Ostalo

KOMENTAR: Što puše tamo u PFL-u?

Peter Murray, CEO PFL-a (lijevo) i Francis Ngannou (desno)

 Px Images/Alamy/Alamy/Profimedia
Prošlo je gotovo godinu dana otkako je PFL otkupio prava na Bellator, vrijeme je da se osvrnemo na ono što su postigli nakon toga

Intrigantan naslov, zar ne? Možda pomalo izvan granica dobrog ukusa, ali dopustite da pojasnimo. Potpisnik ovih redova veliki je fan borilačkih sportova, ali i nogometa, posebno engleske Premier lige. Sada već davne 2013. godine, velika želja nogometnog kluba Arsenal bio je Luis Suarez, tada napadač Liverpoola. Čelnici Arsenala dobili su informaciju kako postoji otkupna klauzula u Suarezovom ugovoru i ukoliko netko ponudi 40 milijuna funti, Liverpool mora obavijestiti Suareza o toj ponudi i dopustiti mu da uđe u pregovore s klubom koji je ponudio taj novac.

Arsenal je poslao službenu ponudu koja je iznosila 40 milijuna i jednu funtu! Na taj način su vjerovali da je aktivirana klauzula i spremali su se stupiti u pregovore sa sjajnim urugvajskim napadačem. Međutim, vlasnik Liverpoola John Henry nije ni pomišljao pustiti svog najboljeg igrača u redove rivala, a putem Twittera je poručio:

"Što mislite da puše tamo na Emiratesu?"

Bio je to viralni "tvit" koji je nasmijao nogometnu javnost, a naknadno se ispostavilo kako Liverpool nije morao pustiti Suareza u drugi klub ukoliko dođe ponuda od 40 milijuna funti, nego su ga samo morali obavijestiti i porazgovarati s njim o toj ponudi. Arsenalova pokušaj da dovedu najboljeg napadača lige završio je neuspješno, a Suarez je u narednoj sezoni zabio 31 pogodak i proglašen je najboljim igračem godine u engleskoj Premier ligi.

No, tu ćemo se zaustaviti s nogometom i vratiti na MMA. Prateći što izjavljuju PFL-ovi čelnici proteklih dana, autor teksta prisjetio se gore spomenutog "tvita" koji e napisao John Henry i svi se možemo zapitati: "Što puše tamo u PFL-u?"

Tresla se brda, rodila se blamaža

Krenimo redom. PFL organizacija u 11. mjesecu prošle godine kupila je konkurentsku Bellator MMA organizaciju i bio je to korak kojim su istaknuli svoju kandidaturu za preuzimanje primata na svjetskom tržištu MMA organizacije. Preuzimanjem Bellatorovog rostera, uz već postojeći roster koji su imali unutar PFL-a, čelnici organizacije vjerovali su da imaju alate za ugroziti UFC koji dugi niz godina suvereno vlada MMA-om.

"Svi jako dobro znaju Danu i da on ignorira stvari koje ga zabrinjavaju, ili ih jednostavno ne komentira javno. U posljednje četiri godine nije uopće komentirao PFL, do posljednjih šest mjeseci kada je to konstantno činio. Dana je zabrinut", rekao je osnivač PFL-a Donn Davis nedugo nakon što su pripojili Bellator.

Bila je to samo jedna od brojnih takvih izjava koje su dolazile od strane PFL-ovih čelnika. Spominjalo su se planovi o osnivanju "MMA Lige prvaka", konstantno su se radile usporedbe s UFC-om, ali sada, gotovo godinu dana nakon spajanja ovih dvaju organizacija, možemo reći kako su se "tresla brda, a rodio se miš, odnosno blamaža".

"Jedna organizacija koju nitko ne gleda kupila je drugu takvu organizaciju.", način je na koji je Dana White opisao veliki posao između PFL-a i Bellatora.

Treba biti realan i reći kako Dana White također nije bio u pravu s tom izjavom. Bellator i PFL nisu na razini UFC-a, ali Bellator je dugi niz godina radio dobar posao i postojalo je uvaženo mišljenje kako se radi o drugoj najboljoj organizaciji na svijetu. Na svom rosteru imali su borce koji bi mogli konkurirati za sam vrh i unutar UFC-a, ali nisu imali toliku širinu rostera. Najviše su ipak zaostajali na marketinškom planu gdje su premalo ulagali i nisu dovoljno radili na izgradnji branda. Ali, gledajući striktno sa sportske strane, Bellator je imao jako dobre borce i organizirali su kvalitetne evente.

PFL nije bio na razini Bellatora, ali nisu ni pretjerano zaostajali. Njihov turnirski format nudio je nešto posebno, nešto drukčije u odnosu na druge organizacije, ali radi se o formatu koji ima niz manjkavosti i dugoročno nije održiv.

