Uoči subotnjeg spektakularnog okršaja "titana" između Tysona Furyja i Oleksandra Usyka, uvijek je intrigantno prisjetiti se nekih ključnih trenutaka u karijerama ovih boksačkih velikana. Kada govorimo o Ukrajincu, neizbježno se sjećamo njegove virtuozne izvedbe u prvom susretu protiv Anthonyja Joshue ili impresivnog nokauta protiv Tonyja Bellewa, dok je Furyjevu karijeru obilježila dramatična trilogija s Deontayem Wilderom i majstorska predstava 2015. godine na gostujućem terenu protiv Vladimira Klička.
No, jedan posebno značajan trenutak u karijeri britanskog diva dogodio se krajem 2011. godine, točnije 12. studenog, kada je Fury ukrstio rukavice s kanadskim boksačem sarajevskog porijekla Nevenom "No Surrender" Pajkićem (17-1), koji se odvažio zakoračiti na gostujući teren u Manchesteru. U kratkom, ali iznimno kaotičnom meču, Pajkić je hrabro "pokazao zube" favoriziranom Furyju, poslavši ga prvi puta u karijeri na pod već u drugoj rundi. Kanađanin nižeg rasta (190 cm) u odnosu na diva ispred sebe iskoristio je svoje šanse u probojima kroz Furyjev gard, kaznivši ga smrtonosnim "overhandima". Upravo tim snažnim udarcem natjerao je ogromnog Tysona Furyja da "poljubi pod", ali se Britanac nakon toga oporavio i upisao pobjedu kojom je obranio Commonwealth teškašku titulu.
Pajkić, rođen u Sarajevu, tijekom ratnih strahota devedesetih sa svojom obitelji bježi u Kanadu preko Beograda. U Kanadi prvi puta osjeća koliko je "legendarni" Mike Tyson veličanstven, koji mu postaje životni uzor te zbog njega 2003. počinje svoju natjecateljsku boksačku odiseju. Kroz amatersku karijeru nanizao je 17 pobjeda zaredom, a 2005. godine započinje svoj profesionalni put. Do meča s Furyjem ostvario je impresivan skor 16-0 (4 nokauta/11 odluka) i držao je titulu teškaškog prvaka Kanade (NABA). Nakon slavne borbe s britanskim šampionom, uslijedio je još jedan nastup protiv Shanea Andreesena 2012. godine, koji je Pajkić pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca.
Pajkić je po svojoj boksačkoj vokaciji bio majstor distance koji je primarno svoje pobjede ostvarivao odlukama sudaca, njegujući pritom "sigurniji stil boksa" koji mu je donosio trijumfe nad protivnicima. Uoči meča s Furyjem nekoliko puta je "zablistao" na press konferencijama svojim odmjerenim, ali izazovnim najavama, prodorno ulazeći pod kožu Furyju. Pajkić je nakon boksa svoje mjesto pod suncem našao u kaskaderskim ulogama holivudskih filmova.
Mnogi bi mogli pomisliti da se radilo o pukoj "sreći", ali Pajkić je svojim strateškim pristupom i automatizmom poslao Britanca na pod. Primijetivši da Fury nakon svakog prednjeg direkta ostavlja ruku prenisko, preciznim desnim "overhandom" zamalo je promijenio tok moderne teškaške scene, jer da se Fury nije oporavio, ostaje pitanje kuda bi njegova karijera dalje krenula.
Ovaj dramatičan susret s Nevenom Pajkićem služi kao snažan podsjetnik na to kako su u boksu iznenađenja uvijek moguća, bez obzira na predviđanja i favoriziranje. Pajkićeva hrabrost i taktička odlučnost da iskoristi Furyjeve slabosti pokazuje da u ringu svaki borac ima priliku za pobjedu, sve dok zvono ne označi kraj borbe. Taj meč ne samo da ilustrira nepredvidivost boksa, već i potvrđuje da su prava srčanost i nepokolebljiv duh ono što čini prave šampione. Furyjeva sposobnost da se oporavi i pobjedi nakon što je bio na rubu poraza, također ukazuje na njegovu izuzetnu otpornost i šampionski karakter, koji će biti ključni u nadolazećem okršaju s Oleksandrom Usykom.
Bez sumnje, boksački svijet iščekuje još jedan epski duel, sjećajući se da u ovom sportu, kao u malo kojem drugom, očekivano može postati neočekivano u trenu te tako svako "hrabro srce" ima priliku ispisati stranice beskrajne knjige boksačke povijesti.
