K1 i Boks

(VIDEO) NA DANAŠNJI DAN: Prošle su četiri godine otkako je Povetkin na trenutak ‘odjavio‘ Whytea s ovog svijeta

Dillian Whyte vs. Aleksandar Povetkin

 MATCHROOM SCREENSHOT
Trebao je to biti lak posao za britanskog teškaša, ali na kraju je ispalo nešto posve drugo

Naš vremeplov nas danas vodi u vruće ljetne dane kolovoza turbulentne 2020. godine, a lokacija je Brentwood točnije tadašnje sjedište Matchroom Boxinga. Podsjećamo, Velika Britanija je tada bila pod strogim regulacijama usred epidemije COVID-a 19, a boksačke priredbe su se strogo oslanjale na kupovinu PPV-ova (inače ova borba je prodala 222 tisuće PPV-ova). Prisutni su bili samo oni koji su morali tj. boksači, treneri, sudci, doktori...

Whyte (30-3, 20 KO) se tada nalazio u silovitom nizu od 11 pobjeda nakon što je krajem 2015. godine doživio svoj tada prvi poraz u karijeri protiv Anthonyja Joshue. Nakon toga je pobijedio nekoliko velikih imena poput Dereka Chisore (dva puta), Josepha Parkera i Oscara Rivasa da bi potom stavio svoj potpis na ugovor koji je bio vezan za borbu protiv sada već umirovljene ruske boksačke legende Aleksandra "Sashe" Povetkina (36-3-1, 25 KO), a ulog je bio privremeni pojas WBC-ovog prvaka u teškoj kategoriji.

"Ruski vitez" rođen u Kursku izdanak je sovjetske škole boksa, a njegova "nabijenija" postura kao i brze kombinacije zadale su probleme brojnim boksačima na svim krajevima svijeta. Povetkin je 1997. godine bio svjetski amaterski juniorski prvak u kickboksu, a 1999. godine osvaja profesionalni pojas europskog prvaka u kickboksu. Nakon toga napravio je hrabar potez kad se otisnuo na otvoreno prvenstvo Rusije u boksu 2000. godine, a iako se gotovo nitko od sportskih autoriteta tadašnje Rusije nije nadao da bi on uopće mogao proći prvi krug natjecanja - on ga je osvojio. Kao amater u superteškoj konkurenciji osvajao je zlatne medalje na Europskim prvenstvima (2002. i 2004.), Svjetskom prvenstvu 2003. godine u Bangkoku kao i na Olimpijskim igrama 2004. u grčkoj prijestolnici Ateni. Njegova boksačka amaterska karijera završena je s omjerom od 125 pobjeda i samo sedam poraza.

Njegovi profesionalni uspjesi ostali su na WBA (Regular) tituli koju je nosio između 2011. i 2013. godine te na privremenom pojasu WBC prvaka od 2020. do 2021. godine. Dva puta je bio izazivač za svjetske titule, 2013. godine izazvao je kultnog Vladimira Klička na do punom Olimpijskom stadionu u Moskvi. Nakon 12 ratobornih rundi sudci su na kraju kao pobjednika vidjeli Klička koji će i dalje nastaviti dominirati boksačkim ringovima sve do Düsseldorfa i Tysona Furyja. 2018. godine došla je njegova druga prilika protiv Anthonyja Joshue. Na stolu su bile IBF, WBO i IBO titule, a Joshua ga je zaustavio tehničkim nokautom u sedmoj rundi.

Samo dvije borbe nakon toga (kontroverzni remi protiv Michaela Huntera i pobjeda sudačkom odlukom nad Hughiejom Furyjem) uslijedila je prva borba protiv Dilliana Whytea u Essexu, točnije u Brentfordu. Whyte je, možemo reći, dominirao do pete runde kada je Povetkin spustio svoje težište kako bi izbjegao napad Britanca, da bi onda "ispalio" savršeni prednji aperkat koji je završio na samom vrhu Whyteove brade. Taj potez donio mu je ponosnu titulu "autora" nokauta WBC-ovog nokauta godine, a američka promocija PBC ustupila mu je istu čast što dovoljno govori o tome koliko će se dugo ovaj nokaut pamtiti.

"The Body Snatcher" je nakon toga pao kao "pokošen", a medicinski tim pored ringa je imao pune ruke posla. Izdanak Valerija Ivanovicha Belova i kasnije legendarnog Freedieja Roacha ovom je pobjedom, iako u poznim boksačkim godinama, dokazao kako se na njegovu sovjetsku školu boksa može uvijek računati. Bitno je spomenuti da je Whyte u ekspresnom revanšu u Gibraltaru uzvratio istom mjerom, ali ni blizu istim intenzitetom nokauta.

Prava je šteta da boksač ovakvog kalibra nije imao "uspješniju" profesionalnu karijeru. Na kraju krajeva, kako sam kaže, njemu je bitno da ga u njegovom rodnom Kursku gledaju kao sportsku legendu koja ima moć promijeniti živote djece koja neumorno treniraju "plemenitu vještinu" koja je nekoć u bivšem SSSR-u bila zlatna disciplina.

"Sasha" se umirovio 13. lipnja 2021. godine s rečenicom: "Godine boksa su uzele svoje, imam puno ozljeda za koje ne znate. Došlo je moje vrijeme da napustim ono što najviše volim u životu". Povetkin je nakon sportske karijere postao guverner oblasti Vologda u Rusiji.

Linker
15. studeni 2024 12:45