Problem kod spajanja ovih dvaju organizacija bio je nedostatak jasne vizije, a taj problem još uvijek je postojan. Očekivalo se kako će Bellator prestati s radom kao zasebna organizacija, ali PFL-ovi čelnici odlučili su zadržati i Bellator kao zasebnu organizaciju. Njihov je plan da Bellator povremeno održava evente pod nazivom "Bellator Champions Series", a takve evente upotpunjavale bi uglavnom borbe za pojas i nastupi zvučnih Bellatorovih boraca.

Bellator je ove godine održao ukupno pet takvih eventa i u planu je još jedan koji će se održati posljednjeg dana ove kalendarske godine. Premalo, ali još veći problem - jako loše odrađeno. Vjerujemo da se mnogi od vas na prvu ne mogu sjetiti ko je predvodio barem jedan od tih pet evenata i teško vam je zamjeriti. Nisu to bile upečatljive priredbe i jako brzo otišle su u zaborav.

Zapostavljanje Bellatora donekle je očekivano, ali što je s PFL-om?

Razumljivo je da Bellator pati nakon što su otkupljeni od strane PFL-a, ali očekivali bismo da će PFL prosperirati. Svaki Bellatorov borac dostupan je PFL-u i mogu ga iskoristiti u bilo kojem trenutku. To im nudi niz odličnih opcija, a optimističan plan bio je vezan uz organizaciju takozvanih "PFL vs. Bellator" evenata na kojima bi se borili prvaci i najveće zvijezde dvaju organizacija.

Jedan takav event održan je krajem drugog mjeseca i ove godine. Taj event zapravo je jedina svjetla točka dosadašnje suradnje PFL-a i Bellatora. Renan Ferreira i Ryan Bader predvodili su priredbu, a na "fight cardu" se našlo mnoštvo vrhunskih boraca poput Vadima Nemkova, Johnnyja Eblena, Jasona Jacksona, A.J. McKeeja, Yoela Romera, Impe Kasanganayja itd. Pomalo loš pokazatelj za PFL bila je velika dominacija Bellatorovih boraca (5:1 pobjeda Bellatora), ali nije bilo razloga za brigu, jer što je Bellatorovo, ujedno je i PFL-ovo.

Priredba se održala u Rijadu, prijestolnici Saudijske Arabije, a eventu su nazočile razne zvijezde poput Jona Jonesa, Francisa Ngannoua itd. "PFL vs. Bellator" event nešto je čime bi se i UFC ponosio, ali PFL nije iskoristio "hype" koji je tada nastao. Čak naprotiv, sve što je uslijedilo bilo je daleko ispod razine tog eventa.

PFL je nastavio inzistirati na svom turnirskom formatu, a čak je i postojao potencijal da taj turnir ponovno postane zanimljiv. Očekivali smo sudjelovanje najboljih Bellatorovih boraca poput Vadima Nemkova, Johnnyja Eblena, Usmana Nurmagomedova, Patchyja Mixa, Coreyja Andersona itd., ali nitko od navedenih nije se našao unutar turnira.

Puno istih imena koje već sezonama gledamo u tom formatu gledali smo i ove sezone, ali s puno manjim zanimanjem. Četiri meča unutar jedne kalendarske godine iziskuju prije svega sreću. Ozljede najboljih boraca i onih koji su zapravo izborili polufinale nerijetko "osakate" završnu fazu turnira i dobijemo završnicu u kojoj nastupaju borci koji nisu uspjeli proći prvu fazu, a neki od njih nisu ni odradili oba nastupa u uvodnom dijelu turnira. Zanimljivost i relevantnost turnira time osjetno opada, ali PFL ne odustaje od tog formata. Posebno je teško borcima koji više sezona zaredom nastupaju na turniru i trebali bi konstantno vezati tri do četiri nastupa godišnje, ako žele ostvariti značajniji uspjeh.

Pretjeranim oslanjanjem na taj turnirski format pate ostali borci na rosteru, a zapravo se radi o ponajboljim borcima koje imaju. Aaron Pico još krajem prošle godine žalio se kako premalo nastupa i razmišljao je o povratku u hrvanje. Vadim Nemkov, borac koji je pravi dragulj ove organizacije i trenutno jedan od najboljih teškaša na svijetu, vjerojatno će ostati na jednom nastupu u ovoj kalendarskoj godini. Sjajni Rus na vrhuncu je svoje karijere, ali jednostavno nema dovoljno prilika za nastupe. Nije dio turnira, a eventi poput "PFL vs. Bellator" ne događaju se dovoljno često, kao ni već spomenuti "Bellator Champions Series" priredbe.

