U novom članku naše rubrike ‘‘Na današnji dan‘‘ vraćamo se čak 63 godine unatrag, a ‘‘putujemo‘‘ sve do ‘‘vječnog grada‘‘, odnosno Rima. 1960. godine u Rimu su održane Olimpijske igre, a na Igrama se pojavio tada 18-godišnji momak imena Cassius Clay.
Mladić iz Kentuckyja plasman je izborio u poluteškoj kategoriji (-81 kg), a u prvom kolu čekao ga je ne pretjerano poznati Yvon Becaus. Cassius Clay prekidom je porazio šest godina starijeg Belgijanca, a u četvrtfinalu ga je čekao jedan od glavnih favorita turnira.
Sovjet Gennadiy Shatkov četiri godine ranije osvojio je zlato na Olimpijskim igrama u Melbourne i nadao se ponavljanju tog uspjeha u Rimu. Međutim, Shatkovu se na putu našao talent kakav se jako rijetko rađa i predstavnik Sovjetskog Saveza to je osjetio na svojoj koži. Jednoglasnom odlukom sudaca (5:0) Clay je porazio jednog od glavnih favorita, a na isti način Cassius Clay porazio je i Tonyja Madigana u polufinalu Olimpijskih igara.
Petog rujna (deveti mjesec), odnosno na današnji dan 1960. godine uslijedilo je finale olimpijskog turnira u poluteškoj kategoriji. Mladi Cassius Clay došao je na korak do najsjajnijeg odličja, a na suprotnoj strani ringa našao se Poljak Znigniew Pietrzykowski. Gotovo osam godina stariji Poljak osvojio je brončanu medalju na Igrama u Melbourneu, a ulaskom u finale nadmašio je taj uspjeh.
Poljak Zbigniew Pietrzykowski bio je tehnički fantastičan boksač, boksao je iz kontragarda, a mnogi ga smatraju najboljim amaterskim poljskim boksačem u povijesti. Osim bronce iz Melbournea, Pietrzykowski je iza sebe imao i tri zlata na Europskim prvenstvima, a do finala Igara u Rimu došao je upisavši četiri pobjede jednoglasnom odlukom sudaca. S nepunih 26 godina bio je u finalu Olimpijskih igara, a među brojnim pobjedama koje je upisao kroz svoju karijeru, definitivno se ističe pobjeda nokautom protiv Laszla Pappa, jednog od najboljih amaterskih boksača u povijesti. Sve ovo dovoljno vam govori koliko dobar je bio ovaj fantastični Poljak, ali svejedno nedovoljno dobar za poraziti Cassiusa Clay.
18-godišnji američki boksač oduševljavao je besprijekornim radom nogu, osjećajem za distancu i strašno brzim rukama. Nepremostiva prepreka bio je Clay za protivnike s kojima se susreo u Rimu, pa je tako i Zbigniew Pietrzykowski izgubio jednoglasnom sudačkom odlukom.
Cassius Clay postao je olimpijskim pobjednikom u poluteškoj kategoriji, ali zlatnu medalju nije dugo imao u svom vlasništvu. Naime, bilo je to doba istaknutog rasizma i segregacije u SAD-u, a Cassius Clay u svom Lousvilleu nerijetko je nazivan terminom ‘‘the Olympic nigger‘‘ (‘Olimpijska crnčuga‘).
Nedugo nakon osvajanja zlata na OI, Cassius Clay odlučio je posjetiti jedan od restorana u kojem su posluživani samo bijelci. Clay je u restoran ušao sa svojom olimpijskom zlatnom medaljom, naručio je dva cheeseburgera, ali ekspresno je dobio odbijenicu. Razočaran činjenicom da mu čak niti zlatna olimpijska medalja ne omogućuje obrok u tom restoranu, Ali je otišao do rijeke Ohio i bacio je svoju medalju u rijeku.
Tri i pol godine nakon osvajanja olimpijskog zlata, Cassius Clay promijenio je ime u Muhammad Ali, a to ime velikim, debelim slovima utisnuto je u boksačku povijest. Nekoć Cassius Clay, kasnije Muhammad Ali, po mnogima je najveći boksač u povijesti, a osim boksačkih uspjeha, njegova borba za prava crnaca i općenito za ljudska prava, također je jako bitan dio njegove ostavštine.
Inače, 1996. godine na Olimpijskim igrama u Atlanti, tadašnji predsjednik Olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch uručio je Aliju zamjensku olimpijsku zlatnu medalju, a Muhammad Ali više nije bio doveden u situaciju gdje bi razmišljao o bacanju medalje u rijeku.
Kako je izgledao njegov nastup u finalu Olimpijskih igara na današnji dan prije 63 godine, pogledajte u videu koji se nalazi pri dnu ovog članka.
