K1 i Boks

Životna priča neukroćenog 'Kralja Cigana': Bio je od početka ono što je i danas

Tyson Fury
 Al Bello/Getty Images/AF
TYSON FURY Novi svjetski prvak u teškoj kategoriji s 11 godina je napustio školu, pjevao s Robbijem Williamsom, kandidirao se na parlamentarnim izborima, lobirao za Brexit, opijao se i drogirao, odijevao u Batmana, osvojio mnoštvo boksačkih naslova, a “fućka mu se za tamo neke olimpijske igre”.

U skladu s prezimenom - furiozno! No, i u skladu s prijevodom prezimena - Tyson je bijesno (eng. fury - bijes), ali bijesno dobro i žestoko uprizorio sebe samog pred 17.000 gledatelja u MGM Grand garden Areni u Las Vegasu i pred milijunima pred TV prijamnicima.

Kao rijetko kada u borbi za pojas najboljeg teškaša svijeta, a ovog se trenutka ne možemo sjetiti niti jednog takvog meča, 32-godišnji kontroverzni engleski boksač iz okolice Manchestera baš je pomeo pod s moćnim Deontayeom Wilderom. Čovjekom koji je dotad imao 42 pobjede, od kojih 41 nokautom, te samo jedan neodlučan ishod. Borac bez spoznaje za gorčinom poraza. “Brončani bombarder”, možda i najveći nokauter u današnjem boksu, onom teškaškom, zaista je “pometen” s ringa.

- Ideja je bila ići prema njemu i bacati bombe. Znam da uz svoju veličinu i 125 kilograma, svatko koga udarim će napraviti korak natrag. Nikada nisam bio netko tko samo stoji u ringu i čeka - rekao je Fury.

Uvijek isto razmišljanje

Pod stalnom kanonadom Tysonovih udaraca, puknutog bubnjića, trener je spašavao Wildera klasičnog nokauta bacanjem ručnika, a nakon dvoboja zbog pretrpljene štete nije ni mogao na konferenciju za novinare. E, pa to je najbolji dokaz koliko je Wilder stradao, koliko je “Gipsy King” ili Kralj cigana, kako je samog sebe odavno nazvao Tyson Fury bio nadmoćan.

- Trebao sam proći kroz mnoge stvari da bih došao ovdje gdje jesam večeras. Međutim, razmišljao sam uvijek na isti način. Ako me nije mogao pobijediti kada sam bio na 50 posto, kako će me pobijediti danas. Hvala mu na prilici i ne mogu čekati sljedeći susret, uzvrat ako je moguće.

Irski Rom

Tako je zborio između ostalog Tyson Fury na konferenciji za novinare. U prvoj je rečenici, najkraće moguće, sažeo svoju boksačku, prije svega životnu priču kojom je doista onda iznenadio u noći sa subotu na nedjelju po našem vremenu.

Tyson Fury je rođen u obitelji irskih Roma i jedva je u biti preživio već po porodu. Rodio se naime čak tri mjeseca prerano i težio 450 grama!

- Liječnici su mi rekli da nema puno šanse za preživljavanje. Već sam bio u tom trenutku izgubio dvije kćeri koje su rođene prerano - puno će godina kasnije Otočkim medijima izjaviti Tysonov otac John Fury.

U biti, zato mu je i dao ime Tyson jer je tatu Furyja nadahnula snaga tadašnjeg boksačkog prvaka, veličanstvenog Mikea Tysona. Nije inače baš slučajno John Fury nadahnuće pokazao u nekom boksaču jer se i sam, kao i njegov otac bavio boksom. Sama pak obitelj Fury je prepuna tragedija. Tysonova majka je bila trudna čak 11 puta ukupno, ali je rodila samo četvero žive djece. Jedno dijete, Ramona preminula je nakon samo nekoliko dana, bilo je to 1997. kada je Tyson Fury imao 9 godina i s tim se gubitkom dugo nikako nije pomirio.

Tyson je sa samo 11 godina napustio školu u koju se više nikada i nije vratio. Boksom se počeo baviti s nekih 10 godina i njegova nadarenost nije bila upitnom. Pojasevi, pokali, medalje slijevale su se od malena. Nastupao je zanimljivo, u amaterskim danima, za Irsku i za Englesku iako je imao problema uopće sa stjecanjem britanskog državljanstva. Naime, vrlo je teško dakako neku nomadsku, romsku obitelj uopće svrstati gdje su, što su, gdje žive. Prije nekoliko desetljeća još, u Velikoj Britaniji Rome i ne bi registrirali po mjestu rođenja već po mjestu krštenja ili pripadnosti nekoj drugoj vjerskoj zajednici.

Tyson Fury s vremenom je postao i prvak Engleske i Velike Britanije i Europe i Commonwealtha (Britanske zajednice naroda) 2011. pobijedivši Derecka Chisoru. U profesionalne se vode otputio 2008. ne želeći čekati OI u Londonu 2012. Njemu se jednostavno, kako je rekao “...fućkalo za tamo neke Olimpijske igre”. Bio je od početka ono što je i danas - svojeglav, poseban.

Vratio se u siječnju ‘18.

Od prve veće zarade kupio si je Lamborghini i tako došao na press konferenciju. Znao je dolaziti i odjeven u kostim Batmana. U biti, njega pratiti značilo je da vam nikada neće biti dosadno. Buru je izazvao na Otoku 2015. Tada je od BBC-a predložen za Sportaša godine, ali je 140.000 ljudi potpisalo peticiju da se njega izbriše s popisa kandidata. Razlog je njegova rečenica koji tjedan ranije u kojoj je izjednačio pedofile i homoseksualce. Na koncu je ostao na popisu kandidata, bio je četvrti, te se javno ispričao.

- Rekao sam dosta toga u prošlosti, ali niti jedna od izjava nije imala nakanu nekoga povrijediti. Oprostite mi.

Prije 2-3 godine je pak bio vrlo glasan zagovornik izlaska Velike Britanije iz EU koju drži parazitom, iako je u amaterske dane bio baš i prvak EU! Štoviše, Fury se u jednom trenutku čak natjecao i za zastupnika u Britanskom parlamentu. To nije uspio, ali je zato prošle godine snimio album s Robbijem Williamsom. Iste je godine, nema tomu davno, malo koketirao s treninzima MMA. I tu nije kraj onomu što je činio prošle 2019. godine. Okušao se naime u WWE (World Wrestling Entertainment), američko profesionalno hrvanje ili ono što jednostavno nazivamo, bio je “kečer”. Imao je jednu “borbu” u kojoj je zaradio... 15 milijuna dolara! Nije baš bedast, nije nimalo!

Koju godinu ranije je bilo i antidoping slučajeva, mnoštvo problema s alkoholom, drogama, pretjeranom debljinom, nezdravim životom. Onda je u siječnju 2018. odlučio kako sve to kani odbaciti, vratiti se boksu i... vidjeli ste ga jučer u Las Vegasu. Dokad će ostati ovakav, drugi je par rukava.

Linker
09. prosinac 2024 08:46