Prilika je još manje za Bellatorove borce koji nisu dio PFL-ovog turnira, nisu Bellatorovi prvaci, ali nekoć su visoko kotirali u poretku Bellatorovih izazivača. Tu dolazimo do tog nedostatka jasne vizije i plana.

Umjesto da su iskoristili sav potencijal koji imaju na svom rosteru, PFL je uspio razvodniti interes za obje organizacije. Bellator sa svojih ukupno šest evenata jednostavno ne zaokuplja pažnju, a ako uzmemo u obzir da se radi o organizaciji koja u svakom trenu može prestati postojati, interes je još manji. Pojas gubi na vrijednosti, vjerojatno i borci gube motivaciju, a podsjećamo, Bellator je imao mnoštvo odličnih boraca u rosteru.

PFL-ov turnir također nije profitirao spajanjem dvaju rostera i zapravo djeluje dosadnije i monotonije nego ikad prije. Zajednički eventi PFL-a i Bellatora rijetko se održavaju, a PFL ne da se nije približio UFC-u, nego su napravili nekoliko koraka unatrag.

Što puše u PFL-u?

Sada dolazimo do premise ovog teksta, odnosno, postavlja se pitanje o čemu pričaju PFL-ovi čelnici cijeli ovaj tjedan. Danas je na rasporedu PFL-ov event koji nije dio turnira, nego spada u kategoriju tih "posebnih" i "velikih" evenata. Francis Ngannou i Renan Ferreira predvodit će priredbu, a na "fight cardu" je još nekoliko zvučnih imena poput Cris Cyborg, Larisse Pacheco, Johnnyja Eblena, Fabiana Edwardsa i A.J. McKeeja. Ostatak "fight carda"? Užasan.

Francis Ngannou jedan je od najboljih teškaša današnjice i zvijezda je u svijetu MMA-a. Ipak, kao što je Matt Brown prije nekoliko dana naveo, Ngannou nikada nije zakoračio u kategoriju onih najvećih MMA zvijezda. On nije Conor McGregor, Brock Lesnar ili Ronda Rousey. Nije čak ni na razini koju su nekoć dotaknuli Israel Adesanya i Kamaru Usman. Ngannou će privući određenu pažnju, ali neće PFL-u donijeti brojke koje "izuvaju iz cipela". Ljudi zaduženi za upravljanje PFL-om vjeruju da ih ovakvi povremeni i neplanski eventi mogu stavljati uz bok UFC-u, a čak se prisilno guraju ispred UFC-a.

"UFC je možda veća kompanija, ali mi spremamo veći event. Ono što nama najviše znači svakako je ugovaranje MMA mečeva najviše kvalitete za naše fanove. Želimo dokazati fanovima da možemo pružiti jednako dobar, ako ne i bolji proizvod od bilo koje druge organizacije na svijetu. To nam je prioritet broj 1.", rekao je Donn Davis za New York Post i ponovno pokušao usporediti svoju organizaciju s UFC-om.

Peter Murray, CEO PFL organizacije također je imao svoje trenutke i izjave zbog kojih možemo primijeniti citat Johna Henryja. Murray navodi kako će večerašnji PFL-ov event biti veći od UFC 300 i UFC 306 evenata. Mnogi fanovi složit će se kako su "prelimsi" UFC 300 priredbe imali bolji "fight card" od ovog PFL-ovog eventa, a UFC 306 ponudio je produkcijski spektakl kakav će biti jako teško nadmašiti. Nekoć su Japanci u Prideu pružali nešto usporedivo tome, ali PFL ničime ne odaje dojam da mogu pružiti nešto slično UFC-ovom eventu u Sphereu.

image

UFC 300 - preliminarni dio eventa

Screenshot (wikipedia.com)

Možda vrhunac svih besmislica koje su izrekli čelni ljudi PFL-a došao je od strane Donna Davisa koji je otišao korak dalje s usporedbama UFC-a i PFL-a. Davis je u jednom od svojih intervjua rekao kako je "Ista stvar gledati UFC i PFL, jer obje organizacije imaju jednak broj boraca unutar top 25 prema Fight Matrixovoj rang ljestvici".

PFL mora zaboraviti na usporedbe s UFC-om, barem zasad

"Možeš li prestati koristiti UFC-ovo ime i fokusirati se na ugovaranje borbi?"

"Promoviraj svoje borce"

"Brini za svoje tipove i potrudi se da potpišu ugovor za borbu."

Ovo su komentari koje su MMA fanovi uputili Donnu Davisu krajem trećeg mjeseca ove godine. PFL-ov osnivač tada je predložio turnir osmorice u bantam kategorije i predložio je osam kandidata za taj turnir. Čak šestoricu UFC-ovih boraca Davis je uvrstio u ždrijeb, čime je zapravo i priznao nadmoć UFC-ovog rostera u odnosu na PFL-ov (i Bellatorov), ali konstantno spominjanje UFC-a i pokušaji uspoređivanja prisjeli su MMA fanovima.

