakon prekida Fedorovog velikog niza, imamo Stipu Miočića. Čovjek je to nevjerojatnih pobjeda, s najviše obrana UFC-ove titule teške kategorije te s omjerom 6-1 u borbama za istu. Isto tako, borac koji je ostvario pobjedu u jednoj od najvažnijih teškaških borbi ikad. Po tome bi joj mogla konkurirati tek borba Fedora protiv Mirka Filipovića. Da, ponovno imamo Fedora ovdje i to svakako nešto znači. Stipe Miočić isto tako još uvijek nije blizu kraja svoje priče. Ispred njega su ispiti kojima svoj status može dodatno popraviti ili ugroziti, svaka borba koja mu slijedi bit će važnija od one prethodne. I ono što je sigurno je da ga se, dok je god na vrhu, neće štedjeti. Protiv sebe će uvijek imati onog u tom trenutku najboljeg i najdokazanijeg, onog tko je svojim pobjedama osigurao poziciju izazivača. S takvim pritiskom se treba znati nositi i svaki put pred pripreme sebe ponovno motivirati na neku novu zvijer koja ti želi otkinuti glavu i oduzeti sve ono za što si godinama radio.

Opet se onda postavlja pitanje koji od njih dvojice je veći? Također se postavlja pitanje koji bi mogli biti kriteriji po kojima će se to odrediti? Fedor je većinu svojih uspjeha napravio u ringu, koji se po puno karakteristika razlikuje od kaveza i koji više odgovara određenom tipu borca. Isto kao što je Octagon svojevremeno više odgovarao hrvačima, da bi se to s napretkom sporta ipak anuliralo te je kavez danas zapravo najbolje moguće borilište za skup vještina od kojih se sastoji MMA. Stipe cijelu karijeru nastupa u kavezu, u kojem se Fedor baš nije proslavio. Sam sport se također razlikuje. U Fedorovo vrijeme MMA je predstavljao sudara boraca različitih stilova, u kojem je često glavno pitanje bilo koji će stil prevladati i koji borac će svoje kvaliteti uspjeti što bolje prezentirati. MMA se rijetko gdje trenirao kao takav, nisu postojali timovi posloženi kao danas i nije bila potrebna potkovanost u svim aspektima kao što je sada i kao što će biti u budućnosti. Fedor je bio jedan od rijetkih gotovo kompletnih, potkovanih u svim aspektima, ali to je postigao putovanjem i treninzima raznih vještina, među raznim kulturama. MMA u ono vrijeme zapravo među ljudima nije nosio to ime. Uostalom i mi svi smo, čast iznimkama, u početku govorili kako Mirko Filipović, koji nas je u to sve uvukao, nastupa u "Ultimate fightu". Sve većom medijskom pokrivenosti i sve većim rastom UFC-a globalizirao se naziv MMA. I MMA je onda postao pravi sport, gdje su timovi i organizacije danas prave podmazane mašinerije, gdje se pazi na svaki detalj, kako u treningu samim vještina, tako i u prehrani te stilu života. Današnji borci su svojevrsni strojevi, ljudi koji treniraju do granica svojih mogućnosti da bi svaki segment borbe dovele na što viši nivo, ali isto tako ljudi kojima su najčešće osigurani svi dostupni uvjeti za nesmetani rad prema ostvarenju cilja. I možda je danas uistinu jednog takvog prosječnog borca teže savladati nego prije 15 ili 20 godinama nekog fantastičnog kickboksača kojem je hrvanje bilo nužno zlo, ako i to. Jednostavno, danas je jedno drugo vrijeme.

Dakle, Fedor ili Stipe? Sad bi možda bilo smiješno upotrijebiti gore navedeno i reći da je Fedor bio najveći teškaš "Ultimate fighta", a Stipe Miočić MMA-a. Naravno, toliko zločest nema smisla biti pa samo možemo reći kako je svaki bio najveći svog vremena, najveći unutar svoje konkurencije. Jer nitko ne može znati koliko bi mladi Fedor Emelianenko bio dobar danas, uz današnja pravila i konkurenciju, da od početka radi na način kao što rade današnji borci, kao što nitko ne može znati bi li Stipe Miočić bio ovakav borac u ono vrijeme, kad iza sebe ne bi imao tim kakav ima danas, u potpunosti posvećen njemu i zajedničkom lovu na uspjeh. Ne možemo to odrediti niti po trofejima i drugim postignućima jer su se borili u drugačijim promocijama i za same drugačije trofeje. Na različit način se dolazilo do istih i na različit način se iste branilo. Nitko nema pravo tvrditi da Pride pojas vrijedi više od onog u UFC-u i obrnuto. Kao što nitko nema pravo tvrditi da pobjede nad Minotaurom Nogueirom iz 2003. godine te Mirkom Filipović iz 2005. vrijede više od pobjeda nad Fabriciom Werdumom iz 2016., Francisom Ngannouom iz 2018. te onima nad Danielom Cormierom iz 2019. i 2020. godine. Zapravo je nepošteno tako što uspoređivati. Može vam netko biti draži, mogu vam neke po pobjede biti važnije, no to i dalje vaš stav, na koji svatko od vas ima apsolutno pravo. I uvijek je lijepo poslušati svaki dobro argumentirani stav vezan uz borilački sport.

I ponovno početak odlomka uz pitanje tko je najveći, Fedor Emelianenko ili Stipe Miočić? Zašto je to uopće bitno? Budimo sretni u spoznaji da smo, barem jedan vjerojatno veći dio ovih koji čitaju tekst, mogli uživo pratiti najveće pobjede i karijeru obojice. I jednog dana pričajmo o eri Fedora i eri Stipe Miočića. I onda kad nas djeca ili unučad budu pitali tko je bio bolji ili koja je bolja era, da im možemo reći: "Najbolje era MMA-a je sam MMA u cjelini. Bilo kad i bilo gdje!" A što se tiče boraca, tu se tek nadamo da ćemo imati dobrih priča, iz ovih vremena koje smo doživjeli, a posebno iz onih koja tek dolaze i kojima se s uzbuđenjem veselimo. Vjerojatno će i tada biti onih koji će se pitati tko je najveći. Ali, to je već ljudska psiha, a ovo je borilački tekst na borilačkom portalu i dalje od toga nije potrebno odlaziti.

Mario Katušić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Linker
02. studeni 2024 03:28