Donn Davis, Peter Murray i kompletno PFL-ovo vodstvo trebaju zaboraviti na usporedbe s UFC-om. Jasno je da svojim izjavama pokušavaju odraditi promotorski dio posla i trude se prezentirati svoj proizvod kao nešto na najvišoj razini. Ali njihove izjave trenutno rade kontraefekt koji je autora ovog teksta naveo da se zapita "Što puše oni u PFL-u?", a ne sumnjamo da se slične misli motaju po glavama velike većine MMA fanova.

"Acta, non verba" ili u prijevodu na hrvatski jezik, "Djela, ne riječi" izjava je koju PFL u ovom trenutku mora pratiti. Njihove riječi dobit će na težini tek onda kada ih djela počnu pratiti. Sve dok isporučuju proizvod na trenutnoj razini, usporedbe s UFC-om ne mogu se nazivati "promotorskim poslom", nego "promotorskim nebulozama". UFC je građen sustavnim radom s jasnom vizijom i godinama su radili da postanu ono što su danas. PFL "preko noći" želi dosegnuti tu razinu, ali sama kupnja Bellatora nije dovoljna za stati uz bok UFC-u.

Što PFL-ovi čelnici trebaju poduzeti kako bi krenuli prema naprijed?

Možda je pomalo neozbiljno uzimati si za pravo savjetovanje uspješnih i školovanih poslovnih ljudi, ali "iz aviona se vidi" što PFL treba kako bi napravili određeni pomak. Prije svega, oni imaju dobre temelje za nešto više. Potencijal postoji, roster boraca jako je dobar i PFL može pružati kvalitetan sadržaj.

Turnirski format nešto je čega se jednostavno moraju riješiti. U početku je bilo inovativno i interesantno, ali akumulacijom sezona, interes opada, borci sve teže prate taj ritam, a kvaliteta je sve niža i niža. Turniri trebaju ostati dio njihovih podružnica, odnosno projekata poput PFL Europea, PFL Mene i eventualno PFL Africa projekta koji je i dalje samo teorija, ali ne i praksa. Putem turnirskog formata PFL može probrati najperspektivnije borce za svoj glavni roster, a ujedno mogu i zadržati taj format kojim se očito previše ponose.

Ali, kad su u pitanju rosteri PFL-a i Bellatora, vrijeme je da dođe do pravog spajanja, da se formiraju rang ljestvice i održe mečevi za prvake kategorija. Ne samo da bi imali kvalitetu, nego i širinu rostera potrebnu za držanje konstante i frekventnu organizaciju kvalitetnih evenata. Povremeni neplanski eventi na kojima se izmišljaju nekakvi pojasevi odaju dojam rada "bez glave i repa" i u očima fanova nemaju značaj kakav bi imali pojasevi koji bi se dodjeljivali prvacima kategorija unutar kojih postoji jasna struktura i rang ljestvice. Gašenje Bellatora kao zasebne organizacije također je nužan korak dugoročno gledano.

PFL ima Francisa Ngannoua, borca koji nije megazvijezda, ali za početak može potegnuti kao zaštitno lice organizacije. Borci poput A.J. McKeeja, Patchyja Mixa, Usmana Nurmagomedova, Johnnyja Eblena ili Vadima Nemkova također imaju potencijal za doći do zvjezdanog statusa, ali trebaju im nastupi i kvalitetna izgradnja. Cedric Doumbe borac je kojem je samo nebo granica i uz pravilno vođenje karijere može dosegnuti planetarnu popularnost. Dakle, resursi su tu, nedostaje strategija.

Dojam je kako PFL-ovi čelnici imaju pretjeranu želju postati "reformatorima" i trude se uspostaviti nekakav novi koncept funkcioniranja MMA organizacije, ali "izmišljanje tople vode" ne vodi ih u željenom smjeru. Kvalitetan koncept postoji i sjajno funkcionira u praksi, a ono što funkcionira, ne treba svim silama pokušavati promijeniti.

11 godina nakon "tvita" Johna Henryja, nitko se više ne pita "što puše tamo na Emiratesu". Arsenal je danas jedan od najboljh nogometnih klubova na Otoku i ozbiljan konkurent za naslov prvaka Engleske. Ostane li vodstvo PFL-a tvrdoglavo, izgledno je da će prokockati priliku koja im se pruža i da ćemo se nastaviti pitati "što puše u PFL-u". Akvizicija Bellatora velik je i dobar potez, ali "igračku" koju su kupili, PFL-ovi čelnici još uvijek nisu naučili koristiti. Hoće li prihvatiti "upute" koje su im pred nosom ili će nastaviti po svom, vrijeme će pokazati.

Linker
15. studeni 2024 13:32